“Sve što primijetimo vezano za termin 'terorizam' u širem smislu, kao što je međunarodna saglasnost u borbi protiv njega i mudro planiranje da se on iskorijeni, također zapazimo i to da nijedna država, namjerno ili nenamjerno, ne posjeduje jasnu i prihvatljivu definiciju tog termina.” Ovim riječima autor knjige Intelektualni terorizam podsjeća da još nemamo opću definiciju tog naširoko upotrebljavanog pojma, mada se skoro svi u savremenom društvu ponašaju kao da je imamo. Nedostatak jasne definicije ponekad učini i sam pojam terorizam gotovo pa apstraktnim. Autor je knjige profesor doktor Khalid b. Abd ar-Rahman b. Rashid al Quraishi. Knjiga Intelektualni terorizam izašla je na arapskom jeziku, a bosanski prijevod u naše krajeve stigao je 2013. godine preko Kulturnog centra “Kralj Fahd” u Sarajevu. Ova se tema u današnjem svijetu tiče skoro svakoga, a naročito medijskih radnika koji prečesto i (ne)odgovorno barataju pojmom terorizam. Samim tim, još i više se tiče medijske publike.

Intelektualni terorizam jeste nešto čemu smo svi izloženi a da i ne primjećujemo, valjda. Psiholozi, psihijatri i sociolozi kod nas se indirektno bave ovom temom, ali bez njenog konkretnog imenovanja i nerijetko svoje pretpostavke svode na stres kod ljudi i na banalne zaključke, recimo tempo savremenog življenja. Profesor Quraishi odlazi dalje od toga, više analizira uzroke, ne zapostavljajući ni posljedice na putu ka definiciji koja zapravo i nije jednostavna, ali su njeni tragovi suštinski jednostavni.

Profesor Quraishi ponudio je i duhovnu osnovu pri objašnjenju o čemu je riječ, jer duhovni terorizam ima i svoje vjersko tumačenje.

On potvrđuje i da je intelektualni terorizam opasniji od fizičkog terorizma, precizirajući kako je fizički terorizam plod onog intelektualnog.  

“Što se tiče intelektualnog terorizma, ljudi nisu svjesni šta je on i koliku opasnost predstavlja. Oni su svakodnevno pod utjecajem ove opasnosti, na svakom mjestu i u svakom vremenu, ali ipak nisu svjesni ove vrste terorizma i opasnosti koje iz njega proizlaze”, poručuje profesor Quraishi.

SISTEMATIČNO ZASTRAŠIVANJE

Baveći se i jezičkim značenjem ovakvog pojma, profesor Quraishi kaže: “Svako ko bi pregledao arapske leksikone i rječnike, vidjet će da u njima ne postoji termin ‘terorizam' (irhab), tako da bi definicija tog pojma bila u duhu sadašnjeg vremena. Termin irhab (terorizam) je bukvalan prijevod francuske riječi (terrorisme), koja je izmišljena tokom Francuske revolucije, također je to bukvalan prijevod engleske riječi (terrorism). Smatra se da je, ustvari, pravilan prijevod ovog stranog pojma ir’ab (zastrašivanje) i ihafe šedide (jak strah), a ne irhab.”

Da bi se u političkom smislu lakše pojmio intelektualni terorizam kroz javnu primjenu, Quraishi nudi primjere s ustaljene geopolitičke manipulacije, primjere kojima su međunarodni mediji krcati. Ciljana publika prihvata takve podvale kao nešto “intelektualno,” ali onaj dio koji se odnosi na terorizam neprimijećen je kao takav kod ogromnog dijela publike, što iz navike, a što i iz neznanja ili nezainteresiranosti. Profesor ovako pojašnjava primjenu “nevidljivog terorizma” u višegodišnjim medijskim i političkim nametima: “Kad se slogan borbe protiv terorizma pretvori u ideologiju, onda nametne slabijem svoju politiku, logika krvnika postaje dominirajuća, žrtva postaje teret kojeg se treba riješiti. Zato je Sharon postao čovjek mira, a palestinski narod teroristički jer se odupire okupatoru i kolonijalizmu. U ovom slučaju islam postaje kultura koja podstiče na terorizam jer u osnovi ima jasan stav i povijesnu baštinu koja promovira otpor, borbu i suprotstavljanje nepravdi. Kad se slogan borbe protiv terorizma pretvori u ideologiju, gubi se razlika između terorizma i otpora. Tada preovladava politika 'ili si s nama ili s terorizmom'. Shodno tome, gubi se etika demokratije, koja u biti zagovara pravo različitosti i suprotnosti, a koje Zapad vrlo često pjevuši, tako da se susrećemo s novom pojavom koja se zove terorizam. Zašto su, naprimjer, Afganistanci, Čečeni, Irci i Kašmirci teroristi u očima svojih neprijatelja: Rusa, Engleza, Indijaca, dok ih drugi ne smatraju teroristima?! Na čemu se temelje optužbe jevrejskih uzurpatora i nasilnih Srba da su Palestinci i Bošnjaci teroristi?!”

