Dan nakon izbora u Nikšiću na naslovnici jednog od najtiražnijih crnogorskih listova Vijesti našao se naslov “DPS pao, Vučić nije prošao”. Ipak, srbijanski su mediji u noći izbora, i danima poslije, pisali drugačije tekstove i naslove. Njihova suština bila je da su Srbi osvojili Nikšić, da je DPS nastavio svoj pad, da je u svom rodnom gradu crnogorski predsjednik Đukanović izgubio...

Gle čuda, ovu matricu izvještavanja uzeli su skoro svi bh. mediji ne ulazeći u dublju analizu rezultata, pa i svih aktera koji su bili zainteresirani za rezultate izbora u Nikšiću. Pokazalo je ovo, još jednom, da mediji u BiH većinom recikliraju sadržaje srbijanskih medija bez osjećaja za našu interpretaciju aktuelnog političkog momenta.

No, krenimo redom.

Zbog čega su lokalni izbori u Nikšiću bili toliko regionalno zanimljivi? Prije svega jer je to bilo prvo odmjeravanje snaga nakon Parlamentarnih izbora, kada je pala vlast Đukanovićevog DPS-a i manjinskih partija. 

Izbori u Nikšiću bili su od posebnog značaja za susjednu Srbiju, koja se na dnevnom nivou medijski bavila izborima u Nikšiću. Naravno, nisu tu zaostajala ni sva druga logistička podrška srpskom Demokratskom frontu Andrije Mandića. Bilo je to neskriveno uplitanje u izborni proces susjedne države i otvorena podrška Aleksandra Vučića svojim igračima u Crnoj Gori. Bilo je tu pokušaja glasanja iz susjednog Trebinja. Duple lične karte kao u slučaju Srebrenice i sl. Srpski svet u praksi.

Cilj je bio pokazati snagu Vučića i Srbije, potvrditi glasine o raspadu DPS-a po principu Demokratske stranke u Srbiji. Podsjetimo, DS je razbijen u nekoliko partija i sveden na minoran rejting, ispod cenzusa. Time je vlast Vučića zabetonirala svoju poziciju uništavajući jaku alternativu svojoj politici. I zaista, mnogi su očekivali da se podrška uruši i ospe biračko tijelo kad je neko dugo na vlasti, a zatim doživi poraz.

Ipak, izbori u Nikšiću morali bi se tumačiti sasvim suprotno onome sto nam poručuju srbijanski mediji, većinski pod kontrolom Vučićevog režima.

1. Đukanovićeva DPS nije se raspala i nije doživjela krah. Štaviše, oni su svoj izborni rezultat popravili za 1.000 glasova u odnosu na Parlamentarne izbore, odnosno s 38 na 40 posto. Stoga, ako se potvrde ovi trendovi, DPS može biti zadovoljan razvojem situacije jer je pokazao sposobnost rasta iako državni resursi više nisu u njihovim rukama. Međutim, iako DPS ostaje najjača stranka u Crnoj Gori, ova stranka ima izražen problem s koalicionim kapacitetom. Nešto slično kao SDA u Sarajevskom kantonu. Njihovi koalicioni partneri, van kruga manjinskih partija, svedeni su na borbu za cenzus. SDP i SD potpuno su marginalizirani. To se pokazalo i u slučaju Nikšića, gdje SDP nije uspio prebaciti izborni prag od 3 posto.

2. Najveći gubitnik ovih izbora jeste lista Demokratska fronta, koja je izgubila oko 11 posto glasova. To se desilo uprkos podršci predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Podsjetimo da je ova lista, ohrabrena snažnom podrškom Beograda, najavljivala rezultat koji će im omogućiti da sami formiraju vlast. Utjecaj medija u Srbiji koji su djelovali u Crnoj Gori nije se pokazao naročito produktivnim. Kad govorimo o bloku koji je, uvjetno rečeno, procrnogorski, Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića praktično je poboljšala svoj rezultat, dok je njihov glavni konkurent doživio značajan pad podrške. Ovo je pratio i gubitak podrške SPC-a, ali i premijera Krivokapića, koji je na Parlamentarnim izborima bio nosilac liste Demokratskog fronta.

3. Pukotine u Vučićevom svijetu sve su vidljivije i to je iskoristila lista Demokrata Alekse Bečića, koja je pridobila neformalnu podršku premijera Krivokapića, ali i SPC-a u Crnoj Gori. Oni su se s rezultatom približili Demokratskom frontu s 23 posto i poboljšali svoj rezultat u odnosu na Parlamentarne izbore za čitavih 9 posto glasova u ovom crnogorskom gradu. No, valja reći da ova partija pripada spektru onih stranaka koje ne negiraju crnogorsku državnost i identitet i koje pripadaju, barem deklarativno, korpusu nacionalnih Crnogoraca.

Tako da sve ovo govori o kompleksnosti političkih prilika u Crnoj Gori i značajnom opadanju podrške, s tim i utjecaja srpskih stranaka. Svakako, na to je utjecala i smrt Amfilohija, koji je bio snažna potpora ovom bloku.