Više od decenije istražujem izraelsku industriju oružja i nadzora i oduvijek sam shvatao da je izraelska država mnogo više uključena nego što to javno priznaje, piše nezavisni novinara Antony Loewenstein za Middle East Eye.
Rotirajuća vrata između javnog i privatnog sektora su dobro poznata, ali kako su tačno neke od najvećih izraelskih kompanija postigle tako nevjerovatan pristup vladama širom svijeta, od Saudijske Arabije do Etiopije?
Osim špijunske diplomatije izraelskog premijera Benjamina Netanyahua – veoma efikasnog načina sticanja prijatelja, nudeći sofisticirane alate za špijuniranje navodnih neprijatelja, novinara, aktivista za ljudska prava, pa čak i prijatelja – uvijek je bilo praznina u našem znanju.
No, nedavno otkriće pruža uvid u to kako se to dogodilo. Godine 2013. Shalev Hulio – jedan od osnivača NSO Grupe, koja je razvila špijunski softver za telefone Pegasus – otputovao je u Panamu s izraelskim diplomatskim pasošem i odsjeo u izraelskoj ambasadi.
Ključno izvještavanje Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) i dva druga medija otkrilo je da je Hulio bio ključan u prodaji Pegasusa Panami od strane NSO Grupe 2012. godine, te da je potpisao ugovor s panamskom vladom.
Panamski imigracioni zapisi koje su dobili novinari pokazuju da je Hulio stigao na aerodrom Tocumen u Panama Cityju iz SAD-a letom Copa Airlinesa 3. decembra 2013. i koristio diplomatski pasoš za ulazak u zemlju.
U zapisima se navodi da je Huliova posjeta bila "rekreacijska“, a njegova profesija navedena je kao „diplomat“, navodi se u izvještaju.
Ovaj dio slagalice potvrđuje dio priče koju je bilo teško utvrditi dokumentima, a ne samo nagađanjima: NSO Group i mnoge druge izraelske kompanije za oružje i nadzor djeluju kao produžena ruka izraelske države, promovišući njene interese, predrasude i agende – i djelujući uz njenu punu zaštitu.
Ogromna riznica informacija koju su prikupile NSO Grupa i druge slične kompanije je neprocjenjiva, budući da su oni ti koji izvlače podatke s mobilnih telefona (za razliku od klijenata koji plaćaju).
Stoga je neizbježno da NSO Group, a time i izraelska vlada, prikupljaju informacije i tajne koje bi se mogle iskoristiti za politički uticaj na bilo koji broj zemalja. To je jedan od načina na koji Izrael održava tako značajan diplomatski uticaj.
Priča o bitkama špijunskog softvera i hakovanja tokom posljednje decenije, te centralnom mjestu Izraela u njima, nije nestala. Izraelski alati za špijuniranje i dalje se koriste protiv ništa političara, novinara i aktivista.
Od Evropskog parlamenta do Rusije, nedostatak regulacije u industriji omogućio joj je da se nesmetano širi. No, prijetnja kibernetičkih alata poput Pegasusa čini se relativno malom u poređenju s eksplozijom izraelskog miješanja u izbore širom svijeta.
Od Škotske do Francuske i Kolumbije do Hondurasa, izraelske kompanije koriste mračne vještine kako bi podstakle pobjedu proizraelskih kandidata. To uključuje ogromne farme botova, širenje dezinformacija o propalestinskim kandidatima i manipulisanje društvenim mrežama.
Kao i u slučaju industrije špijunskog softvera, svijet reaguje paralizom i strahom. Ovo je pitanje koje zadire u samu srž demokratije i održivosti njenog postojanja. Izraelske usluge manipulacije izborima prodaju se najvišem ponuđaču, a već iskrivljuju ono što znamo i razumijemo o samoj biti slobodnih i poštenih izbora.
Uzmimo za primjer Latinsku Ameriku, regiju koja prolazi kroz val izraelskih kampanja razaranja.
Ranije ove godine pojavila se priča o navodnoj saradnji između Trumpove administracije, Netanyahuovog režima i bivšeg honduraškog predsjednika Juana Orlanda Hernandeza, koji je 2024. godine u SAD-u osuđen po masovnim optužbama povezanim s drogom – i pomilovan sljedeće godine.
Plan? Destabilizovati „neprijateljske“ vlade i imati za cilj instaliranje proizraelskih i proameričkih elemenata kako bi se potkopali ljevičari, od Kolumbije do Meksika (prethodna kampanja je već bila uspješna, s nedavnom pobjedom novoizabranog predsjednika Abelarda de la Esprielle).
Brazil bi mogao biti sljedeći, s predsjedničkim kandidatom Flaviom Bolsonarom – sinom prethodnog predsjednika Jaira Bolsonara – koji započinje svoju kampanju uz podršku Netanyahua.
Može se pretpostaviti da će izraelski izborni hakeri raditi danonoćno kako bi pomogli Bolsonarovoj kampanji i sabotirali brazilskog predsjednika Luiza Inacija Lulu da Silvu u pripremi za opšte izbore u oktobru.
Honduras se ponovo čini centralnom tačkom oko koje se vrše pritisci izraelske i američke krajnje desnice; zemlja je navodno spremna dati kontrolu nad vojnim bazama i posebnim ekonomskim zonama Izraelu i SAD-u.
Sve se to događa dok Izrael doživljava najveći pad podrške u svojoj historiji. Ovo je historijska promjena – ona koja bi mogla uticati na zapadnu politiku u nadolazećim godinama. Ali upravo sada, Palestina se gazi i briše, od Gaze do okupirane Zapadne obale.
Teško je dočarati razmjere raseljavanja, nasilja i straha među Palestincima. Ovo je izraelska država na steroidima, koja osjeća jedinstvenu priliku da ukloni što više Palestinaca s njihove zemlje, otvarajući put istinski jevrejskoj supremacističkoj i rabinskoj državi.
U tom kontekstu, ima smisla da razjarena izraelska vlada želi da stekne prijatelje u međunarodnoj zajednici, dok se javno mnijenje okreće protiv nje na neviđen način. Izborne manipulacije mogu se činiti kao očajnički potez nacije na rubu, ali u stvarnosti predstavljaju ubrzanje Izraela kao pouzdanog, autokratskog saveznika – onog koji ponosno diskriminiše manjine i Palestince te u tom procesu inspiriše rastuću krajnju desnicu.






