“Valjda će mi se sada napokon prestati podsmjehivati kada ponovim: Nedžad je bio najveći umjetnik ikada rođen u Bosni i Hercegovini”, ovako je tokom komemorativnog skupa u amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti Abdulah Sidran sumirao djelovanje velikog Nedžada Ibrišimovića, književnika i skulptora koji je preselio na bolji svijet 15. septembra prije tačno deset godina.
“Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati duže od sedam dana. Nakon sedam dana hvata me nesvjestica. I što je još čudnije, može u toj zemlji biti obilje hrane za mene, ali koliko god da jedem, ja sam gladan. Samo ti mene vrati mojoj kući”, ovako je volio Bosnu dobri Nedžad Ibrišimović. Isto tako, isticao je da više voli da bude mali musliman nego veliki čovjek, što mnogi nisu razumijevali na pravi način. Kako je to objašnjavao, kao čovjek je od Boga dat, a kao musliman je Božijom milošću zadat.
Francuski romansijer i pripovjedač Marie-Henri Beyle Stendhal imao je običaj reći kako je dobra knjiga događaj u njegovom životu. Sličnom maksimom vodio se i Nedžad Ibrišimović, koji je, osim utapanja u čitanje dobre književnosti, i sam učestvovao u njenom stvaranju. Ipak, isticao je i to kako je veliki problem što se knjiga dosta zapostavlja. Govorio bi u nekim momentima da su sve knjige već napisane, samo da ih niko ne čita. Pa i oni koji čitaju ne znaju da čitaju. O ovome velikom stvaraocu još većih djela dosta se govorilo i pisalo, ali je malo svjedočanstava “iz prve ruke” kako je bilo dijeliti životni prostor s velikanom naše književnosti. O njegovoj ličnosti, o tome kakav je bio privatno, najbolje mogu kazati članovi njegove porodice.
Nihada Ibrišimović, Nedžadova supruga, ustupila je ekipi Stava fotografije koje ima u svom posjedu, a koje na najbolji mogući način pokazuju kako je jedan od najvećih bošnjačkih i bh. pisaca u historiji provodio dane. Nije željela puno govoriti, iako mu je i u radu bila desna ruka, već je naglasila kako ostavlja prostor ljubiteljima pisane riječi da sami zavire u neko od djela koja je napisao njen suprug i da na osnovu toga procijene kakva su bila njegova “pisma”.
“Bila bih sretna da ovo sjećanje na Nedžada Ibrišimovića deset godina nakon njegovog preseljenja na bolji svijet podstakne čitaoce da otvorena srca i uma zavire u ono što je Nedžad ostavio među koricama svojih knjiga, pa ko to želi i koga zanima, pročitat će tamo i dijelove Nedžadove najdublje intime, jer su to ujedno i korice Nedžadova života. Nije li upravo Nedžadova rečenica ‘ta živjeti i pisati je jedno te isto‘ Svoje je knjige pisao kao pisma čitaocima na koja je s nestrpljenjem očekivao odgovor. U godini u kojoj je preselio objavio je El-Hidrovu knjigu, posljednje pismo, na koje, kako stvari svih ovih deset godina stoje, još nema odgovora. Mislim da su to odgovori koji bi bili prikladni za ovu desetogodišnjicu”, ukratko je kazala Nihada Ibrišimović.
Novi broj Stava otvara Admir Mulaosmanović tekstom “Mislili smo da se razumije u politiku, ali Vučić zna samo za laž”.
“Laži beogradskog režima više nikoga izvan Srbije ne iznenađuju i ne izazivaju velike reakcije. Ljudi se umore od ukazivanja na očito, bjelodano i svima razumljivo. Međutim, ne smijemo si to dopustiti. Zanemarujući potrebu odgovora, dajemo prostor rastu i prihvatljivosti laži. S tim u vezi, izgleda da nam se historija ponavlja u ovim njenim općim zakonitostima. Slušajući Vučića kako govori o ugroženosti i napadima na srpstvo, kao da se sluša Miloševića i njegovu čitavu bulumentu od prije 35 godina, kada je počelo rastakanja i razbijanje svega što nije prihvatalo srpski diktat. Oprez je stoga potreban, posebno zbog aktivne uloge koju je zadnjih nekoliko godina počela igrati Srpska pravoslavna crkva. Događaji na Cetinju i općenito u susjednoj Crnoj Gori u zadnje dvije godine samo su potvrdili oživljavanje obrasca. Čak i izbor Porfirija za patrijarha djeluje kao pokušaj otupljivanja opreza kod drugih. Jer je, navodno, dobronamjeran. Kao Pavle. Dobronamjeran”, piše Mulaosmanović.
Novinarka srbijanskog dnevnog lista “Danas” Snežana Čongradin poručuje da “ništa ružnije i uvredljivije ne postoji u regionu od ponašanja političara u RS-u”.
