U prodaji je novo izdanje sedmičnog lista ”Stav”. Broj 306 prvi je u 2021. godini, a na naslovnici je Edin Hozan, načelnik Jajca, koji u ekskluzivnom intervjuu govori o odnosima s HDZ-om i obrazlaže zašto ne treba generalizirati hrvatski narod. Hozan priča o ispruženoj ruci hrvatskom narodu, ali i granicama ispod kojih neće i ne može ići. Za ”Stav” komentira urbani, probosanski i multietnični potencijal SDA u Jajcu, prisjeća se teškog procesa povratka Bošnjaka u Jajce pod vodstvom lidera SDA i Islamske zajednice, govori o razvojnim politikama u narednom mandatnom periodu, naglašava da je “Četvorka” posvađana sa zdravom pameti kada nudi sve ono što je SDA već ponudila građanima Bosne i Hercegovine. Na koncu otkriva kako je NiP u Jajcu radio direktno u korist HDZ-a i šta je Dino Konaković slagao javnosti nakon izbora.
Novi ”Stav” iz Srebrenice donosi priču o tome kako smetaju tamošnji Bošnjaci.
Naime, lokalni srpski portal ”Despotovina” je direktoricu vrtića “Poletarac” Mirelu Hodžić optužio da kao direktorica već treću godinu “zaredom ignoriše Dan Republike Srpske” jer na vrtiću “nije istaknuta zastava” RS-a. Nakon toga, despotovci su Mirelu Hodžić optužili za diskriminaciju srpske djece jer se “srpskoj djeci ne služi hrana koja sadrži svinjsko meso”, iako je to regulirano pravilnikom i uz odobrenje nadležnog ministarstva. Sve su to potkrijepili time da to tvrde “neimenovane vaspitačice i roditelji”, a uslijedilo je i pitanje “Da li je ovo islamska republika ili Republika Srpska”.
Hamdija Abdić Tigar pukovnik je Armije Republike Bosne i Hercegovine, komandant 502. viteške brigade Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i jedno od najprepoznatljivijih lica borbe protiv Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Danas je Abdić privatni poduzetnik i zastupnik Stranke demokratske akcije u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. O migrantskoj krizi u Bihaću i Bosanskoj krajini, odnosu s kantonalnim premijerom i bihaćkim gradonačelnikom, ulozi međunarodne zajednice, optužnicama protiv generala Armije Republike Bosne i Hercegovine i angažmanu u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine Hamdija Abdić govori za ”Stav”.
U novom ”Stavu” analiziramo kome i zašto smeta Haris Zahiragić.
Zahiragićevo političko djelovanje krši stari, još od komunista nametnuti tabu po kojem je ne samo nepristojno već i društveno neprihvatljivo da nacionalno osviještene osobe, koje u sebi uspijevaju objediniti i tradicionalno i moderno, otvoreno i transparentno iznose vlastite stavove u javnosti i time diraju u monopol koji navodno nad tim javnim mnijenjem te “prihvatljivim” društvenim vrijednostima i normama imaju samoprozvani “progresivci”. Njih gotovo do ludila dovodi Zahiragićev neopterećeni javni nastup gdje se on ne stavlja automatski u inferiornu odbranašku poziciju već nastupa ofanzivno, samouvjereno, hrabro i otresito.
U ovom ”Stavu” donosimo otvoreno pismo koje je gradonačelniku Banja Luke, Drašku Stanivukoviću, uputio Banjalučanin iz Švedske Reuf Jakubović.
”Koji nazivi u Banjoj Luci prosto vape da ponovo ugledaju svjetlo dana, kome bi to najprije trebalo vratiti stara imena, ona prvobitna, historijska ? Neka to, u prvu ruku, budu samo četiri naziva, ona koja najjasnije pokazuju svu besmisao njihove promjene tokom ratne i poslijeratne euforije. Četiri naziva uglavnom iz užeg gradskog jezgra: naselja Gornji Šeher (danas Srpske Toplice), Hiseta (Kočićev Vijenac) i Mejdan (Obilićevo), te brdo Šehitluci (danas Banj brdo)”, stoji, između ostalog u pismu.
U novom ”Stavu” analiziramo snove opozicije o prijevremenim izborima u Turskoj.
Želja CHP-a da zakuha ulične proteste, koji bi mogli izazvati društvenu katastrofu kakvu priželjkuje Can Ataklı, uvijek je prisutna, a od 2019. godine skoro je pa jedini cilj ove partije. Zato nije čudo da je CHP pokušao kao povod iskoristiti, odnosno instrumentalizirati proteste jedne grupe studenata Univerziteta Boğaziçi protiv postavljenja rektora tog najstarijeg i “najviše bijelog” državnog univerziteta u Turskoj.
Kako EU od Bosne i Hercegovine pravi migrantski rezervat možete pročitati u novom broju Stava.
Kristalno je jasno da migranti nisu krenuli na put iz svojih država da bi na kraju završili u Bosni i Hercegovini, već je svima krajnji cilj Zapadna Evropa. Isto je tako jasno da Evropska unija ne želi primiti ove ljude, o čemu govori tiho odobravanje hrvatske granične politike i slanje pomoći Hrvatskoj i Mađarskoj za dodatno osiguravanje njihovih granica.
Novi ”Stav” donosi priču o tome koliko smo ovisni o ruskim energentima.
Južna interkonekcija nije samo spajanje na hrvatski sistem nego je to i plan da se od Splita nastavi Jadransko-jonski gasovod (IAP). On je sada dobio na punoj važnosti jer je završen Transanadolski gasovod (TANAP), na koji se nastavlja Transjadranski gasovod (TAP), koji je iz Albanije otišao prema Italiji. Drugi krak tog gasovoda (IAP) trebao bi ići preko Crne Gore, Bosne i Hercegovine do Hrvatske i tada ćemo imati izbor da koristimo i azerbejdžanski gas. Time bismo dobili apsolutnu diversifikaciju, imali bismo i ruski i sve druge gasove. Bez južne interkonekcije ostajemo zarobljenici ruskog gasa, što se može koristiti u političke svrhe.
Među mladim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim pjesnicima istaknuto mjesto pripada Nerminu Šehiću o kojem pšišemo u novom izdanju ”Stava”. Ne po knjigama koje je objavio, niti po nagradama koje je osvojio, već po snazi njegova stila i slojevima intertekstualnih aluzija koje vješto upliće u ritam svojih stihova. Iz čitanja tek nekoliko njegovih pjesama jasno je da je riječ o pjesmama obremenjenim značenjima, za čiju je analizu potreban izuzetan intelektualni napor, po čemu je blizak Thomasu Stearnsu Eliotu. “Pjesnik ima pravo biti nerazumljiv za neuke”, rekao bi Eliot, a stoljeće kasnije potvrdio Nermin Šehić. Ova mlada nada naše književnosti rođena je 1993. godine u opkoljenom Goraždu, “dok je babo bio na liniji”. U rodnom gradu Nermin je završio osnovnu školu, kao učenik generacije, i već tada počeo pisati pjesme.
Ove i brojne druge teme možete naći u novom broju Stava koji je u prodaji danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 14. januara, širom Bosne i Hercegovine.
