Jasmina Biščević-Tokić, novoizabrana predsjednica GO SDA, na naslovnici sedmičnog lista “Stav” poručuje: „SDA kreće u promjene i one nisu kozmetičke“.

“Treba uključiti mlađe ljude koji će biti pokretači novih ideja i promjena, izaći među stanovništvo, slušati šta nam to zamjeraju građani i mijenjati stvari u što bržem roku. Moramo biti spremni odreći se svakog komoditeta i boriti se kao jedno za našu jedinu domovinu. Kao predsjednica Glavnog odbora SDA, spremna sam biti svaki dan s našim građanima i ispravljati zajedno s njima naše mane“, kaže Biščević-Tokić.

Izmjena Izbornog zakona eufemizam za treći entitet, primjećuje Armin Hodžić u tekstu „Hrvatska vanjska politika prema Bosni i Hercegovini jeste Sizifov posao“.

„Legitimno je da Vlada RH sama definira svoje ciljeve i metode vanjske politike, na kraju za njih ona i snosi odgovornost u slučaju neuspjeha ili uspjeha. Simptomatično je kako za takvu politiku Hrvatska naprosto nema niti jednog saveznika izuzev Milorada Dodika, koji će podržati sve što ima za cilj dezintegraciju institucija Bosne i Hercegovine. Unatoč višegodišnjim naporima Vlade Hrvatske da na svim svjetskim adresama i u baš svim prilikama lobiraju za hrvatske interese u BiH, i dalje ne uspijevaju nametnuti svoju agendu niti steći nekog saveznika u takvoj politici“, piše Hodžić.

Glavni urednik Filip Mursel Begović u uvodnoj riječi piše o “dijalogu na klimavom tronošcu” te postavlja pitanje: “Možemo li pristati na tezu da je Bošnjaka i Srba 90 posto i da trebaju vladati Bosnom“.

“Mogli bismo reći da su u zamajavanju Bošnjaka Vučić i Dodik puno uspješniji od hrvatskih političara, koji jedino što znaju jeste pravocrtno gibanje. HDZ u Republici Hrvatskoj nije sklon diplomatskoj dvostrukoj igri koja se kod Vučića svodi na maksimu: ponudim ti malo šećera (lažne slatkorječivosti i malo vakcina-pikica), a onda ti stavim brnjicu pa te vodam kao tovarnog konja. Nismo primijetili ni to da se Hrvati trude da izvode složene medijske operacije specijalnog rata pa da poput Srba progovaraju kroz usta navodno bošnjačkih dnevnih novina i navodno nezavisnih privatnih bošnjačkih komercijalnih televizija. Jesu li zbog tog manjka podrivačkog truda Hrvati pošteniji ili nesposobniji od Srba? Mi bismo voljeli misliti da su pošteniji, a time i izvjesniji kandidat za koliko-toliko iskreni dijalog”, piše Begović.

Globalni zaokret ka multipolarnosti zbunjuje Amerikance, piše Osman Softić u analizi „Turska za koju smo nekada znali više ne postoji, a Zapad to ne želi prihvatiti“.

„U nekim krugovima na Zapadu preovladava mišljenje da je ova nova politika Turske privremena i da će se Turska vratiti pod kišobran i kontrolu Zapada. Ovakav je rezon pogrešan, uvredljiv i zasnovan na zabludama. To najviše govori o specifičnom epistemološkom pristupu i mentalnom sklopu koji ne može i neće da prihvati da se svijet drastično promijenio. Zapadni diskurs Tursku promišlja onakvom kakvu bi je želio i na koju je navikao i nije spreman da je promatra turskim očima, dakle onakvom kakva ona želi biti, kako Ankara i turski narod vidi svoje mjesto i položaj u svijetu“, naglašava Softić.

U Rotterdamu se umjetničkim postavkama sjećaju 11. jula, a nizozemski umjetnik Peter Koole u intervju za „Stav“ poručuje da ima samo jedan cilj: „Da Srebrenica ne bude zaboravljena“.

“Da se uočiti da moja djela probude neke emocije kod recipijenata, uspijevam doći do ljudi iako su oni kao Nizozemci bez nekog ogromnog znanja o temi stradanja u Srebrenici koju često obrađujem u svojim djelima. Volim prići posjetiteljima ove, ali i drugih izložbi i podijeliti s njima neke informacije o sadržaju mojih slika. Zanimljivo je da u Nizozemskoj nema puno ljudi koji će uopće prepoznati zastavu Bosne i Hercegovine. Što više ljudi dosegnem, to je veća šansa da Srebrenica ne bude zaboravljena u tim izvanbosanskim okvirima. Ona ne smije biti zaboravljena“, govori Koole koji je na slikama radio proteklih 15-ak godina, a tematski su usko vezane za sudbinu Srebrenice. Sedam izloženih slika pripadaju kolekciji The Balkan Paintings.

