Centralna tema novog, 474. broja časopisa Stav je "Šahovići, najveći zločin nad Bošnjacima u Kraljevini SHS”.
Naime, ovih se dana navršava tačno stotinu godina od masakra nad Bošnjacima Šahovića, sela kod Bijelog Polja u Crnoj Gori, do tada nezapamćenog zločina na ovim prostorima. Broj ubijenih nikada nije do kraja utvrđen, kreće se od stotinu do čak 1.500 mrtvih, kompletan je kraj nakon zločina iseljen, Bošnjaci su se rasuli na sve strane svijeta, a mjestu Šahovići kasnije je promijenjen i naziv pa se danas zove Tomaševo; “Stav” uz pomoć dokumenata, novinskih članaka, istraživanja i naučnih radova, skupljenih u drugom izdanju knjige “Kad su vakat kaljali insani” akademika Šerbe Rastodera, objavljenom ove godine, rekonstruira najvažnije detalje tog monstruoznog čina.
Kako piše Nedim Hasić, pokolj u Šahovićima bio je najveći zločin nad Bošnjacima u mirnodopskim uvjetima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Zbio se između devetog i desetog novembra 1924. godine nakon što su sedmog novembra crnogorski komiti ubili Boška Boškovića, načelnika Kolašinskog okruga. Za ubistvo Boškovića lažno je optužen komita Jusuf Mehonjić, koji se tada nije ni nalazio na tom području. Tokom sahrane Boška Boškovića donesena je odluka o “osveti”.
U noći između devetog i desetog novembra krenulo je približno 2.000 “osvetnika” na bošnjačka sela u Šahovićima i Pavinom Polju, koja su dva dana ranije bila razoružana od tadašnjih vlasti. Vlasti su uzele taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi. Međutim, 28 talaca je ubijeno, dok su ostali uspjeli da se otkupe. Dijete od 13 godina spasio je jedan pravoslavac, koji zbog ovog čina umalo nije doživio sudbinu ubijenih. Prema podacima načelnika Pljevaljskog okruga, ubijeno je približno 120 Bošnjaka i zapaljeno oko 45 kuća, dok Milovan Đilas navodi da je pobijeno više od 350 ljudi, da su izvršena brojna silovanja, a kuće su popaljene i opljačkane.
Drugi izvori navode broj od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok reisu-l-ulema Džemaludin Čaušević navodi broj od više od hiljadu djece, žena i muškaraca. Slična sudbina bila je namijenjena Bošnjacima Bijelog Polja, koji su, navodno radi zaštite, trebali biti prebačeni preko Šahovića, ali ih je spasio jedan srpski oficir koji je otkrio zavjeru.
Od ostalih tekstova izdvajamo onaj pod naslovom “Kamo dalje, Bošnjače?”, autora Zlatka Hadžidedića.
U ovom tekstu Hadžidedić daje odgovore na pitanja: Da li raspad cjelokupnog svjetskog poretka možda predstavlja šansu za građane Bosne i Hercegovine – da uzmu stvari u svoje ruke i povrate suverenitet koji im je oduzet u Lisabonu i Daytonu? Da li možemo zamisliti scenario prema kojem bi se trideset godina savijanja kičme pred svim nastojanjima i željama onih moćnijih iznenada pretvorilo u svoju suprotnost – u odlučno uspravljanje i nesalomljivi otpor, baš onako kao što su se u srednjem vijeku pripadnici Crkve bosanske suprotstavljali volji tadašnjih moćnika u Vatikanu? Odgovore potražite u novom broju “Stava”.
Sadržaj
FILIP MURSEL BEGOVIĆ: Nevjerojatno je samo u Bosni vjerojatno: Državu su navodno odbranili špijuni
SEAD OMERAGIĆ: Ko je ovdje lud?
ZLATKO HADŽIDEDIĆ: Kamo dalje, Bošnjače?
OSMAN SOFTIĆ: Zašto arapske države nisu spriječile genocid nad Palestincima Gaze i destrukciju Libana
NEDIM HASIĆ: Šahovići, najveći zločin nad Bošnjacima u Kraljevini SHS
NEDIM HASIĆ: Ko su krivci za masakr nad Bošnjacima Šahovića
ŠERBO RASTODER: Šahovići su bili Srebrenica prije Srebrenice
MILOVAN ĐILAS: Moj se otac stidio onoga što je počinio u Šahovićima
NOVAK ADŽIĆ: Zločin u Šahovićima nisu počinili Crnogorci
SEAD OMERAGIĆ: U Bosni i Hercegovini žive hiljade potomaka stanovnika Šahovića i Pavinog Polja
AMILA MEMIĆ: I medresa Banju Luku čini šeherom
ALEN KALAJDŽIJA: Ostavljeni na putu ka obećanoj zemlji Turćiji
AMILA MEMIĆ: “Merhamet” i Bošnjaci u manjem bh. entitetu
JAKUB SALKIĆ: Bule, žene koje su uveliko zaslužne za opstanak islama u Bosni
JAKUB SALKIĆ: Čudesni put Hafizovog “Divana” od Perzije do Bosne i nazad
JASMIN GROŠIĆ: Barbastro – majka svih genocida
BOJAN BUDIMAC: Šta su to “dizije”
NEBOJŠA ŠERIĆ ŠOBA: In memoriam Paul Lowe
JASMIN HODŽIĆ: Šta je zajedničko Borgesu i Karahasanu
ALMIR ZALIHIĆ: Prvi romana Mustafe Balje