Nizozemska Centralna banka (DNB) bila je upletena, dijelom indirektno, u ropstvo tokom 19. stoljeća. Više od desetak njezinih osnivača imalo je veze s plantažama u karipskim kolonijama i u Surinamu (Južna Amerika), te su ometali oslobađanje robova kako ne bi izgubili svoju imovinu.

To je zaključak prve istrage provedene o ovom poglavlju kolonijalne historije Nizozemske, koje se ne pojavljuje u dokumentima banke. Na predstavljanju izvještaja, ove srijede u Amsterdamu, uprava banke kazala je da "duboko žali" zbog postupaka nekih od njenih osnivača i ne isključuje službenu ispriku nakon što se rad analizira zajedno s predstavnicima civilnog društva.

Šesnaest osnivača banke bili su trgovci, finansijeri ili brodovlasnici, a njih 11 imalo je direktan interes u plantažama. S druge strane, firme aktivne u ropstvu dobivale su bankovne kredite u zamjenu za proizvode proizvedene u inozemstvu. Studija otkriva da je do 30% te robe (duhan, šećer ili kahva) služilo kao zalog i poticalo od robovskog rada.

Tokom tele-prezentacije studije, Karwan Fatah-Black, jedan od historičara Univerziteta u Leidenu koji je učestvovao u istrazi, rekao je da su "poslovnici s interesima u kolonijama Surinam i Karibi nakon ukidanja ropstva dobili kompenzaciju putem banke. To je trebalo stupiti na snagu 1863. godine, ali u Surinamu su oslobođeni robovi morali raditi do 1873. za mizernu plaću.

Kralj William I. promovirao je osnivanje banke 1814. — godine u kojoj je transatlantska trgovina bila zabranjena u Nizozemskoj, kako bi se ojačale institucije nizozemske države, koja je bila dio Francuskog carstva između 1810. i 1813.

Kolonijalna sirovina i materijali su se prodavali u nizozemskim lukama za velike iznose, a banka nije bila u obavezi odbijati kupce koji su se obogatili u kolonijama. Na taj je način preko svojih direktora i investitora pola stoljeća sudjelovala u dobiti.

Prema Fatah-Blacku, pronašli su dokumente o investitoru Johanni Borski, "koji je uložio 40% početnog kapitala banke, stečenog radom 565 robova, kao i o Jacobusu Hermanusu Insingeru, bivšem direktoru koji je zaradio novac od ropstva".

Nizozemska trgovina robljem započela je 1621. godine, a vodile su je dvije firme: East India Company i West India Company. Prva je djelovala u Južnoj Africi i Aziji, na području današnje Indonezije, a historijska istraživanja pripisuju joj trgovinu između 600.000 i milion ljudi. Druga je trgovala u Surinamu, Brazilu i na Karibima i podvrgnula ropstvu gotovo 600.000 ljudskih bića.

Klaas Knot, predsjednik DNB-a, prepoznao je ove srijede u susretu s novinarima da "historija banke teče paralelno s onom transatlantske trgovine robljem, a tadašnji direktori više su bili zabrinuti za svoje lične interese nego za stanje podjarmljenih osoba.”

Smatra da je moguće tražiti “službene isprike”, iako se radije fokusira na “otkrivanje i dijeljenje priče u kojoj su prevladali rasizam i diskriminacija, koji su još uvijek prisutni u našem današnjem društvu”.