Nedaleko od Stoca, u Bjelojevićima, nalazi se neobičan kameni bunar koji već stoljećima čuva jednu od zanimljivijih tajni hercegovačkog krša. Neveš voda, u narodu poznata i kao "grčki bunar", smještena je uz nekropolu stećaka Boljuni, a za nju se veže predanje da nikada nije presušila, čak ni tokom velikih suša.

Starost bunara nije pouzdano utvrđena, ali pojedine pretpostavke sežu više od dvije hiljade godina u prošlost. To je, zasad, samo pretpostavka, ali upravo mogućnost da Neveš pamti mnogo starije vrijeme od srednjovjekovnih stećaka koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini daje ovom mjestu posebnu intrigantnost. 

Građen od 1.300 kamenih blokova

Neveš nije obična kamena čatrnja. Riječ je o impresivnoj građevini sastavljenoj od oko 1.300 kamenih blokova, pažljivo raspoređenih u 20 koncentričnih redova. Pri vrhu je širok oko deset metara, prema dnu se sužava na približno tri metra, a dubok je oko šest metara. Do vode vode kamene stepenice, njih 17, dok se u sklopu bunara nalazi i velika kamena kamenica. 

Takva konstrukcija govori o znanju i iskustvu ljudi koji su na hercegovačkom kršu morali pronaći način da vodu sačuvaju i onda kada je priroda nije velikodušno davala.

Neveš su kroz historiju najviše punile jesenje kiše, a voda se koristila za potrebe lokalnog stanovništva, posebno za napajanje stoke i pranje. U takvoj sredini bunar nije bio samo građevina, nego važan dio svakodnevnog života. Prema dostupnim podacima, ostao je u upotrebi sve do druge polovine 20. stoljeća.

Srednjovjekovna priča

Posebnost Neveša dodatno naglašava njegovo okruženje. Samo dvadesetak metara dalje nalazi se nekropola Boljuni, jedna od najznačajnijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini.

Na njoj je sačuvano 269 stećaka, od kojih su 92 ukrašena, dok je posebno vrijedna zbog 19 natpisa – najviše među nekropolama stećaka u Bosni i Hercegovini. Najveći broj stećaka potiče iz 15. i 16. stoljeća, a nekropola je od 2016. godine dio UNESCO-ove svjetske baštine. 

I upravo odnos bunara i nekropole otvara najzanimljivije pitanje cijele priče.

Ako bi se nekada potvrdilo da je Neveš zaista star više od dvije hiljade godina, značilo bi to da je postojao stoljećima prije nego što su uz njega nastali stećci. Za sada, međutim, nema dovoljno arheoloških dokaza da se njegova starost precizno odredi.

Zato Neveš ne treba posmatrati samo kao "bunar star 2.000 godina". Mnogo je zanimljiviji kao lokalitet čija prava starost još uvijek čeka odgovor.

Jer ono što danas izgleda kao jednostavan krug kamenja zapravo svjedoči o vještini ljudi koji su znali prilagoditi život surovom hercegovačkom pejzažu. Očuvati kišnicu, ukrotiti kamen i napraviti mjesto na kojem će voda čekati čovjeka – to je znanje koje je moralo imati veliku vrijednost.

A onda, gotovo u istom kadru, dolaze stećci, natpisi, srednjovjekovni grobovi i pejzaž koji se spušta prema Hutovom blatu.

Neveš zato nije samo zanimljivost u blizini Stoca. On je dio mnogo veće priče o tome kako su ljudi kroz različita historijska razdoblja živjeli s ovim krajem, koristili njegove resurse i ostavljali tragove koji su preživjeli stoljeća.

Možda ćemo jednog dana saznati ko ga je sagradio i koliko je zaista star.

Do tada, Neveš ostaje jedna od najljepših hercegovačkih tajni – kamena građevina čija je najvažnija priča upravo ona koju još ne znamo do kraja ispričati. Kako god, Stolac je muzej na otvorenom, historijski gledano, najzanimljivije područje Bosne i Hercegovine.