Danas se sjećamo Czesława Miłosza, poljskog pjesnika i pisca, dobitnika Nobelove nagrade. Ovaj veliki književnik je rođen 30. juna 1911. godine u Litvaniji, koji je uz Josifa Brodskog bio najangažiraniji pisac kada je riječ o zauzimanju prave strane u ratovima iz prve polovine 90-ih godina prošlog stoljeća na prostorima Balkana. Tačnije, od početka do kraja ovaj dvojac se u međunarodnim okvirima čvrsto zalagao za nezavinost i samostalnost Bosne i Hercegovine te su upozoravali svijet da se na narod Bosne vrši najbezočniji vid agresije.

On je u Litvaniji, gdje je i rođen, pohađao privatne škole, a kasnije je upisao i gimnaziju u glavnom gradu Vilniusu. Zatim studira polonistiku i pravo.

Njegov literarni debi bila je manja zbirka pjesama "Poema o ukočenom vremenu". Kako su to ocijenili književni kritičari, centar njegove književnosti činila je tema katastrofizma kojoj je posvećivao mnogo pažnje. Ipak, za Miłosza se govorilo da je njegov katastrofizam imao manju dubinu u tragičnom doživljaju svijeta. Nerijetko je u svojim djelima izražavao zabrinutost i za budućnost kulture.

Pariz, Varšava, Krakov, New York i Washington samo su neki gradovi u kojima je ovaj umjetnik pisane riječi živio. Tačnije, 1931. godine kao stipendist boravi u Parizu, gdje zapravo i najviše uči o književnosti i novim tendencijama u umjetnosti. Šest godina poslije vraća se u Varšavu, gdje ga zatiču i sva razaranja Drugog svjetskog rata. Tek 1944. godine, nakon Varšavskog ustanka, uspijeva pobjeći u oslobođeni Krakov, a zatim sa suprugom Janinom se upućuje u New York, a onda i u Washington. Tokom boravka u SAD-u nije se bavio pisanjem.

Na samoj sredini 20. stoljeća odlučuje se na povratak u Poljsku, ali mu tadašnje vlasti u toj zemlji oduzimaju pasoš i nazivaju ga izdajicom. Uz dosta sreće, dobija svoje dokumente nazad i putuje u Francusku gdje traži politički azil. Upravo je u ovom azilu i napisao svoje najpoznatije djelo "Zasužnjeni um", koje mu je 1980. donijelo svjetsku slavu i za koje je u konačnici dobio i Nobelovu nagradu.

Među druga djela po kojima će ostati upamćen ističu se "Dolina rijeke Isse", "Rodbinska Europa", "Priviđenja nad zaljevom San Francisco" itd.

U Poljsku se vraća tek nakon što osvaja Nobelovu nagradu, gdje će i preminuti 14. augusta 2004. godine.

Kao što je prethodno i navedeno, Czesław Miłosz i Josif Brodski bila su dva autora koja su pisala protiv stradanja u BiH i koji su bili i ostali naši veliki svjetski prijatelji. Miłosz je čak u augustu 1993. godine u Berkeleyu napisao pjesmu "Sarajevo" zbog koje ga njegov prijatelj Brodski naziva "pjesnikom pamćenja". Ova pjesma je svjetlo dana ugledala u poljskom sedmičnom listu "Tygodnik Powszechny".

 

Sarajevo

(Neka to ne bude pjesma, ali barem govorim što osjećam)

Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji su nekad bili vreli.

Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomoć Evropu u koju je povjerovala, oni zijevaju.

Kad njihovi državnici biraju podlost, ne čuje se glas koji bi to imenovao.

Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila obnovom Zemlje i to pokoljenje samo sebi sad izriče presudu.

Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu, jer su to mračni barbari što se međusobno ubijaju.

I život sitnih više vrijedi nego život gladnih.

Sad se vidi da je njihova Evropa od početka bila opsjena, jer njena vjera tjera i temelj i ništavilo.

Ništavilo, kao što su ponavljali proroci, rađa samo ništavilo i opet oni će biti kao marva vođena na klanje.

Da bi zadrhtali i u posljednjem trenutku uočili da će otad riječ Sarajevo, značiti istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje njihovih kćeri.

Pripremaju to uvjeravajući sebe: “Mi smo barem bezbjedni”, a međutim ono što će ih srušiti dozrijeva u njima samima.