Iako prizor svakodnevnog prolijevanja krvi nedužnih ljudi nanosi bol našoj nutrini, nažalost, međunarodni sistem i organizacije zadovoljavaju se samo pukim posmatranjem. Ujedinjene nacije (UN), kao prva adresa za rješavanje trenutne nestabilnosti i terorističkih i izbjegličkih valova, nažalost, nisu kadre donijeti autoritativan stav. Usprkos tome što u osnivačkom aktu sebe definira kao “globalnu instituciju s ciljem da svim zemljama pruži pravdu i sigurnost, ekonomski razvoj i socijalnu jednakost”, Ujedinjene nacije su nemoćne ispuniti obaveze koje omogućavaju ono što je navedeno u njihovu osnovnom organizacijskom aktu.

Sukobi, izbjeglički valovi i zulumi u islamskom svijetu, a prije svih u Siriji i Iraku, doveli su Ujedinjene nacije i Savjet sigurnosti u stanje preispitivanja. Ova indiferentnost nije svojstvena samo današnjici. Ponašanje UN-a u pitanjima kao što je pedesetogodišnji palestinski problem već odavno predstavlja temu kritika. Indiferentnost prema zločinu u bosanskom ratu devedesetih godina i nesposobnost u sprječavanju zločina u Ruandi, u historiji ove organizacije zabilježeni su kao dokument osjećanja stida. Ovakvih loših primjera moguće je i danas navesti.

Događaji u Palestini, Siriji, Iraku i Ukrajini pokazali su da postojeća međunarodna organizacija nije kadra donijeti pravdu i pravilno rješenje. Isto mišljenje dijele i mnoge druge zemlje. Mi vjerujemo da se sistem mora promijeniti i iznova dizajnirati primjereno trenutnim uvjetima. U tom cilju, svom snagom radimo na uspostavi jedne mnogo utjecajnije konstrukcije koja će doprinijeti globalnom miru, spokoju i stabilnosti. Posebno zahtijevamo korjenite promjene kako bi se Savjet sigurnosti UN-a, koji i de facto posjeduje snagu sankcioniranja, iznova konstituirao i dobio što pravedniju zastupničku konstrukciju.

Kako god Društvo naroda, osnovano nakon Prvoga svjetskog rata, nije uspjelo izvršiti svoje zadatke nego je ostalo samo puki posmatrač procesa koji je vodio ka Drugome svjetskom ratu, isto tako i trenutna konstrukcija Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija može nas sve stropoštati u nove boli i velike destrukcije.

Bez ponovne rekonstrukcije, bez ponovne izgradnje prema današnjim uvjetima, neće biti moguće da Savjet sigurnosti izvrši svoje osnivačke ciljeve, jer je s trenutnom konstrukcijom došao u stanje opsluživanja pet stalnih članica, mnogo više od služenja globalnom miru i pravdi. Ne postoji nikakva mogućnost da Savjet usvoji neku odluku ako se bilo koja od pet članica ne složi. Kad se pogleda iz aspekta zastupljenosti kontinenata, stalne članice sadašnjeg Savjeta sigurnosti potječu iz Azije, Evrope i Amerike. Kad se pogleda iz aspekta zastupljenosti vjerskih grupacija, kršćani predstavljaju većinu. Muslimani i budisti, kao značajne vjerske skupine, nažalost, nisu zastupljeni u Savjetu. Organizacija islamske saradnje sastoji se od pedeset šest članica zemalja koje čine jednu trećinu svjetske populacije, ali, nažalost, u ovom važnom mehanizmu ne posjeduje nikakvu težinu. Iz aspekta etničkog porijekla, pak, vodeće nacije, kao što su Arapi, Turci, Hindusi, Indonežani i Afrikanci, nemaju niti jednog predstavnika u Savjetu. S druge strane, privremene članice, sa dvogodišnjim članstvom, nemaju nikakvo pravo glasa u donošenju odluka Savjeta sigurnosti.

Jasno je da bi Savjet sigurnosti UN-a u kojemu ne bi bile zastupljene samo određene države, već svi, i u kojemu bi svi imali pravo glasa, mnogo više doprinosio svjetskom miru i stabilnosti. Naravno, reforma Ujedinjenih nacija, a posebno obnovljeno formiranje konstrukcije Savjeta sigurnosti, treba zaživjeti uz dogovor svih svjetskih država. Mi, predstavnici Republike Turske, već duže vrijeme iznosimo naš prijedlog u ovim okvirima i nudimo ga na raspravu svim zemljama. Naš prijedlog rješenja jest promjena konstrukcije Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je oličena u sintagmi Svijet je veći od pet, jeste da se Savjet reorganizira na što je moguće više pravedan način kako bi legitimno predstavljao sve kontinente, religijske sljedbe, nacije i kulture.