Jasno je da ovdje profesor Quraishi objašnjava obrtanje teza u javnom mnijenju međunarodne politike uspješnih manipulacija i terminoloških konstrukcija. U ovim primjerima i pitanjima pokazano je kako se fizički terorizam, svejedno apstraktni ili stvarni, koristi za intelektualni i obrnuto. Uslijed nedostatka adekvatne definicije, profesor nudi listu raznih oblika onoga što može sačinjavati intelektualni terorizam.

To bi bilo – optuživanje drugih bez dokaza, klasificiranje, pogrešna upotreba općih pojmova, glasine, ismijavanje i omalovažavanje, obeshrabrivanje i zastrašivanje, radikalizam, hvalisanje pred drugima i omalovažavanje, ogovaranje i trač, generaliziranje pogreške, odbacivanje drugih i uskraćivanje njihovih prava.

TELEVIZIJSKI TEROR

U knjizi se podsjeća čitatelja i na mogućnost primjene intelektualnog terorizma na personalnom nivou. “U današnje vrijeme nazivanje nekoga kafirom, heretikom i sličnim odlikama nevjerstva postalo je pojava kojoj neki olahko pribjegavaju, a još čudnije od toga jeste da takvu manifestaciju neki smatraju dužnošću i odbranom vjere. Poslanik,  s. a. v. s., mnogo se naljutio na jednog ashaba koji je izrekao optužbu na račun drugog, proglasivši ga licemjerom (munafikom) jer je učinio nešto što je on smatrao karakteristikom licemjerstva.”

Ovo su dakle primjeri kakvima možemo često svjedočiti u našem životu.

Nakon skraćenog predstavljanja i knjige i teme, već postaje prepoznatljiv intelektualni terorizam u domaćim medijskim kućama i stranačkim programima, izjavama i političkim manipulacijama. Naprimjer, kada pojedine domaće televizije napadno forsiraju priču o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine u inozemstvo, rade to tako da se stječe dojam kao da su već skoro svi odselili, da su ulice puste, jer pretjerivanje im nije strano. Kao što klasični iliti fizički teroristi ne gledaju koga ili šta će zakačiti svojim akcijama te u kojoj mjeri, tako se ni ovi TV novinari ne obaziru na posljedice svojih “izvještaja” u korist održavanja kontinuiteta zabrinutosti ili izazivanja depresije kod ciljane publike. Temu odlaska mladih potom predstave kao zabrinjavajuću, tragičnu, žalosnu, a onda dovedu u studio nekog gosta, stručnjaka za nešto, s kojim lamentiraju kako je sve turobno u zemlji, kako se ljepše živi negdje drugdje, ili kako se u ovoj zemlji nekada davno bolje živjelo. Drugim riječima, ohrabruju svoje gledateljstvo na odlazak iz zemlje nakon što su to predstavili kao tragediju. Ova vrsta intelektualnog terorizma dolazi od osoba koje zapravo i nisu intelektualci iako se televizija trudi predstaviti ih kao da jesu, ali njihov pritisak može proći kao intelektualni teror pošto je usmjeren protiv intelekta vlastite publike. Ovoga ima dosta na televizijama kao što su TVN1, FTV, TVSA, Face TV, ali i u štampi, a na web-portalima pogotovo.

