Kada je Trojka u zoru aktuelnog mandatnog perioda odlučila ući u vlast na državnom nivou, Milorad Dodik i SNSD su predstavljeni kao partneri koji su se "promijenili", zar ne? Odjednom se s tom strankom moglo razgovarati, pregovarati, dogovarati. Tako je barem tvrdio predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković.

Dodikova retorika obojena proruskim stavovima te ranija iskustva blokade državnih institucija za NiP nisu značili apsolutno ništa, pa su se sve te činjenice ignorirale prilikom ulaska u vlast.

Sada, Konakovićeve tvrdnje već neko vrijeme ponavlja i Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji nije bio tako glasan kada je s istim tim SNSD-o trebalo formirati državnu vlast u koju se, bez grama meritokratije instalirao njegov stranački šef.

- Ako SNSD ostane dio vlasti i nakon narednih izbora, ova blokada bi se nastavila, jer Moskva želi da Bosna i Hercegovina ostane nefunkcionalna i podijeljena država. Tada bi razgovori o evropskim integracijama postali besmisleni. Od početka 2025. godine, nakon raskida koalicije sa SNSD-om u Zastupničkom domu, za 16 mjeseci usvojili smo 48 zakona. Tamo gdje SNSD nema mogućnost blokade, rezultati postoje - kazao je Zvizdić.

Rezon Zvizdića je sljedeći: NiP je dio vlasti. Njihov koalicioni partner je SNSD. Ta stranka je bila sasvim realan partner do 2025. godine, od kad je postala manje partner, a više ruska podmornica u nemirnim vodama bh. političkog mora.

Historijska šteta

Kako je Trojka proizvela politički najnemoćniju vlast u BiH ikada

Sada je, dakle, SNSD "nemoguć faktor", u Zvizdićevom antologijskom političkom oportunizmu.

SNSD je bio prihvatljiv partner kada je trebalo sakupiti ruke za formiranje Vijeća ministara i raspodjelu pozicija, a ne valja tek kada je potrebno javnosti opravdati izostanak reformi.

Isticanje statistike usvajanja zakonodavnih rješenja u Zastupničkom domu, nakon "raskida koalicije sa SNSD-om" služi isključivo za skretanje pažnje sa suštine znajući vrlo dobro da isti ti zakoni nemaju parlamentarnu prohodnost zbog pozicije SNSD-a u državnom Domu naroda.

Zvizdićeva optužba usmjerena SNSD-u vraća se kao bumerang njemu i njegovom NiP-u koji su mehanizme blokade na nivou države i predali Dodikovoj stranci. Kako povjerovati da Zvizdić, ako ne već neiskusni Konaković, nisu znali šta to čini SNSD-ove dominantne politike prije nego što su s njima potpisali koalicioni sporazum? Nikako.

Izgubljeni u vremenu, prostoru i svim dimenzijama političkog postojanja, NiP se gubi između činjenice da je isporučio slovom i brojem nula (0) rezultata unutar igre čiji su sudionici pristali biti i imaginacije u kojoj su svi drugi, osim te stranke, krivi za situaciju u kojoj se trenutno nalazimo.