Prestrašno je i prevažno, da se poslužimo dvjema od tri omiljene Facebook poštapalice Elmedina Konakovića, kako ovaj samoprozvani lider opozicije ne dozvoljava da mu činjenice pokvare statuse na društvenim mrežama.
Konaković je šutio dan-dva nakon što ih je, sve s noge na nogu, Bogić Bogićević rastjerao od sebe, pojasnivši do u detalje u otvorenom pismu kako ga je raspala “Četvorka” izigrala u izbornom inžinjeringu za gradonačelnika Sarajeva. Što je nedugo potom, od slova do slova, potvrdio i SDP-ov Irfan Čengić u razgovoru za Faktor.
Konaković je povukao ručnu kočnicu, shvatio da live nije dovoljan, izišao iz automobila, legao potrbuške i “smislio saznanja” o tome kako će se ubuduće za svaku rekonstrukciju centralnog dijela Sarajeva pitati HDZ-ov ministar u Vladi FBiH. I sada nas time bombardira sa svojih profila na mrežama.
Valja nekako sanirati “genetski predodređenu” štetu i debakl kako u Gradskoj vijećnici, tako i u studiju kod Senada Hadžifejzovića. Hadžifejzović, njegov doskorašnji medijski pokrovitelj, odlučio je biti i novinar pa je iznenađeni Konaković, koji se nije mogao odbraniti od pitanja o NIP-otizmu, odnosno imenovanju kumčeta na mjesto predsjednika sarajevskog Gradskog vijeća, u jednom trenutku intervjua bolećivo zakukao: “Senade, pa dosad me nisi prekidao!”
Nakon što je Srđan Mandić, načelnik sarajevske Općine Centar, zakukao da mu ne daju rekonstruirati vodovodne cijevi u centru Sarajeva, Konaković je shvatio da je to stvar koja bi mogla odvratiti pažnju od zijana na domaćem terenu u utakmici s Bogićevićem.
Počeo je strašiti Sarajlije HDZ-om tvrdeći kako se u centru Sarajeva, citiramo bez uređivanja ono što je napisao na Facebooku, “za svaku malu intervenciju, a naravno i za svaku investiciju u Sarajevu, dozvole se zbog odluke Komisije izdaju u Ministarstvu prostornog uređenja izdaju u Mostaru. Izdaje ih ministar Josip Martić. Jednu čekamo, dozvolu za rekonstrukciju vodovodne mreže. I tako bi kao trebalo svaki naredni put kad se bilo šta u Sarajevu radi ili gradi”.
Zna, naravno, Konaković da to što je napisao nije tačno, jer da jeste, ne bi brisao komentare dobronamjernih ljudi koji ga upozoravaju da je to što izjavljuje neistina. Riječ je o tome da se u spomeničkim cjelinama ne mogu izvoditi nikakvi radovi bez dozvole Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika. Tako je, naprimjer, prošle godine morala biti uklonjena drečava boja s fasade jedne zgrade u srcu Sarajeva koju je samoinicijativno postavio vlasnik kafića u njoj.
I to nema veze ni s Komisijom, ni sa “svakim narednim putem kada se u Sarajevu nešto radi”, niti s čelnikom Komisije Farukom Kapidžićem (koji je zbog svojih statusa na Facebooku posebna priča) niti s HDZ-om, kojim sada prepada Sarajlije, a predao mu je na pladnju gradonačelničku poziciju u Mostaru, u saradnji sa svojim jaranicama iz Naše stranke, koje sada ponosno trče počasni krug s Marijom Kordićem.
Zlobnici bi rekli da se, i bez odluke Komisije, Mandiću ne smije dopustiti da ima više ikakve veze s cijevima jer je u vrijeme kada je bio kantonalni ministar iskopao kanalizacijsku cijev i slikao je i nosio okolo pokazujući iz čega su Sarajlije pile vodu?! Ali dobro.
Kopanje sarajevske Mis Irbine ulice i medijska artiljerija koja prati taj obični komunalni projekt služi da se odvrati pažnja s činjenice da je Konaković, zajedno sa svojim mentorom i kumom Kemalom Ademovićem, instalirao Jasmina Ademovića, Kemalovog sina i svoje kumče, na mjesto čelnog čovjeka Gradskog vijeća Sarajeva. Konaković je i to pokušao pravdati na mrežama tvrdeći kako je Ademović moralna vertikala koja nije, parafraziramo, ni marke uzela iz budžeta. Namjerno zaboravljajući da je Ademović iz fotelje predsjednika Upravnog odbora upravljao i sarajevskim Vodovodom i Zavodom zdravstvenog osiguranja, koji su još uvijek na budžetu, kada smo provjeravali posljednji put.
Nakon što je Jasmin Ademović imenovan, Konaković je imenovanje branio nabrajajući njegove vrline, od “mastera na Grenoblu” do rada u realnom sektoru, a Ademović junior u realnom je sektoru radio tako što je bio uposlen u firmi SAS Fikreta Mašića, bliskog saradnika i kuma njegovog oca iz vremena dok su obojica bili policajci, a kasnije na visokim dužnostima u AID-u.
Mašić je bio prijeratni saobraćajac koji je naglo napredovao u Specijalnoj jedinici MUP-a RBiH i kasnije u AID-u upravo zahvaljujući prijateljstvu s Ademovićem. Postao je šef Unutarnje kontrole i šef Odjela za ratne zločine.
Nakon odlaska iz službe Mašić osniva zaštitarsku agenciju u Sarajevu pod nazivom “SAS SECURITY”, u kojoj je bio zaposlen Jasmin Ademović. U oktobru 2019. godine Mašić Ademoviću izdaje potvrdu da je dvije i po godine radio u toj firmi na poslovima “Marketing Menadžera”, što će Ademoviću kasnije biti jedna od ključnih referenci za predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva.
I te su kumske veze, zapravo, ključ recentne Konakovićeve Facebook ofanzive na Komisiju za zaštitu spomenika iako je riječ o zahvatu kakvih se svakog dana na desetine obavi u Sarajevu. A tek su počeli, da se poslužimo trećom omiljenom Konakovićevom Facebook poštapalicom.
(Dok ovaj broj “Stava” bude u prodaji, čekamo u nadi da se Kemal Ademović neće zbog ovog teksta svetiti porodicama redakcije “Stava”, kako je to nedavno zaprijetio svima koji se usude kritizirati njegovog sina koji je javna politička ličnost.)
