Sejjid Kutb jedna je od ličnosti koja je obilježila islamski svijet u 20. stoljeću. Bez obzira na različita shvatanja i poimanja njegovih stavova, njegove knjige, a posebno U okrilju Kur'ana, i dalje su vrlo čitane. Na Kutbove stavove pozivaju se i na Istoku i na Zapadu, prvi da argumentiraju svoje isključive stavove, a drugi da potvrde svoje predrasude prema muslimanima.

S magistrom islamskih nauka Nevresom Hodžićem razgovaramo o djelu Sejjida Kutba, biografiji i njegovom razumijevanju džihada. Hodžić je u septembru prošle godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbranio magistarski rad na temu Kutbova teorija džihada i njena percepcija na Zapadu.

Nevres Hodžić rođen je 1980. godine u Gračanici. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. U Centru za arapski jezik na Univerzitetu Kairo 2003. godine pohađao je kurs arapskog jezika te uspješno završio napredni nivo. Od 2004. godine obavljao je poslove imama, hatiba i muallima na području medžlisa Doboj i Maglaj. Od septembra 2015. godine glavni je imam Medžlisa Islamske zajednice Maglaj. Objavljivao je tekstove u Preporodu i Glasniku. S engleskog jezika preveo je knjigu Contemplation: An Islamic Psychospiritual Study, koju je pod naslovom Kontemplacija: islamska psiho-duhovna studija objavio Centar za napredne studije. Oženjen je i ima četvero djece.

STAV: Koji je Vaš za odabir ove teme za magistarski rad?

HODŽIĆ: S mišljenjem Sejjida Kutba susreo sam se za vrijeme dodiplomskog studija. Još sam tada uočio da je riječ o zanimljivoj i intrigantnoj osobi koja svoje stavove iznosi krajnje rezolutno i beskompromisno. Za vrijeme postdiplomskog studija primijetio sam na internetu veliko interesiranje zapadne javnosti za njegovim mišljenjem. Bilo mi je zanimljivo pratiti reakcije na njegova djela pa sam svojim profesorima s fakulteta predložio da percepcija Kutbove teorije džihada na Zapadu bude tema mog magistarskog rada. Istraživanje ove teme bilo je izuzetno zanimljivo, a literature je bilo u izobilju.

STAV: Da bismo dobro razumjeli stavove Kutba, potrebno je da se osvrnemo na pojedine dijelove njegove biografije. Naime, Kutb je u prvom dijelu svog života bio zagovornik sekularnog sistema, a kasnije, nakon putovanja u Ameriku, vratio se islamu. Šta je utjecalo na njegovu preobrazbu?