UBIJANJE U POJAM

Intelektualni terorizam dolazi i od samoproglašenih društvenih analitičara koji često gostuju u nekim od spomenutih TV studija. Samozvani nezavisni stručnjaci za sve i svašta prave političke analize koje djeluju kao da su prepisane s interneta ili su navedene kao opće stvari koje skoro svako može sam shvatiti, čak i oni koji su apolitični. Međutim, voditelji i novinari koji ih pozivaju na studijska gostovanja čine da oni djeluju dovoljno intelektualno za publiku čija je percepcija otupjela. Tu se već može govoriti o posljedici ranije primijenjenog intelektualnog terorizma među gledateljskom publikom. Jer nekritičko prihvatanje vještačkih TV intelektualaca znači da žrtva prihvata takav mentalni terorizam u svom domu kao nešto uobičajeno. Ili recimo, uporno nametanje pitanja takozvanih homoseksualnih prava u javnosti otkriva da u Sarajevu, ali i većem dijelu Bosne i Hercegovine dominira medijsko jednoumlje. Gotovo da nema novinara, voditelja ili urednika elektronskih najprije, a onda i drugih medija koji bi ponudio drugačiji narativ o promociji homoseksualizma u javnosti, u odnosu na već od ranije formirani stav da se to “mora prihvatiti” bez drugačijeg mišljenja ili govora. Novinarsko jednoumlje samo je po sebi intelektualni terorizam, tako da u ovom slučaju ne treba obrazlagati.

Sugestivna, neznalačka i ponekad cinična javna upotreba termina “vehabije” od nekih političara i TV voditelja ubraja se u intelektualni teror. Jedan od primjera jeste neobjektivno izvještavanje bijeljinskog TV studija BN o mirnom višegradskom okupljanju Bosanske narodne stranke V.N.D. kada je voditelj s BN-a, ali i lokalni političar stranke NiP, rekao da su se “skupile neke vehabije.” Nepoznavanje pojma vehabije, ili svjesna zloupotreba tog pojma, u ovom slučaju djeluje baš kao pravi intelektualni terorizam koji je još protkan i lažima jer je nastupio konfuzno na psihu velikog dijela gledateljstva, a ponegdje je izazvao i neopravdan strah, što je inače odlika i značenje samog terora.

Potonji primjer može se svrstati u ono što profesor Quraishi u knjizi definira kao “pogrešna upotreba nekih općih pojmova”. Ovo je sastavnica definiranja intelektualnog terorizma ili jedna od njegovih podvrsta.

U dnevnopolitičkom metežu bh. svakodnevice primjera intelektualnog terora ima bezbroj i često su protkani manipulativnim insinuacijama. Za ovu priliku može se izdvojiti izjava sarajevskog političara čije ime ovdje nije toliko bitna koliko njegova izjava: “Ta tiha većina će prije ili kasnije morati izaći iz svoje trenutne zone komfora i braniti vrijednosti liberalne demokratije. To možemo uraditi ili glasanjem ili oružjem, kao ’41. Ja se zalažem da to bude glasanjem.”

U ovom slučaju riječ je o političaru koji, zahvaljujući jednostranim medijima, nastupa s pozicije “građanskog intelektualca”, što je nedefiniran pojam isto koliko je i sam terorizam bez opće definicije, tako da svašta može spadati pod naširoko zloupotrijebljeni termin – građansko, odmah potom i liberalno, sekularno, demokratsko i slično.

Ova nesvakidašnja knjiga mogla bi biti nezvanična lektira naše stvarnosti i našeg mentaliteta. Evo na kraju još potvrde rečenome, iz same knjige – “Jedan od oblika je i upotreba općih pojmova koji se odnose na terorizam, korištenje primjera i mudrih izreka na pogrešnom mjestu, npr.:

Ko izraste na nečemu, ostarit će sa tim.

Ćud se ne mijenja.”

Na osnovu ovih izreka ljudi izgrađuju mišljenje da je promjena skoro nemoguća  tako da bivaju prinuđeni ostati pri svojim greškama i iskrivljenim uvjerenjima.

Kao jedan od vidova izbavljenja od intelektualnog terorizma, profesor Quraishi predlaže prevenciju, što podrazumijeva dosta promišljanja i truda u prepoznavanju takve vrste terorizma prije nego što nastupi. Ovo se već odnosi na svakog od nas jer smo svi mete intelektualnih terorista koji su sve više prepoznatljivi kao takvi, još samo da se ukalupe u definiciju, a nisu daleko od toga.