Napustio nas je veliki bosanskohercegovački i slovenački književnik Josip Osti (Sarajevo, 19. mart 1945. – Tomaj, 27. juni 2021). „Stav“ donosu kratak izbor iz njegove poezije, a ovog značajnog književnika sjeća se književni kritičar Željko Grahovac.

„Jedna od rijetkih u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća posvećenički angažiranih i produktivnih figura bosanskohercegovačke književne scene Josip Osti (od 1971, kad je objavio prvu knjigu poezije, pa sve do početka krvave tranzicije na jugoslavenskim prostorima), kao autor, kao urednik časopisa, kao redaktor i urednik brojnih izdanja 'Veselina Masleše' i drugih bh. izdavača, kao sekretar Društva književnika BiH, kao član brojnih žirija, uređivačkih odbora i kulturnih institucija, učinio je za književni i kulturni život Bosne i Hercegovine više nego deset prosječno aktivnih i angažiranih njegovih kolega zajedno“, piše Grahovac o Ostiju.

O ostalim temama kojim se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:

UVODNIK
Filip Mursel Begović: Možemo li pristati na tezu da je Bošnjaka i Srba 90 posto i da trebaju vladati Bosnom

POLITIKA
Armin Hodžić: Hrvatska vanjska politika prema Bosni i Hercegovini jeste “Sizifov posao”
Jasmina Biščević-Tokić: Jedino SDA može braniti granice Bosne i Hercegovine (INTERVJU/ Razgovarao: Mirza Abaz)
Admir Lisica: Bošnjački intelektualci pozivaju: Budite ponosni Bošnjaci i jačajte svijest o bosanskom jeziku
Osman Softić: Turska za koju smo nekada znali više ne postoji, a Zapad to ne želi prihvatiti
Bojan Budimac: Erdoğan izvlači Tursku iz klijentelističkog odnosa pa se oglasio alarm među ratnim huškačima, teroristima i cionistima
Dean Džebić: Iranski nuklearni i raketni program kao faktor odvraćanja

EKONOMIJA
Jakub Salkić: “Paradajz-turisti” konačno aktivirali svoje dostojanstvo

KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: Poetese i “poetese” (Sadik Ibrahimović)
APOKRIFNI FRAZARIJ: Poštar je izgubio pismo (Irfan Horozović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: Prnjavorska brigada mislila je piti kahvu na kuli Husein-kapetana, platili su je svojim životima (Amir Hasanović)
HAZNA AŠKA: Ili se pokazuj onakvim kakav jesi, ili budi onakvim kakvim se pokazuješ (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić / Priredio: Šaban Gadžo)

DRUŠTVO
Alma Arnautović: Voljela bih vidjeti čovjeka koji je ubio mog oca, čini mi se da bi ga moj pogled ubio
Admir Lisica: Knjiga o historijatu političkog sazrijevanja Bošnjaka (o knjizi Ajdina Huseinspahića)
Mirza Abaz: Nizozemski umjetnik Peter Koole ima samo jedan cilj: Da Srebrenica ne bude zaboravljena
Jakub Salkić: Mrtvačke cipele (o izložbi fotografija Armina Durguta)
Jakub Salkić: Borci i žrtve, ili kako vidimo sebe, a kako nas drugi vide
Alma Arnautović: Nakon Sarajeva, i Tuzla dobiva “Roditeljsku kuću”
Anes Džunuzović: Tešanjski proces: Bolna priča o “Mladim muslimanima” na udaru komunističke vlasti 1949. godine
Amina Šećerović Kaşli: Potrebna je institucija koja se bavi istraživanjem i podrškom oboljelima od PTSP-a
Mirzet Hamzić: Ron Haviv nije imao simpatije prema bilo kome osim prema istini
Ammar Kulo: “Ćevap čoko split” i Arsen Dedić u podrumu ratnog Olova
Sanadin Voloder: „Mostarska Guernica“, kultura sjećanja i talenat kao emanet (o izložbi Edina Behrama)
Mirza Abaz: Gramofonske ploče vratile su se u Sarajevo kako bi tu i ostale
Izet Perviz: Ezan u romorenju vode (o džamiji šejha Feruha)

KULTURA
Željko Grahovac: Dobar vjetar, dobra dušo... nađi pjesmu! (In memoriam: Josip Osti)
Almir Zalihić: Iza i nakon bolničke ograde (o knjizi Medihe Šehidić)