HODŽIĆ: Sejjid Kutb (1906) odrastao je u uglednoj i skladnoj porodici u kojoj se držalo do vjerske prakse. Roditelji su mu bili veoma pobožni. Postao je hafiz Kur’ana s deset godina. S obzirom na činjenicu da je njegov daidža već živio u Kairu, nakon osnovne škole nije bilo dileme gdje će mladi Kutb nastaviti školovanje. Kutb je nakon preseljenja u Kairo, a tada je imao 14 godina, postepeno mijenjao svoj svjetonazor i ustaljene navike koje je formirao u porodici. Poslije završene srednje škole i fakulteta (Dār al-‘ulūm, 1933) zaposlio se kao nastavnik arapskog jezika. Taj posao obavljao je sedam godina. Nakon toga je upućen da radi u Ministarstvo obrazovanja (inspektor za osnovno obrazovanje, službenik u Generalnoj upravi za kulturu). Do tada je već bio stekao reputaciju istaknutog književnog kritičara. Svoje pjesme i druge radove objavljivao je u uglednim kairskim časopisima. Zbog velikog utjecaja liberalnih nacionalističkih struja kojima je bio izložen, u svom svakodnevnom životu nije se kretao unutar religijskog okvira. Početkom četrdesetih godina 20. stoljeća Kutb se počinje interesirati za umjetnički aspekt Kur’ana. Ja bih rekao da se već tada počeo vraćati vjeri. U tom periodu napisao je dvije značajne knjige: Umjetnički prikaz u Kur’anu i Prizori proživljenja u Kur’anu. Njegovo vraćanje Kur’anu ne može se smatrati samo intelektualnom potrebom i radoznalošću. Kur’anu je pristupao, očito je, kao sigurnom utočištu u izuzetno turbulentnom vremenu. Interesiranje za umjetnički aspekt Kur’ana odvest će ga do istraživanja drugih tema, više religijskih i društvenih negoli umjetničkih. Krajem četrdesetih godina Kutb je bio već afirmirani pisac koji je načinio značajan ideološki zaokret – prestao je biti književni kritičar i postao je kritičar društvene zbilje. Pisao je o različitim temama: o etičkim standardima i javnom (ne)moralu, o zapadnoj kulturi i imperijalizmu, o budućnosti kulture u Egiptu, o socijalnoj (ne)pravdi, o državnom establišmentu, o položaju muslimana u Palestini... Iz njegovog pisanja bilo je jasno da islamsko učenje vidi kao izlaz ili rješenje za postojeće probleme. Kutb se islamu vratio i prije odlaska u Ameriku 1948. godine. O tome svjedoče njegova pisana djela koja su nastala prije nego što je otputovao u Ameriku, a naročito djelo Socijalna pravda u islamu. Iako je boravak u Americi za Kutba bio značajno iskustvo, ono se ne može smatrati primarnim razlogom njegovog povratka vjeri, kao i za njegov antagonistički stav prema Zapadu. Kutb je u Americi samo našao dokaze za ispravnost vlastite percepcije islama i Zapada koju je imao i prije odlaska u Ameriku. Ipak, ne negiram da se nakon povratka iz Amerike Kutb u potpunosti predao življenju i izučavanju vjere.

STAV: Šta je novo donio Kutb kada je riječ o razumijevanju džihada i koje su zamjerke ulema na njegovo razumijevanje džihada?

HODŽIĆ: Kutbova teorija džihada ne može se razmatrati bez spominjanja drugih značajnih koncepata koje je tretirao u svojim pisanim djelima. Mislim, prije svega, na džahilijjet i Božiji suverenitet. Iako se terminom džahilijjet primarno označava period koji prethodi pojavi posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., Kutb opisuje džahilijjet izostankom njegove suprotnosti – islama. U islamskom društvu mora postojati apsolutna potčinjenost jedino Allahu, a ona se manifestira u uvjerenju i poimanju njegovih subjekata, u njihovom bogoslužju i ritualima, kao i u društvenom uređenju i zakonodavstvu. Izostanak bilo kojeg od ova tri nabrojana aspekta islamskog društva znači izostanak samog islama, odnosno prisustvo džahilijjeta. U kategoriju džahilijjetskih društava Kutb svrstava sva tada postojeća društva, pa i ona koja se smatraju muslimanskim. Kutb se ne miri nad činjenicom da društveni život uređuju zakoni koje su ljudi izmislili. Potčinjavanje ljudskim zakonima smatra robovanjem ljudima, a oni nisu nosioci suvereniteta. Jedini posjednik suvereniteta jeste Allah. Vraćanje suvereniteta Bogu zadatak je islamskog pokreta. Kutb tvrdi da nije moguća nikakva saradnja i koegzistencija između islamskog i džahilijjetskog društva. Muslimansko društvo formira se čim se pojedinac ili grupa okrenu od obožavanja nečega drugog ka obožavanju isključivo Boga te svoj društveni život počnu regulirati na osnovu onoga što je Allah propisao. Iako postoji mogućnost da će se džahilijjetsko društvo bez otpora integrirati u novo muslimansko društvo, Kutb se, ipak, ne zavarava iluzijama. Naivno bi bilo pretpostaviti, ističe Kutb, da se upućeni poziv za oslobađanje cijelog čovječanstva na Zemlji ograniči samo na izlaganje argumenata (pozivanje u islam riječima). Islam se, zaista, zalaže za argumentiranje kada postoji sloboda komunikacije. Ali kada na putu postoje prepreke i praktične poteškoće, onda ne postoji druga mogućnost osim da se iste uklone silom – pokretanjem džihada. Postojanje prepreka na putu širenja islama bilo gdje u svijetu dovoljan je razlog za pokretanje džihada jer je njegova primarna zadaća da prokrči put za borbu riječima, argumentima. Kutbov džihad, dakle, nije omeđen vremenom i mjestom. Džihad ima svevremenski i globalni, odnosno ekspanzionistički karakter. Oštro se protivi stavu da džihad ima samo odbrambenu funkciju. Islam nije nikakav “defanzivan pokret”. To je pokret koji ima zadaću da dokine tiraniju i da uvede istinsku slobodu čovječanstvu.

