15. decembar 1975.
Dok razgovaramo, donose Krleži poštu. Među njom je velika koverta. Otvara, a u njoj razglednica sa Skadarlije.
Primjećujem na njoj Titov potpis. Kad je razglednicu stavio među ostalu poštu, pitam smijem li je pogledati.
– Zašto Vas zanima?
– Pa da pogledam!
– Dobro, pogledajte! Uostalom, uzmite je.
Iz restorana “Ima dana” javlja se Tito: “Sedimo u ‘atmosferi’ gde ste Vi nekad sedili i sećamo se Vas, i pozdravljamo Vas i Belu.”
U potpisu je još i Jovanka, Kardelj, te nekoliko drugih nečitkih imena.
– Nikada nisam tamo sjedio. Pišu starcu kartu, čuli vjerovatno da je na umoru, pa vele, hajde da mu se javimo, možda ga karta zatekne još živa...!
(Enes Čengić, S Krležom iz dana u dan, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 66-67)