U maju se obilježavaju dva vrlo bitna datuma: 3. maj kao Svjetski dan slobode i 9. maj kao Dan pobjede nad fašizmom.

Ako se vratimo 30 godina, na kraj 80-ih i početak 90-ih godina prošlog stoljeća, možemo analizirati ulogu i značaj medija u rušenju bivše zajedničke države Južnih Slavena u afirmaciji rušilačkih ideologija velikodržavničkih projekata (Srbija i Hrvatska), ali i plemenitu ulogu medija u izgradnji i odbrani vrijednosti Republike Bosne i Hercegovine.

Knjiga Četiri puta za Mostar – mediji u Hercegovini u ratu 1992–1995. Jablaničanina Omera Karića jeste svjedočanstvo o različitim ulogama medija u Hercegovini ratnih 90-ih godina. Iako dokumentira dešavanja s kraja prošlog stoljeća, njena aktuelnost nije izblijedjela jer su, nažalost, i dalje žive i aktivne nazadne ideologije koje su presuđene na Sudu za ratne zločine u Hagu, o čemu svjedoči i aktuelna afera “non-paper”.

HERCEGOVINA U MEDIJSKOJ BLOKADI

Najnovije krvoproliće koje izraelska država čini u Palestini imalo je izuzetan odjek u Hercegovini kroz odavanje podrške Palestini na jednoj strani, te podržavanje ratnog djelovanja Izraela na drugoj i trećoj strani. To nas podsjeća na sve apsurde političkog i medijskog djelovanja hercegovačkih Srba i Hrvata protiv Republike Bosne i Hercegovine tokom 90-ih godina, što je sjajno dokumentirao novinar Omer Karić.

Iako je prošlo 30 godina od ratnih dešavanja na Balkanu, ostale su društvene i političke konstante, odnosno taborske podjele koje nemaju razumijevanje za novinarsku etiku i kodeks. Upravo kroz čitanje Karićeve knjige na primjeru Hercegovine može se jednostavno utvrditi da su metode i tehnike ostale iste, a da se samo mijenjaju povodi, događaji, ljudi...

Nažalost, Hercegovina je i u ratu i danas u medijskoj blokadi pa u javnom prostoru rijetko možemo čuti kakvu su ulogu u četničkom djelovanju imali mediji na početku Agresije, a kakvu u vrijeme postojanja paradržavne tvorevine Herceg-Bosne i djelovanja oružanih snaga susjedne Hrvatske na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Nažalost, ovom stanju doprinose i mediji sa sjedištem u Sarajevu koji trče za aferama i afericama po sarajevskim ulicama, dok u Mostaru antifašisti, odnosno građani koji su za Bosnu i Hercegovinu ne mogu dostojanstveno obilježiti niti 9. maj.

Mediji su u Mostaru imali presudnu psihološku ulogu i bili su posebno ratno sredstvo, u čemu se posebno istakao program uživo Srpskog radija Mostar i od 9. maja 1993. Hrvatskog radija Mostar.

Kao što su, npr., Radio Prijedor ili Radio Berlin bili dio fašističkog projekta, tako je i s Radiopostaje Mostar pročitan poziv muslimanima da istaknu bijele čaršafe na svoje kuće.

S druge strane, bosanskohercegovački mediji u izuzetno su teškim uvjetima uspijevali proizvoditi radijski program, osposobiti TV signal te štampati niz novina i biltena.

Autor Omer Karić izuzetno je iscrpno obradio ulogu i prisustvo stranih novinara u Hercegovini. Također, zabilježeno je da su novinari u Hercegovini ubijani i zatvarani u logore, što pokazuje nivo destruktivnog ponašanja rušitelja nezavisne Bosne i Hercegovine.

Medijska scena u susjednoj Srbiji i dalje nas podsjeća na ratna dešavanja 90-ih, što dokazuje da se srbijansko društvo ne mijenja.

Primjer emisije Ćirilica na srbijanskoj TV Happy najbolji je prozor u medijsku scenu 90-ih godina. Nažalost, takvih “prozora” ima sve više jer su rušilačka društva vratila na “fabričke postavke” iz 90-ih. To vidimo i u Grčkoj, Bugarskoj, Crnoj Gori, ali i u Hrvatskoj i Sloveniji.

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari je u okviru istraživačkog rada na pripremi Izvještaja o negiranju genocida realizirao studiju slučaja na primjeru komunikacije i poruka prema javnosti iznesenih u okviru emisije Ćirilica voditelja i urednika Milomira Marića. Cilj studije slučaja jeste prikazati negativne prakse i trendove širenja zavjera, negiranja genocida i žrtava rata od 1992. do 1995, te govora mržnje protiv Bošnjaka, koje su dijelom televizijskog mainstreama u današnjoj Srbiji.

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari najavio je podnošenje prijave Regulatornom tijelu za elektronske medije Srbije i traženje zabrane objavljivanja Ćirilice i jutarnjeg programa na TV Happy.

UVREDE NA RAČUN BOŠNJAČKOG NARODA

Udruženje novinara i medijskih radnika “Nino Ćatić” (Nihad Nino Ćatić je novinar koji je ubijen u genocidu u Srebrenici) nedavno je oštro osudilo neprimjeren medijski sadržaj objavljen u programu Radiotelevizije Herceg-Bosne iz Mostara. Tematski prilog Knezović: Non-paper je djelo bošnjačkih kvazi-intelektualaca sadržava nekoliko dijelova koji su primjeri otvorene etničke netrpeljivosti i uvreda. “U Bosni i Hercegovini imamo narode koji još nisu dostigli razinu političke pismenosti, pa ni civilizacijske pismenosti, kako bi mogli očito razumjeti takve stvari” dio je izjave političkog aktiviste Marijana Knezovića. Iako je sama po sebi uvredljiva, neprihvatljivo je što je autorica priloga prihvatila ovu konstataciju i dodala: “I to narod čiji se politički predstavnici zalažu za uređenje Bosne i Hercegovine po građanskom principu.” Na ovaj način autorica i medijska kuća (RTV HB) narušili su principe neutralnosti i etičnosti.

Potvrđivanje i objašnjavanje uvredljivih konstatacija o kolektivitetima (narodima) “koji nisu dosegli razinu političke i civilizacijske pismenosti” i pronošenje takvih rasističkih stavova kritična je tačka medijskog djelovanja koje je izvan novinarskih, medijskih, te slobode govora. Udruženje “Nino Ćatić” također osuđuje konstataciju izrečenu u ovom prilogu, gdje je, uz spominjanje časne Armije Republike Bosne i Hercegovine, korištena odrednica takozvana.

Ovakvo djelovanje RTV Herceg-Bosne jasno pokazuje da ne postoji među hercegovačkim Hrvatima odmak od politike u Hagu presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata, odnosno od novinarskih tehnika Smiljka Šagolja.

I zbog ovih primjera medijskog sluganstva rušilačkim politikama knjiga Omera Karića važan je priručnik za medijske i društvene radnike da bolje razumiju prošlost i stvarnost, a da uspješnije rade na izgradnji ljepše budućnosti za sve dobronamjerne građane Bosne i Hercegovine.