“Ovdje je riječ o nasilju ratnih i tranzicijskih profitera, prebogatih i premoćnih, u odnosu na jedan od najsiromašnijih naroda u Evropi. Oni ne bi mogli da budu toliko bogati i moćni da nisu pokrali obične ljude, kojima su pomutili mozak manipulacijama, lažima, utjerivanjem straha i dovođenjem do prosjačkog štapa. Ne znam da li postoji većih nasilnika od običnih kradljivaca i huškačkih hulja koji se zovu političarima i koji tako očigledno i sramno ne dozvoljavaju da se u društvu uspostavi sistem koji koristi članovima zajednice, a ne toj nekolicini bijednika. Takve prilike, nepromijenjene decenijama unazad, već su nas odvele predaleko”, kazala je Čongradin o situaciji u susjednoj nam Srbiji i manjem bh. entitetu.
Referendumom za nezavisnost Crne Gore 2006. godine, te njenim ulaskom u NATO savez 2017. otvorila su se vrata mogućnosti reafirmacije nacionalnog identiteta Crnogoraca, ali se kroz njih nije prošlo.
“Konzervativni Crnogorci, kojih je veoma malo, ne mogu oprostiti Milu Đukanoviću i DPS-u što su dopustili da u institucijama ključnim za identitarnu politiku (Filozofskom fakultetu u Nikšiću i Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, prije svih) ostanu kadrovi čiji je svjetonazor duboko određen percepcijom Crnogoraca kao autentične nacije srpskog porijekla, kako ju je definirao Milovan Đilas”, piše Adnan Hamdov Pejčinović.
Mustafa Drnišlić piše o hapšenju Jasmina Mulahusića.
“Hapšenje Jasmina Mulahusića najozbiljniji je udar na slobodu govora u poslijeratnom periodu Bosne i Hercegovine. No više i od samog hapšenja možda je strašnija demonstrirana sprega između medija, političara i pravosuđa koji su odlučili da sprovode združenu represiju nad pojedincem, običnim građaninom koji im je smetao jer je razotkrivao njihove korupcionaške i kriminalne radnje. Ponešto je ironično da se Mulahusića ponajviše progoni jer je ukazivao na postojanje jednog opasnog pravosudno-političko-medijskog sistema, zovimo ga PMS, koji je njegovim hapšenjem, ali naročito sinhroniziranim medijskim pogromom, doslovno dokazao, pred očima čitave javnosti, da je Mulahusić itekako bio upravu”, stoji u tekstu Drnišlića.
Ovo su ostale teme kojima se bavi ovosedmični Stav:
UVODNIK
Admir Mulaosmanović: Mislili smo da se razumije u politiku, ali Vučić zna samo za laž
NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ (2011 - 2021)
Mirza Abaz: Nedžad Ibrišimović – „Vječnik“
Mirza Abaz: U našem površnom svijetu Nedžad jeste bio čudna pojava, to jest, bio je čudo
Alma Arnautović: „Kuća bez vrata“ predstavlja Ibrišimovićevo trajanje
POLITIKA
Snežana Čongradin: „Ništa ružnije i uvredljivije ne postoji u regionu od ponašanja političara u RS-u“ (INTERVJU/Razgovarao: Mirza Abaz)
Admir Lisica: Hrabrost učiteljice Adele Karahmetović-Melajac može biti inspiracija i pouka svim Bošnjacima
Dželal Hodžić: Važna nam je podrška predstavnika Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine (INTERVJU/Razgovarao: Admir Lisica)
Mustafa Drnišlić: Slučaj građanina Jasmina M.: Udar na demokratski poredak i ljudska prava
Adnan Hamdov Pejčinović: Desilo se što se desiti moralo
Amir Telibećirović: Cilj je ocrniti Bosnu i Hercegovinu
Amina Šećerović-Kasli: Kome i čemu služi „raport.ba“
Bojan Budimac: Traže prijevremene izbore, a Boga mole da ih ne bude
Damir Hadžić: Kako je pao „Mandela Gvineje“, jedne od najsiromašnijih muslimanskih zemalja svijeta
EKONOMIJA
Edin Mujagić: Najpogubnije bi bilo da se konvertibilna marka oslobodi vezanosti za euro (INTERVJU/Razgovarao: Alosman Husejnović)
KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: Nije Tuzla loša kad se na nju navikneš (Sadik Ibrahimović)
DRUŠTVO
Izet Perviz: Ubijanje u šljunkari kod Kozluka
Jasmin Grošić: Ni sekunde prisjećanja za 2.300 nevino stradalih Bošnjaka
Mirzet Hamzić: Jacques Chirac govorio je da Srbi rade ono što su radili Hitlerovi fašisti
Amir Sijamhodžić: SEDAM DERVIŠOVIH GODINA U SIBIRU
Sanadin Voloder: Borac za pravednije društvo
Bajro Perva: Od Zvornika do Švicarske Fata nikada nije odustajala
Amir Hasanović: Kad probiješ liniju i staneš pred dženetska vrata
Ammar Kulo: Poljoprivreda u ratu obično završi s nosom u blatu
Admir Lisica: Novine „Preporod“ bile su i ostale pronositelj univerzalnih etičkih vrijednosti
HAZNA AŠKA: Ti si, čovječe, u savršenom skladu stvoren, zar te zmija privlači (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić/ Priredio Šaban Gadžo)
KULTURA
Almir Zalihić: Historijske suze zamijenjene metafizičkim stanjem
Željko Grahovac: „ŠTA VRIJEDI DA JEDAN DRUGOM GLEDAMO U LICE KAD NIKO NE CRVENI!“
