Popis imena koje smo pripremili  pokazuje da su neki NDH uglednici odmah ukorporirani u društveni život mlade Jugoslavije, a neki su morali vratiti svoja građanska prava, ili nakon odslužene robije ili nakon što su neko vrijeme proveli u sivoj zoni komunističke nemilosti uz zabranu javnog djelovanja. Bez obzira na to što su bili vinovnici društvenog života u NDH, postajali su i istaknute ličnosti u bivšoj Jugoslaviji, a danas se po njima nazivaju i ulice i škole.

Donosimo veliki broj imena iz kulturnog, naučnog i sportskog života NDH, koji su kasnije postajali izuzetno važne ličnosti u SFRJ i zauzimale visoke društvene pozicije.

Popis imena (mali leksikon) donosi širi uvid u odgovor na pitanje ko je bio ko u društvenom životu NDH. Kontekst je taj koji otkriva i revizionističku pamet i zlonamjernost naših “uglednih” historičara, poput prof. dr. Husnije Kamberovića, koji je jednostavno zaboravio uvažiti biografske činjenice mnogih uglednika koji su danas neosporne vrijednosti, a koji su na ovaj ili onaj način djelovali u NDH.

Historičar Kamberović pritom za medije ističe dvije ključne riječi koje su bitne u ocjeni događaja iz prošlosti: kontekst i komparativni pristup. Obje svjesno ili nesvjesno izostavlja, a posebice je zanimljivo insistiranje na nekoliko izdvojenih imena bošnjačkih velikana iz oblasti kulture, a izostavljanje imena Hrvata i Srba koji komparativno dijele isti “krimen”.

Iz arhive novinskih izdanja koja su izlazila u NDH vidljiva je živa djelatnost mnogih uglednika koji su onaj dio biografije vezan uz NDH revno izostavljali, naravno, s razlogom. No, očito je i to da je njihova korisnost komunističkom režimu bila razlog i da cenzorska režimska služba također sudjeluje u čišćenju biografija. Ujedno, ovaj popis otkriva do koje su mjere loši i selektivni pristupi u inicijativama koje kontinuirano predlažu Naša stranka i SDP BiH, uz prešutno odobravanje Naroda i pravde.

Naravno, iznesenim popisom društveno aktivnih uglednika u NDH mi ne želimo poticati niti progon niti reviziju, niti se postavljati u poziciju sudija i moralnih ovršitelja, već samo dati uvid u širi društveni kontekst te upozoriti da se otvara “Pandorina kutija”. A nju nije zatvorio niko drugi nego režimska Komunistička partija

U novom smo broju Stava detaljno smo istraživali malo poznatu stranu historije i donosimo detalje o saradnji partizana i četnika na najvišem nivou.

Saradnja partizana i četnika u prvoj godini Drugog svjetskog rata nije bila sporadična, uključujući i sporazum Josipa Broza Tita i Draže Mihailovića postignut u Brajićima 27. oktobra 1941. godine. O različitim oblicima njihove saradnje, uključujući i vojnu, o pregovorima i sporazumima postoji mnogo svjedočenja i zapisa, ali malo je ostalo sačuvanih dokumenata koji to bjelodano pokazuju. Jedan od njih jeste proglas “poštenom i rodoljubivom narodu Bosne!”, koji objavljujemo u ovom broju Stava. Taj proglas treba posmatrati skupa s tekstom sporazuma koji su isti potpisnici utvrdili istog tog dana, 1. oktobra 1941. godine, koji također objavljujemo. Tekstovi ovih dvaju dokumenata sami po sebi nisu sporni – visokorangirani komandanti dogovaraju se o zajedničkoj borbi – sporno je ono pred čim se u tom trenutku žmiri, da četnici provode genocid nad Bošnjacima.

Srbijanska autorica Olivera Milosavljević objavila je prije nekoliko godina u Beogradu knjigu Potisnuta istina: Kolaboracija u Srbiji 1941–1944. Baveći se temom o kojoj se proteklih decenija skoro nikako nije govorilo, Milosavljević je detaljno i pedantno istražila sve aspekte djelovanja kvislinške, fašističke Srbije Milana Nedića. Kada se pročita njena knjiga, lahko se da zaključiti kako između Pavelićeve NDH i Nedićeve Srbije nema prevelike razlike. Obje su otvarale koncentracijske logore, obje su imale rasne zakone, obje su sarađivale i divile se Hitlerovoj Njemačkoj i obje su imale vojske koje su počinile stravične ratne zločine nad civilima, jedni nad Srbima, drugi nad Bošnjacima. Stav prenosi najvažnije dijelove njene knjige s posebnim osvrtom na rasne zakone i fasciniranost tadašnje kvislinške vlasti u Srbiji nacističkom Njemačkom, što je tema kojom se poslijeratni jugoslavenski historičari nisu previše bavili.

Stav donosi i često prešućivanu priču o „ustaškim popovima“ koji su od Ruske pravoslavne crkve proglašeni „pravoslavnim mučenicima“, a djelovali su u vjerskoj instituciji koju je osnovao Ante Pavelić i koja se zvala Hrvatska pravoslavna crkva.

U novom Stavu donosimo detalje iz života Ive Andrića o kojima se malo govori. Potpisnik Trojnog pakta maštao je o ubistvu Višegrađana i silovanju njihovih kćerki. Brojne reference iz biografije Ive Andrića otkrivaju tamnu stranu njegove ličnosti: od pisma prijatelju u kojem mašta o tome da Višegrađanima zatruje vodu i siluje im kćerke i svastike, preko članstva u Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici, do njegova službovanja i simpatija prema Hitlerovoj Njemačkoj i potpisivanja Trojnog pakta, kojim je Jugoslavija pristupila silama Osovine. Uprkos svemu, ime Ive Andrića nije se našlo među imenima onih koji trebaju ostati bez ulica, a osim u Sarajevu, po njemu se ulice zovu širom Bosne i Hercegovine.

Zašto preskupo plaćamo neriješene odnose sa Zagrebom saznajte u članku u kojem analiziramo odnose Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Dopisnik Stava iz Turske piše o pozadini protesta zbog imenovanja rektora Univerziteta Boğaziçi u Istanbulu, o tome kako manjina hoće da bude iznad zakona.

Na konstituirajućoj sjednici Skupštine opštine Bosanska Dubica noovoizabrani odbornik Stranke demokratske akcije Jasmin Spahić odbio je 28. januara 2021. položiti zakletvu jer u sali nije bilo zastave države Bosne i Hercegovine. U razgovoru za Stav Spahić obrazlaže razloge takvog postupka, ističući da je poštivanje državotvornih simbola i obilježja imperativ od kojeg ne smije odustajati.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu a od četvrtka, 11. februara, širom Bosne i Hercegovine.