Širom manjeg bh. entiteta obilježen je neustavni 9. januar, koji srpska politika slavi kao Dan RS-a. Ovaj su dan srpski politički predstavnici obilježili i u Srebrenici. Doduše, skromnije nego prethodnih godina, ali je ipak obilježen. Bošnjaci u Srebrenici ovaj dan uopće ne doživljavaju kao bitan. Bez obzira na to, zamjera se na način da se svako malo u Srebrenici identificira određeni Bošnjak ili Bošnjakinja i potom u javnosti predstavlja kao neko ko radi “protiv interesa RS-a, institucija, protiv Srba i tako dalje”.

Ukoliko Bošnjaci reagiraju na “proslave praznika”, onda su oni ti koji su “protiv svega što je srpsko”. Ukoliko ne reagiraju, onda se opet nađe neki od Bošnjaka da mu se prigovori, pogotovo ako je na nekoj od rukovodećih pozicija. Tako je bilo i ovog 9. januara.

Naime, lokalni srpski portal Despotovina je direktoricu vrtića “Poletarac” Mirelu Hodžić optužio da kao direktorica već treću godinu “zaredom ignoriše Dan Republike Srpske” jer na vrtiću “nije istaknuta zastava” RS-a. Nakon toga, despotovci su Mirelu Hodžić optužili za diskriminaciju srpske djece jer se “srpskoj djeci ne služi hrana koja sadrži svinjsko meso” iako je to regulirano pravilnikom i uz odobrenje nadležnog ministarstva. Sve su to potkrijepili time da to tvrde “neimenovane vaspitačice i roditelji”, a uslijedilo je i pitanje “Da li je ovo islamska republika ili Republika Srpska”.

Na objavu portala Despotovina bilo je zaista gnusnih komentara na račun Mirele Hodžić, ali i onih iz kojih se vidi da, recimo, vrtić na Palama nema meni sa svinjskom hranom.

U čemu je poenta?

Srpskoj politici u Srebrenici nije bitna Mirela Hodžić, pa ni zastava na zgradi vrtića jer je nije bilo ni proteklih godina. Dokaz tome jeste da zastava nije isticana ni kada je direktorica vrtića bila srpske nacionalnosti. Poenta je u tome što Mirela Hodžić odgovorno radi svoj posao, što poštuje zakone Bosne i Hercegovine i uživa povjerenje običnih ljudi u gradu. Pored toga, Mirela je problem i zbog toga što je kao Bošnjakinja na rukovodećoj poziciji. Svakako da bi srpskoj politici odgovaralo da na čelu vrtića bude neko od “neimenovanih vaspitačica” srpske nacionalnosti i neko ko bi radio po nalozima politike (prije svega kada je u pitanju zapošljavanje). Problem srpskoj politici jeste i to što iza Mirele Hodžić čvrsto stoje bošnjački politički predstavnici.

Naime, na sjednici Skupštine opštine Srebrenica, koja je održana u novembru, Mireli Hodžić srpski odbornici (njih 11) nisu usvojili izvještaj o radu za 2019. godinu. Ne bi to bilo čudno da Mirela Hodžić godinu dana nije bila na porodiljskom bolovanju, period za koji je usvajan izvještaj. Neusvajanje izvještaja znači i smjenu s rukovodeće pozicije. Međutim, nakon reakcije Bošnjaka, Mirela je ostala na poziciji direktorice, doduše, u tehničkom mandatu. Napad portala Despotovina, koji piše ono što srpski predstavnici ne govore javno, na Mirelu Hodžić jeste uvertira u njenu diskreditaciju i, kad dođe vrijeme, smjenu. Trenutno direktorica Hodžić ne može biti smijenjena jer su i načelnik i Skupština u tehničkom mandatu, s obzirom na to da još uvijek nisu potvrđeni rezultati izbora u Srebrenici.

Sudeći po napadima na Mirelu Hodžić, čeka nas neizvjesna godina. Pitanje je šta će biti s izborima u Srebrenici, hoće li biti ponovljeni ili neće. Kako god da bude, Bošnjaci u Srebrenici moraju imati jedinstven stav i jasnu viziju. Bez obzira na to hoće li izbori biti ponovljeni, na kraju će Bošnjaci i Srbi morati zajednički formirati vlast. Od krucijalne je važnosti da Bošnjaci budu jedinstveni i ne dozvole da im srpska politika određuje ili bira osobe koje će biti na određenim rukovodećim mjestima (što se znalo dešavati u proteklom periodu). Pored toga, Bošnjaci moraju birati odgovorne, vrijedne i po mogućnosti mlađe kompetentne osobe kao što je između ostalih i Mirela Hodžić.

 

Ko je Mirela Hodžić

Mirela Hodžić majka je dvoje djece, profesorica biologije po zanimanju. U Srebrenicu se vratila i formirala svoju porodicu. U genocidu su joj ubijena dva brata i otac. 

“Vratili smo se u Srebrenicu, odrastali bez svojih voljenih, borili se da se školujemo, izgradimo nešto. Ako smo nešto naučili, to je da nikad ne treba odustajati. Srebrenica je mjesto za koje se vrijedi boriti jer se time borim za svoju djecu, kao i za svu ostalu djecu koja se rađaju ovdje, a ima ih, hvala Bogu”, rekla je Mirela Hodžić nedavno za Stav.