Ovih je dana pelet i ugalj skoro nemoguće naći na tržištu, a o tome šta utječe na formiranje cijena, kao i šta su moguća rješenja, razgovarali smo s Admirom Čavalićem, ekonomskim analitičarom, i dr. Kemalom Gutićem, dekanom Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.

Prema Čavalićevim riječima, naročito velika potražnja u kratkom roku uzrokovala je porast cijena, što se desilo u posljednjih nekoliko sedmica, kada ponuda nije mogla reagirati na novonastalu potražnju, uslijed čega je nastao cjenovni šok.

“Također, generalno je povećana potražnja za energentima zbog energetske krize koja je vezana uz situaciju u Ukrajini i Evropskoj uniji. Općenito gledano, potražnja je destabilizirajući faktor, ali postoje i još neki faktori poput cijena proizvodnje, što se odražava na rast cijena finalnih proizvoda, u ovom slučaju energenata. U konačnici, na određene energente utječe i porez, ali ne toliko značajno na ugalj i pelet, koliko na naftu i naftne derivate, gdje porez ima značajnije učešće. Dakle, tri su ključne stvari – povećana potražnja, rast faktora proizvodnje i eventualno tretman države”, naveo je Čavalić.

Ove privremene krize i šokovi ponude, dodaje on, uzrokuju očekivane reakcije rasta cijena i nemogućnosti nabavke energenta te je preporuka građanima da ih, ako su u finansijskoj i prostornoj mogućnosti zbog skladištenja, kupuju dosta prije grijne sezone.

“Naravno, neki nisu bili u prilici da se snabdiju na vrijeme energentima koji služe za osiguravanje toplotne energije, vjerovatno zbog aktuelne inflacije koja narušava standard naših građana, koji imaju manje raspoloživog dohotka”, navodi ekonomski stručnjak.

Sada bi, pojašnjava, bilo dobro da se aktiviraju instrumenti ekonomske diplomatije pa da se, osim ograničavanja izvoza, olakša naprimjer uvoz peleta u Bosnu i Hercegovinu.

“Bilo bi dobro provjeriti u susjednim državama koje izvoze pelet da vidimo kako se na najlakši način može uraditi uvoz peleta da bi se njegova cijena na domaćem tržištu oborila. Također, može se pokušati s određenim poticajima proizvođačima i potencijalnim proizvođačima peleta kako bi se razvilo tržite.”

Unazad dvadesetak godina, osim uglja, drva i plina, bilo je aktuelno zagrijavanje objekata pomoću lož-ulja, čija je cijena, u to vrijeme, bila prihvatljiva. U međuvremenu, cijena lož-ulja drastično se povećala, a na tržištu se pojavio novi proizvod – pelet. Tako su neka bosanskohercegovačka domaćinstva, koja su van sistema mreže centralnog grijanja, u proteklih nekoliko decenija promijenila više vrsta peći, čije se cijene uz sisteme grijanja mjere hiljadama maraka. Također, uz grijalice i radijatore, sve je popularnija i kupovina tzv. inverter klima-uređaja, koji, po potrebi, rashlađuju ili zagrijavaju prostoriju.

“Energetska transformacija je jasna i dosta se sredstava potrošilo kako bi ljudi omogućili zagrijavanje na pelet. Međutim, nije se dugoročnije pretpostavljalo kakve to poremećaje može proizvesti, a čemu sada svjedočimo. Istina je da se potrošači okreću supstitutima i možda je dugoročno zaista najrealnije da se pokuša bježati od prljavih izvora energije, a tu prije svega mislim na ugalj. Zašto? Generalno, zelena agenda, zelena transformacija jesu aktuelni procesi, doduše malo usporeni zbog rata u Ukrajini, ali determiniraju da će vjerovatno ubrzo Evropa nametnuti i oporezivanje po tom osnovu i bit će sve teže doći do prljavih izvora energije, odnosno da će njihova cijena rasti. Najiskreniji savjet potrošačima jesu maksimalne uštede.

Vidimo da u nekim zemljama politički lideri daju takve savjete, što ponekad zvuči komično, ali istina je da uvijek moramo težiti ka uštedama. To je nešto što se ne mora govoriti našim građanima, koji to već rade. Svako ko ima poteškoće i probleme s plaćanjem on već racionalizira vlastitu potrošnju. Druga je stvar da se na vrijeme nabavljaju energenti. Treći savjet bi bio da se, kada se generalno planira energetsko snabdijevanje, vrlo pažljivo proanaliziraju sve opcije: šta je najjeftinije, šta će biti jeftino u izglednom roku od deset-dvadeset godina. Treba voditi računa o tome u kojem će smjeru tržište ići kada je u pitanju energetska transformacija”, poručio je Admir Čavalić.

Dekan Kemal Gutić ističe da je u Bosni i Hercegovini, realno gledajući, ugalj nezaobilazan energent, ali da se treba postepeno okretati ka alternativnim izvorima energije.

“Kao što je sve veća potražnja za peletom, isto se dešava i kada je u pitanju ugalj. Alternativna rješenja nisu razvijena u punom kapacitetu da bi ih mogla zamijeniti. Krize u svijetu su usložnile snabdijevanje koje je evidentno na području kompletne Bosne i Hercegovine. Kada su u pitanju energenti, ugroženo će biti Sarajevo, jer se grad zagrijava na plin, a što se tiče Tuzlanskog kantona, ovdje bi se trebale razmotriti i analizirati varijacije kada je riječ o uglju, naravno iz aspekta okolinskog inženjeringa i zaštite životne sredine. Bez daljnjeg, ugalj je dominantan u Tuzlanskom kantonu i na njega se može i mora računati, a njegova je potražnja sve veća”, navodi Gutić.

