Dugih šesnaest godina Angela Merkel obnaša funkciju kancelarke Njemačke, koja ju je pozicionirala među najznačajnije lidere svijeta. Popularna „Mutti“, tokom dugog mandata imala je priliku susresti se s velikim brojem izazova, među kojima su najveći migrantska kriza i pandemija novog korona virusa. Njena CDU (Christian Democratic Union), konzervativna njemačka stranka, često se hvalila ugledom Njemačke koji je uistinu u međunarodnim tokovima značajno porastao tokom mandata još aktuelne kancelarke njemačke. Na kraju mandata, koji će i zvanično biti okončan 26. septembra, Merkel može konstatirati da će uprkos svim nedaćama ostati upamćena kao jedna od najznačajnijih političkih figura u novijoj historiji ujedinjene Njemačke.
U oproštajnim turnejama Merkel se susrela s brojnim liderima, istoka i zapada, a posebno je bio interesantan susret sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom s kojim je tokom manda uspjela održati izuzetno dobre odnose. Dokaz tome jeste i završetak kontroverznog plinovoda „Sjeverni tok 2“ koji preko Baltika povezuje Njemačku i Rusiju. Plinovog je izgrađen uprkos sankcijama i protivljenju Sjedinjenih Američkih Država, te njenih partnera u prvom redu Ukrajine i Poljske. Tokom proteklih dana Merkel je boravila u posjeti Srbiji i Albaniji, ukazujući na važnost Zapadnog Balkana za Njemačku. Svoj oproštajni govor u Bundestagu posvetila je podršci Arminu Laschetu, koji se za mjesto na čelu Bundestaga bori upravo uz podršku Merkel i ostatka CDU partije.
Odlazak njemačke kancelarke posebno je interesantan i zbog izuzetno neizvjesnih izbora u Njemačkoj, nakon čijeg održavanja će biti jasnije u kojem smjeru će se razvijati buduća vanjska politika Njemačke. Iako dosadašnje ankete prednost daju Olafu Scholzu, koji prema procjenama ima nešto veću podršku birača u Njemačkoj, ne treba zanemariti koalicioni kapacitet CDU, što može biti i presudan segment pri dobijanju kancelarske pozicije. Socijaldemokradski kandidat (SPD) Scholz, pokazao se izuzetno dobro u dosadašnjim javnim nastupima, te je to jedan od ključnih razloga što SPD ima priliku „srušiti“ dugogodišnju vladavinu konzervativaca. Kada je riječ o kandidatu CDU, Arminu Laschetu, za sebe navodi da je nasljednik politike koju je provodila dosadašnja kancelarka Merkel.
Iskustvo koje Laschet posjeduje pozicioniralo ga je odmah iza Scholza kao najozbiljnijeg kandidata za kancelarsko mjesto. S druge strane, Annalene Baerbock, kandidatkinja Stranke zelenih, u javnosti je okarakterisana kao kandidat sa nešto slabijim šansama za pobjedu na predstojećim izborima. U prvom sučeljavanju, Baerbock, Laschet i Scholz većinom su se bazirali na teme bitne za unutarnju politiku Njemačke, bez detaljnijeg osvrta na teme poput situacije u Afganistanu, što je javnost u Njemačkoj očekivala. Kada je riječ o drugom sučeljavanju održanom na njemačkoj državnoj televiziji ARD/ZDF, kandidati nisu pokazivali drastična razilaženja, ali je Laschet iskoristio priliku da napadne Scholza zbog navodne finansijske afere u Ministarstvu finansija.
Na napade Scholz je uzvratio odmjereno, a prema procjenama njemačkih analitičara tokom sučeljavanja je pokazao smirenost u ključnim trenucima. Prednost Schulza jeste i u činjenici što on obnaša poziciju vicekancelara Njemačke, što mu je omogućilo stjecanje iskustva potrebnog za poziciju na koju se kandidirao. U izbornoj kampanji, za razliku od sučeljavanja na njemačkom javnom servisu, prevladavale su teme koje se tiču pozicioniranja njemačke vanjske politike, pa su radikalni desničari AFD, u odnosu na ostale stranke nastojale obezvrijediti teme poput klimatskih tema, ali i liberalne migrantske politike.
Zanimljivo jeste da su radikalni desničari političku kampanju bazirali i na težnji da Njemačku što je više moguće približe Rusiji i Kini. Lider ove strank, Tino Chrupalla protiv je azilantskih dozvola, a za kancelarku Merkel misli da je nanijela veliku štetu njemačkom narodu zbog svojih vanjskopolitičkih poteza. Kada je riječ o migrantskoj politici, CDU pod vodstvom Angele Merkel nastojala je biti izuzetno otvorena, pa je stoga zadatak i ostalih partija da taj put nastave ili ga čak unaprijede, što su s ponosom isticali u svojim kampanjama.
Bitno je napomenuti i način funkcioniranja glasačkog sistema u Njemačkoj. Svaki punoljetni njemački državljanin ima pravo na dva glasa. Prvi glas ide za kandidata, a drugi za partiju. Njemački sistem vladanja i formiranja vlasti nije direktni, već reprezentativni, pa je stoga glas za partiju nešto bitni od glasa za kandidata. Bitno je napomenuti da na izborima postoji i šesnaest lista, za šesnaest saveznih njemačkih država, a ukupan broj članova Bundestaga iznosi čak 598. Prema dosadašnjim tendencijama biračkog tijela u Njemačkoj, mladi Nijemci se većinom opredjeljuju za Zelene, oni nešto zreliji povjerenje poklanjaju Socijalistima, dok ruralno stanovništvo i oni u trećoj životnoj dobi biraju konzervativne stranke. Za stanovnike Bosne i Hercegovine, ali i ostatka Balkana sigurno je najinteresantnije pitanje, u kojoj mjeri su kandidati svoju kampanju posvetili rješavanju odnosa na Balkanu.
Činjenica jeste da u programima političkih stranaka nema, ili ima veoma malo rasprave o Balkanu, tako da ne treba očekivati ozbiljnije zaokrete u njemačkoj politici prema Balkanu. U najboljem slučaju, njemačko političko određenje spram “balkanskih nesporazuma” bit će tretirano jednako kao i do sada. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, bitno je napomenuti da će i ona imati svoje predstavnike na predstojećim izborima u Njemačkoj. Naime, Jasmina Hostert i Adis Ahmetović ispred SPD-a, tražit će svoje mjesto u budućem sastavu Bundestaga. Njihove šanse za ostvarenje toga cilja nisu nerealne, te je za očekivati neizvjesnost i kada je riječ o tom segmentu njemačkih izbora.
Na kraju, vidljivo je da njemački političari imaju uvid u cjelokupnu situaciju unutar zemlje, stoga ne treba čuditi što u programima ne daju puno pažnje temama poput Balkana. Svjetska politička scena s nestrpljenjem očekuje novog kancelara, za kojeg i prije samog zvaničnog izbora naglašavaju da neće imati harizmu i autoritet poput odlazeće “Mutti.”