Krajem januara u Mostaru je u zasluženu penziju otišao direktor Narodne biblioteke Rasim Prguda. S manjim prekidima tokom Agresije cijeli svoj radni vijek proveo je u ovoj instituciji kulture, a na poslovima direktora gotovo trideset godina. Ličnosti poput Prgude zaslužuju mnogo više od javne zahvale u našim ili bilo kojim drugim novinama, jer su svojim predanim i odgovornim radom postali sinonimi kulture, ponosa, dostojanstva i zaštitnici slobodoumne misli čitave jedne generacije Bošnjaka kojoj je bila dodijeljena uloga da nestane, da se iznutra devastira i propadne.

Sva raskošna tradicija bibliotekarstva u Mostaru početkom Agresije na ovaj grad gotovo je nestala. Knjige su smatrane legitimnim vojnim ciljem. U knjige se pucalo, a biblioteke proglašavane vojnim objektima. JNA i Vojska RS-a uništili su 20-25 posto knjižnog fonda, a ostalo su  dokrajčili bojovnici HVO-a. Na istočnoj strani grada, koju je kontrolirala ARBiH, od nekada 20-tak javnih i školskih biblioteka, nije radila nijedna. Tek nešto knjižnog fonda spašeno je u Arhivu i Muzeju Hercegovine. Trebalo je krenuti ispočetka. Narodna biblioteka svoj je rad obnovila u martu 1995. u privremenim prostorijama kina “Zvijezda”, a potom je administracija Evropske unije finansirala obnovu i opremanje porušene zgrade u Ulici Maršala Tita 55, preko puta nekadašnje Robne kuće “Razvitak”.

Knjižni fond prikupljali su iz dana u dan na razne načine, od građana Mostara i iz cijele Bosne i Hercegovine, od predstavnika vlasti, vladinih i nevladinih organizacija, stalno, uporno, posvećeno i uvijek s dobrohotnim osmijehom na licu. Rasimov dobrohotni osmijeh vremenom će postati svojevrsni zaštitni znak ove ustanove. Jednako ga je poklanjao svima, i djeci i mladima, svakom dobronamjerniku. Ući u Biblioteku a da vas ne dočeka toplina njegovog osmijeha bilo je nemoguće. Svaki svoj uspjeh Rasim je dijelio sa svima, nikada i ničim ne ističući svoju ličnost i zasluge.

Brzo je dostignut broj od 20.000 knjiga i periodike. Bila je prava umjetnost sve to smjestiti u neadekvatne, devastirane prostorije površine 150 m2. Broj korisnika usluga iz dana u dan je rastao. Neke rijetke primjerke čitaoci su mogli koristiti samo u čitaonici. Veliku pomoć prvih postratnih godina pružila im je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Prvih nekoliko godina uz Rasima u Biblioteci su radila samo još tri bibliotekara. Uprkos toj činjenici, prihvatili su odluku Društva bibliotekara BiH da budu sjedište bibliotekara za Hercegovačko-neretvanski kanton, a potom i funkciju matične biblioteke u kantonu za općine Mostar, Jablanica, Konjic, tačnije općine koje su bile pod kontrolom ARBiH.

Jedan od značajnijih projekata koji su realizirali bila je obnova zgrade Biblioteke nedaleko od Lučkog mosta 2007. godine, gdje su smjestili odjeljenje za periodiku, odjeljenje za slijepa i slabovidna lica, zavičajnu zbirku, “Turski kutak” s literaturom na turskom jeziku. Na godišnjem nivou u knjižni fond upisivali su oko 55.000 novih naslova. Sve osoblje ima položen stručni ispit iz oblasti bibliotekarstva, a njih dvoje i licence za rad u COBISS-u BiH, čiji su član od 2008. godine. Narodna biblioteka u Mostaru jedan je od suorganizatora BAM-a Asocijacije informacijskih stručnjaka-bibliotekara, arhivista i muzeologa. Dva puta bili su domaćini održavanja tematskih konferencija. Biblioteka je bila izdavač djela iz raznih oblasti, a posebno iz kulturnog naslijeđa.

U periodu od 2012. do danas objavili su petnaestak naslova. U saradnji s drugim kulturnim i obrazovnim institucijama organizatori su manifestacije “Mostarsko kulturno ljeto”, u okviru koje su ugostili brojne književnike, pisce i pjesnike. Svoja djela i književne opuse u Biblioteci predstavljali su velikani pisane riječi poput Nedžada Ibrišimovića, Abdulaha Sidrana, Dževada Karahasana i brojni drugi. Promovirali su i prva književna ostvarenja mladih mostarskih pjesnika i pisaca. Za svoj rad i angažman dobili su brojne nagrade, zahvalnice i priznanja. Ni broja im se ne zna. Bukvalno bi se moglo reći da ne postoji ustanova i institucija s kojom nisu ostvarili i razvili uspješnu saradnju. Jasan cilj, plemenita namjera i puna posvećenost u radu krasili su ih sve ove godine. Teško se i za jednu drugu ustanovu u Mostaru može reći da je poput Biblioteke uspjela zadržati kontinuitet rasta i stalni, blagi uspon u ostvarivanju rezultata. Već su odavno postali jedna od temeljnih institucija u Mostaru, između ostalog, zahvaljujući i odgovornom radu njenog doskorašnjeg direktora Rasima Prgude. Zbog načina rukovođenja ovom ustanovom i odgovornosti koju je pokazao, i ovim tekstom izražavamo mu dužno poštovanje i ogromnu zahvalnost.

Rasim Prguda rođen je 1956. godine u Ravnima. Osnovnu školu završio je u Fojnici kod Gacka, a srednju školu i Pedagošku akademiju na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, studij bosanski jezik i književnost. Od 1982. godine zaposlen je u Narodnoj biblioteci Mostar, gdje je radio na svim odjeljenjima i bibliotečkim poslovima kao informator-viši knjižničar sve do početka Agresije na našu zemlju. Od prvih dana Agresije, tačnije od 9. aprila 1992. godine, uključuje se i aktivno učestvuje u odbrani svoje domovine. Tokom rada je teško ranjen, na osnovu čega ima status 70 posto RVI. Ratnim dejstvima, razaranjem i granatiranjem grada Mostara od granate mu gine sin Mirza u sedmoj godini života, a nakon toga i sin Alem u 16. godini života. U ratnom periodu, uz ulogu borca, obavlja i niz drugih odgovornih funkcija i zadataka.

Sekretarijat Narodne odbrane općine Mostar uz vojne obaveze raspoređuje ga na poslove i organizaciju vođenja nastavnog procesa u Četvrtoj osnovnoj školi Mostar. Adaptacijom zgrade Narodne biblioteke Mostar vraća se na radno mjesto direktora, gdje počinje obnavljanje knjižnog fonda i ostalih elemenata značajnih za rad Biblioteke. Zahvaljujući saradnji s raznim institucijama, poznanstvima i ličnim angažiranjem, uspijeva pronaći donatore za obnovu dvije uništene zgrade, potom je obnovljen namještaj, knjižni fond i bibliotečki kadar.