Ono što ulema, prije svega azharska/egipatska, najviše zamjeri Kutbu jeste proglašavanje muslimanskih društava džahilijjetskim, a protiv takvih društava, prema Kutbu, treba pokrenuti džihad. Sejjid Kutb, smatra al-Karadavi, snosi određenu odgovornost za nastanak ideologije tekfira, ističući da Kutbova posljednja ideološka faza, a to je faza konfrontacije, odbacivanja i smatranja društva džahilijjetskim, predstavljala njegov razlaz s temeljnim tokom razumijevanja islama (ahl as-sunna wa al-jamā'a). Pored toga, spočitavaju mu selektivni pristup prilikom citiranja Kur'ana. Postoje mnogi kur'anski ajeti, kako kaže al-Karadavi, koji pozivaju na mir s nemuslimanima koji ne izazivaju sukobe, a koje Kutb potpuno ignorira. I vjerski autoriteti iz Saudijske Arabije objasnili su Kutbove interpretativne distorzije kao rezultat njegovog nedovoljnog poznavanja principa islamske jurisprudencije (uṣūl al-fiqh). Iako je ulema Saudijske Arabije mnogo blaža u osudi Kutba, u odnosu na zvaničnu egipatsku ulemu, i spremnija je priznati i postojanje određene koristi koja proizilazi iz njegovih djela, devedesetih godina 20. stoljeća Kutbov utjecaj počeli su smatrati remetilačkim za društveno-politički poredak.

Bez obzira na navodne greške koje je Kutb činio zbog nedovoljnog poznavanja principa islamske jurisprudencije, jer nije posjedovao formalnu teološku naobrazbu, najveći broj muslimanskih učenjaka (uleme) njegovu smrt smatra nepravednom i šehidskom.

STAV: Možemo li na osnovu Vašeg istraživanja zaključiti da je Kutb neshvaćen i zloupotrijebljen i na Istoku i Zapadu?

HODŽIĆ: Pravo interesiranje za Kutbovo političko-ideološko mišljenje uslijedilo je nakon njegovog pogubljenja 1966. godine, a na Zapadu nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001. godine. Nema nikakve dileme da na Zapadu Kutba smatraju odgovornim za ideologiju koja stoji iza svih napada koji su okvalificirani kao teroristički, a čiji su izvršioci bili muslimani. Bez obzira na iskrivljavanja određenih islamskih koncepata kod zapadnih autora ili krivu predodžbu o nekim aspektima islama na Zapadu, istima se ne može spočitati da je njihova percepcija o postojanju veza između Kutba i najpoznatijih radikalnih muslimanskih militanata ili terorista pogrešna. I sami izvršioci napada ili članovi ekstremnih militantnih muslimanskih organizacija spominju Kutba i pozivaju se na njegove stavove o džihadu, džahilijjetu, Božijem suverenitetu... Ipak, treba imati na umu da Kutb nije pozivao na ubijanje civila i nedužnih osoba, čak i kada je u pitanju legitimna upotreba sile. Kutb je silu predvidio protiv institucija koje sprečavaju širenje islama argumentima, riječima... Kutbova gledišta bila su podatna za različite nadogradnje koje su, u konačnici, dovele do inspiriranja i izvršavanja djela koje Kutb nije zagovarao ili koje, vjerovatno, nikada ne bi odobrio. Uvijek treba imati na umu da je Kutb svoja najpoznatija djela napisao u teškim zatvorskim uvjetima, kao i da svoje stavove nije imao priliku dodatno objasniti jer je ubijen od strane egipatskog režima. Bez obzira na to što je određene Kutbove stavove teško opravdati, on sam, lično, nije bio osoba koja je u praksi bila sklona upotrebi bilo kakve sile.