"Ako se oni vrate, mi se vraćamo", rekao je Abdul Qader al-Karbalia, jedan od vođa Al Nujabe, jedne od iračkih paravojnih frakcija povezanih s Iranom, koja je takođe učestvovala u građanskom ratu koji bjesni u Siriji 13 godina. Irački militant mislio je na mogućnost da Al Nujaba, koja je osnovana 2013. upravo kao podrška režimu Bashara Assada pod nadzorom Teherana i savjetnika libanske milicije Hezbollah, pošalje pojačanje u Siriju kako bi podržala vladine trupe nakon iznenađujućeg kolapsa vojske u pokrajinama Halep i Hama, uoči ofanzive koalicije pobunjeničkih grupa, od kojih su mnoge s ekstremističkom ideologijom.

"Povratak vehabijskih terorističkih organizacija u Siriju s cionističkim uputama nakon Netanyahuovog neuspjeha u Libanu znači povratak islamskog otpora", rekao je Karbali u tekstu objavljenom na društvenim mrežama, potvrđujući silaznu spiralu kojoj Bliski istok svjedoči unatoč nesigurnom prekidu vatre koji je stupio na snagu između Hezbollaha i Izraela.

Mišljenje čelnika Al Nujabe i mnogih drugih iračkih frakcija povezanih s Iranom naglašava stvarni rizik da najnoviji napad u Siriji nije ništa više od još jedne epizode prema regionalnom ratu koji mnogi analitičari očekuju mjesecima, unatoč prekidu neprijateljstava u Libanu, što bi mogla biti jednostavna pauza dok se čeka da Donald Trump preuzme dužnost.

Optužbama protiv SAD-a i Izraela pridružile su se i druge iračke neregularne skupine, povezane s Teheranom, a jedan od njihovih čelnika, Ali Al Zubaidi, ne isključuje mogućnost da se borbe prošire na Bliski istok. "Bitka se sada vodi u Siriji, ali regionalna sigurnost je međusobno povezana. Sigurnost Sirije je dio sigurnosti u Iraku, Libanu, Iranu i Palestini", rekao je.

 

 

Kolaps Assadovih snaga novi je udarac interesima Teherana nakon poraza Hezbollaha u obračunu s Izraelom. Zato su iračke grupe već najavile da će unatoč prekidu neprijateljstava u Libanu njihove snage nastaviti uznemiravati Izrael dok vojska Tel Aviva nastavlja s brutalnim napadom na Gazu.

Sam izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je u utorak da mu je u ovom trenutku prioritet "eliminacija" iranskog nuklearnog programa, konstante njegove političke karijere. Izraelski čelnik godinama je najavljivao da je Teheran na korak od dobivanja atomskog oružja, iako ta hipoteza nikada nije potvrđena. Godine 2012. rekao je da je samo "šest ili sedma mjeseci" preostalo da perzijska nacija dobije "90% obogaćenog urana za atomsku bombu".

"Za mene je uklanjanje ove prijetnje najvažnija misija za osiguranje postojanja i budućnosti Izraela", rekao je izraelski čelnik u govoru u kojem je obrazložio dogovor postignut u Libanu.

Napad sirijskih neregularnih formacija imao je za cilj preokrenuti napredak Damaska ​​tokom takozvane operacije "Idlib Dawn", posljednje ofanzive koju je režim pokrenuo krajem 2019. i koja je zaustavljena tek nekoliko mjeseci kasnije nakon sporazuma između Rusije i Turske.

Sirijska vojska, potpomognuta Rusijom, Iranom i milicijama, do sada je kontrolisala dvije trećine teritorije zemlje. Ostatak je podijeljen između kurdskih grupa koje podržava SAD, formacija koje podržava Turska na granici i fundamentalističkog pokreta Tahrir al-Sham koji kontroliše veliki dio Idliba te dijelove Halepa, Latakije i Hame.

 

 

Sirija nije samo poprište bratoubilačkog sukoba od 2011. godine, nego i poprište geopolitičke borbe koja je dovela do prisutnosti četiriju stranih vojski na njezinu teritoriju: ruske, iranske, američke i turske.

Ruska intervencija u sirijskom građanskom ratu 2015. bila je odlučujuća u preokretu toka sukoba u Assadovu korist. Moskva je uspostavila više od stotinu vojnih položaja i baza u toj zemlji, posebno na aerodromima Hmeimim, Palmyra i Qamishli, te luci Tartus, koja je sada ključni element za strategiju ruske mornarice na Mediteranu.

Vojska lojalna Vladimiru Putinu, međutim, nikada nije rasporedila masivni kopneni kontingent u tom ratnom teatru. Iako se tvrdi da je kroz Siriju prošlo do "63.000" vojnika, stručnjaci smatraju da je brojnost trupa mnogo manja. Istraživački centar Carnegie procijenio je da nije bilo više od 5000 vojnika. Njihova glavna snaga je u zraku a sam šef ruskih zračnih snaga, Jevgenij Nikiforov, procijenio je 2021. godine da su njegovi bombarderi u tom razdoblju napali položaje pobunjenika više od 100.000 puta.

Opća invazija na Ukrajinu 2022. promijenila je kalkulacije Moskve, prisilivši ruski generalštab da smanji svoje prisustvo u Siriji. Zapravo, reakcija njenih zračnih snaga na napredovanje pobunjenika imala je više nego ograničene rezultate, osim masakra koji im se pripisuje da su ga počinili u subotu u Halepu.

Prema riječima Omera Ozkizilcika iz think tanka Atlantic Council, Rusija je poslala većinu svojih najboljih letjelica u Ukrajinu, što je potvrđeno satelitskim snimkama baze Hemeimim u Latakiji. "U Siriji koriste uglavnom stare letjelice", rekao je analitičar koji je upozorio da je jedna od meta koju su Rusi bombardovali posljednjih dana objekat koji se nalazi u sirijskoj regiji pod turskom kontrolom, što je jasna poruka Ankari.

Kurdske snage u Siriji već su najavile da će "intervenisati kako bi zaštitile" regije u kojima živi kurdsko stanovništvo, uključujući četvrti Halepa s većinskim kurdskim stanovništvom. Naime, društveni mediji su u subotu ujutro objavili slike konvoja vojnika SDF-a, opremljenih američkim vozilima, koji preuzimaju kontrolu nad aerodromom u tom gradu.

Sjedinjene Američke Države pridružile su se eskalaciji nasilja napavši svojim avionima nekoliko baza proiranskih neregularnih snaga u istočnoj Siriji, u području Bukamala i Deira. Sa svoje strane, Tel Aviv već danima šalje upozorenja Basharu al-Assadu da izbjegne istu stvar koja se dogodila nakon rata 2006., kada je Sirija postala jedna od platformi koju koristi Hezbollah za popunjavanje svog arsenala. "Ako Sirija pomogne Hezbollahu, ona će platiti cijenu“, zaprijetio je glasnogovornik izraelske vojske u srijedu nekoliko sati nakon što je sam Netanyahu rekao da se Assad "igra s vatrom". EL MUNDO