Iz aspekta podrške rudarima i proizvodnim procesima, naš sagovornik smatra da bi bilo dobro da se pojačaju ljudski resursi i pojednostave legislative kako bi osigurali proizvodnju ili zalihe tog energenta da bismo imali kontinuirano snabdijevanje i zagrijavanje grada Tuzle i Tuzlanskog kantona.

“Rudar nije skup, a ovaj je posao vrlo stresan i težak. Kada je u pitanju ugalj, kapaciteti poput Đurđevika ili Krečanskog bazena: Dubrava, Šikulja i Mramora su jako poznati. Uglja dovoljno ima i trebalo bi dati podršku u mehanizovanom i sigurnosnom pogledu proizvodnje i omogućiti ljudima da neometano rade na konceptu eksploatacije ugljena, kako bi mogli osigurati odgovarajuće količine resursa za termoelektrane Tuzla, Kakanj, Gacko i Ugljevik. Privreda, osim za ugljem, ima potrebu i za drugim energentima, odnosno električnom energijom, koja ovisi o obnovljivim i vodenim resursima i kapacitetima iz hidroelektrana i solarnih panela.

I ovdje bi se legislativno trebalo otkočiti i dati podsticaja svim kompanijama koje mogu za vlastite potrebe proizvoditi električnu energiju putem solarnog principa da bi se mogle nadomjestiti neke rezerve ili viškovi koji se stvaraju. Postoji tu mnogo zakonskih preduvjeta koji su otkočili neke procese i možda bi u tom smjeru trebalo izvršiti daljnje analize i procjene. Evidentna je situacija da ovaj period može usporiti promišljanja, jer se mnogo toga dešava – bliže se izbori, imamo previranja u susjedstvu, zatim globalno pozicioniranje i globalnu politiku”, kaže Gutić.

Ugljen je posljednjih nekoliko godina na sve lošijem glasu iz ekoloških razloga, a Gutić smatra da je veliki dio javnosti pogrešno razumio procedure koje dolaze.

“Neminovno je da imamo uglja i, ako budemo kopali ovom dinamikom, imamo ga za pedeset godina, a ako pojačamo iskopavanja, onda za malo manje, trideset-četrdeset. To je dovoljno vremena da postepeno i lagano prelazimo na druge resurse. Nećemo preko noći doći u situaciju da se kaže: ‘Od danas se ugalj ne prodaje, jer je zabranjen’, jer kako, kada penzioner kupi nekoliko tona i izdvoji značajnu sumu za to, da mu se kaže hajde sada kupi pelet, svi odmah da prelaze na pelet ili na neki drugi energent. Dakle, moramo elegantno preći na taj dio. Ima mnogo samostalnih objekata oko gradskih jezgri i trebamo ih stimulirati da ne zagađuju koliko zagađuju. Mada, u Tuzli smo dokazali da je saobraćaj najveći zagađivač, jer smo imali primjer da Termoelektrana nije radila, kada su imali remont, a izmjerena zagađenja, koja su bila problem u periodu mjerenja, nastala su od saobraćaja. U Evropi se to rješava stimulativnim poticajima iz 'Mercedesa', 'Opela', 'Volkswagena' itd., a mi imamo krševe od automobila, autobusa i kamiona, starih po dvadeset-trideset godina, dovezenih iz Evropske unije, gdje je skupa reciklaža, a Balkan im dođe kao dobro rješenje.”

Kriza se nastavlja i, ako pratimo šta se dešava u svijetu, kao i puteve snabdijevanja gasa, oni nisu kao što su bili prije mjesec-dva ili tri, a već je izvjesno da će i u bližoj budućnosti biti dinamični.

“Bit će jako živo u snabdijevanju energentima ili u varijacijama nadomještavanja i zamjenskim kapacitetima. U vezi s peletom vlade su već poduzele neke aktivnosti i vjerovatno će i Bosna i Hercegovina donijeti neke druge mjere kada su u pitanju energenti. Tehnologija brzo prihvata nove koncepte, te naprednija i bogatija društva, poput Švicarske ili Njemačke, imaju zalihe plina i nafte, ali oni na njih ne računaju. Rezerve stoje i čekaju, a s druge strane, prave se alternativna snabdijevanja, samo je pitanje da li je to Nigerija, Norveška, neki drugi tok, ili je to transport na neki drugi način”, pojašnjava.

Tračak pozitivnog koji se pojavljuje, navodi Gutić, jesu novi energenti i nedavno je na jednoj konferenciji održanoj u Sarajevu bilo govora o konceptu dobivanja energije iz hidrogena.

“Kratko je vrijeme da se analizira taj proces, ali već imamo pomake u alternativnim procesima dobivanja energije putem elektrolize hidrogena i u tom bismo smjeru mogli riješiti i zagađenje i mnoge ekološke probleme, a nadomjestiti energente koji će nam možda trebati. Pojavit će se vjerovatno i potreba za ostalim derivatima, naprimjer naftnim proizvodima, kada je u pitanju pogonska energija, benzin, plin i gas, a to je već poznata priča”, zaključuje Gutić.

U međuvremenu, bosanskohercegovačka računica i realnost u vezi s kupovinom ogrjeva je sljedeća: Prije nekoliko godina pelet je koštao 320 KM, zatim se cijena povećala na 400 pa 450, a onda na 500, dok su predviđanja da bi tona peleta uskoro mogla koštati i više od 600 KM. Metar drva koštao je 50-60 KM, dok je njihova cijena sada između 100 i 120 KM. Tona uglja, zavisno kojeg, koštala je između 90 i 110 KM, dok je sada njegova cijena 150 KM. I nema ga u prodaji, isto kao ni peleta.