Vodeći računa o svim kontinentima, vjerama, nacijama i drugim faktorima, smatramo da umjesto pet stalnih članica, Savjet treba imati dvadeset članica. Može se razmišljati i o tome da ovih dvadeset zemalja koje će zauzeti mjesto u Savjetu, dužnost obavljaju po rotaciji. Ovim će biti omogućeno da sve zemlje sudjeluju u ovako važnom mehanizmu za donošenje odluka. Donošenje odluka putem kvalificirane većine i bez prava veta, onemogućilo bi blokadu sistema od strane samo jedne zemlje.

Svjesni smo da ova kritika i prijedlog Republike Turske uznemirava povlaštene zemlje koje bi najradije nastavile status quo. Povlašteni, naravno, ne žele promjenu ravnoteže uspostavljene nakon Prvoga svjetskog rata, a čiji je današnji oblik uspostavljen nakon Drugoga svjetskog rata. Usprkos tome što je u proteklih sedamdeset godina došlo do desetina korjenitih promjena u ravnoteži sila i u ljudskom i društvenom životu, povlašteni, u ime svojih interesa, žele očuvati ovu zastarjelu i oronulu konstrukciju. Premda se u temeljima mnogih nesporazuma, sukoba i trvenja koji danas traju u svijetu, nalazi ovaj sistem, opirati se potrebi za promjenama, koje su postale neodložne, ocrnit će nam i sadašnjost i budućnost.

Ne smijemo zaboraviti da će na kraju početi preispitivanje legitimiteta međunarodnog sistema koji je bio nemoćan u pitanju sprječavanja političkih nesporazuma, društvenih i ekonomskih kriza. Naposljetku, nepovjerenje koje se u savjesti osjeća prema Ujedinjenim nacijama, međunarodnim institucijama i udruženjima, uzdrmalo je očekivanja u vezi pravde i milione ljudi gurnulo u beznađe. Upravo ova klima nepovjerenja predstavlja jedan od osnovnih izvora iz kojih se hrani današnji međunarodni terorizam. Dvostruki standardi prema ugroženima, ravnodušnost prema masakriranju djece, kao da u cijelome svijetu ubrizgavaju kisik terorizmu. Tamo gdje nema pravde, sasvim je prirodno da se razvijaju lukave terorističke organizacije.

U ime Republike Turske, mi ovu bolnu istinu potpuno otvoreno iznosimo u svakoj prilici. Našu dužnost prema ljudskosti ne izvršavamo samo verbalno, ukazivanjem na poremećaje unutar sistema i traženjem promjena, naprotiv, mi se istovremeno trudimo ponuditi konkretnu pomoć onima kojima je potrebna. Iznos humanitarne pomoći i pomoći za razvoj koje je naša zemlja pružila u 2015. godini premašio je pet milijardi dolara. U isto vrijeme, zauzimamo mjesto među zemljama koje najviše doprinose organizacijama kao što su Ujedinjene nacije, Svjetski program hrane, Razvojni fond. Naše organizacije, kao što su TIKA, AFAD, Crveni polumjesec, u stanju su pružiti humanitarnu pomoć u svakom dijelu svijeta. Sve ove akcije provodimo uz jedan sveobuhvatan i inkluzivan pristup, ne gledajući na to ko su ljudi kojima pružamo ruku pomoći, ne gledamo na njihov vjerski svjetonazor, identitet i društveni karakter. Ono što očekujemo od međunarodnih organizacija jeste da primjenjuju isti pristup. Mi ćemo nastaviti sa svojim principijelnim stavom koji smo pokazali u pravcu pronalaženja održivih rješenja za probleme s kojima je čovječanstvo suočeno. U okviru toga, nastavit ćemo sa snažnim pozivima na reforme koje će Ujedinjene nacije, a posebno Savjet sigurnosti, zaogrnuti jednom još inkluzivnijom i utjecajnijom organizacijom.

Politika oličena u sintagmi Svijet je veći od pet, ne pripada samo nama. Ona zastupa emocije velikog dijela zemalja pod krovom Ujedinjenih nacija. Vjerujemo da to što je postala savjest i glas cijeloga čovječanstva, Turskoj neće nanijeti štetu, već će joj, potpuno suprotno, donijeti snagu i poštovanje. Odlučni smo da i u narednom periodu nastavimo na isti način.

Dio iz autorovog predgovora bosanskom izdanju knjige:

„Dok je bol u našem srcima, izazvana genocidom koji je devedesetih godina prošlog stoljeća počinjen u Bosni i Hercegovini i Ruandi, još uvijek svježa, mi, također, nikad nećemo zaboraviti ispoljenu ravnodušnost prema događajima koji su 2010-ih godina u Siriji odnijeli milion ljudskih života. Vidjeli smo da, u interesu cijeloga čovječanstva, valja podignuti glas protiv ovoga nepravednog sistema. Moramo se pokrenuti kako bismo popravili ovu jasnu izopačenost koju svi imamo pred sobom! Zato smo uz ovakve emocije i ovakvu svoju vjeru s govornice Ujedinjenih nacija kazali da je Svijet veći od pet i u cilju rješavanja teških problema u svijetu iznijeli naše konkretne prijedloge.“