Nermin Hodžić je kao maloljetnik, s nepunih 17 godina, pristupio Armiji Republike Bosne i Hercegovine u svom rodnom Glavatičevu kod Konjica. Smatra da je to bilo normalno za njega i njegovu porodicu i zahvalan je na tome svom ocu i dedi. Ocu koji je iako građevinski radnik svakodnevno čitao novine, a što je omogućavalo i mladom dječačiću Nerminu da kroz čitanje tekstova dedi, ali i zbog osobne potrebe za čitanjem i saznavanjem, bolje razumije sredinu, društvena i politička dešavanja u tadašnjoj Jugoslaviji od svojih vršnjaka.

Imajući ovu osnovu vjernog čitatelja Večernjih novosti, te mektepsku pouku, na koju su ga roditelji slali zbog dedinog insistiranja, u vrijeme kada je “počela faza implementacije velikodržavničkih, hegemonističkih ideja iz susjedstva” on je već bio spreman za odbranu i borbu. Njegova potreba za otporom agresiji bila je, kaže: “Romantična zanesenost, u smislu emotivne reakcije jednog dječaka kojeg je interesovala filozofija i politika, emotivne reakcije da se konačno moj narod samodefiniše i da moja zemlja postane nezavisna i suverena.”

Nermin u aktivno bavljenje politikom ulazi u zrelim godinama nakon što se ostvario kroz svoj, mahom kulturno-istraživački rad. Više godina bio je zamjenik direktora Naučno-istraživačkog instituta Ibn Sina, potom je radio u BZK “Preporod”, gdje je i danas aktivan kroz članstvo u Upravnom odboru. U utrku za načelnika Općine Ilijaš ulazi s pozicije direktora Kulturno-sportskog centra Ilijaš.

Nermin je novo lice u političkoj areni, ali nikako ne i novo lice u politici jer, kako kaže za sebe, od srednje škole do danas, kada ima blizu 49 godina, njegov život određuju dvije stvari, dva interesa, dva pojma, a to su filozofija i politika. Kaže da je duboko svjestan da iskrivljeni doživljaj i poimanje filozofije i politike danas u našem društvu jesu poražavajući i opterećujući, ali da je njegov cijeli život određen ovim pojmovima koji su iskristalizirali i njegov racionalni i emotivni odnos prema svojoj državi i svom narodu: “Moja glavna emocija i mentalni izazov jeste opstanak Bosne i Hercegovine, mog naroda i svih patriota. Ne samo fizički, to možda i nije u našim rukama, već opstanak naroda kao svjesne i samosvjesne zajednice, kao političkog bića. To možda i nije razmišljanje i obaveza općinskog načelnika, tog nivoa, ali se i tu može puno učiniti, a to svjedočim i kao dugogodišnji radnik u institucijama kulture.”

Ulazak u zrelim godinama u političku arenu, kako kaže, prate svojevrsni otpori unutar porodice, prijatelja, okruženja, svi s jednim pitanjem: “Šta će ti to?” A to je produkt proizvedene atmosfere u kojoj je politika prilika za bogaćenje, statusne pozicije i sl., što Nermin odbacuje i kaže: “Filozofija i politika. Ako nekom hoćete reći da je naporan, dosadan, komplikovan kažete ‘ne filozofiraj’. Ako hoćete reći kako je neka pojava, pitanje, ideja, diskreditirana, kažete da je ‘ispolitizirana’. Pa se onda filozofija poistovjećuje s pukom ispraznom tlapnjom, a politika s pukim sitnošićardžijskim politikanstvom, a ni jedno ni drugo nije tačno. Ja mislim da je filozofija majka svih znanja, svih nauka, jer je temelj iskonske, ljudske, čovjekove zapitanosti o sebi i svemu oko sebe, a bez te zapitanosti ne bi bilo nikakvog ljudskog progresa. Filozofska zapitanosti ‘zašto’ dobija odgovore kroz razne naučne discipline. Politika kao vještina organiziranja društvenog života, umijeće rješavanja problema i prijepora koji nastaju među ljudima najplemenitije je zanimanje. Tako je i dan-danas ali mi danas imamo često ljude koji filozofiraju na način da oni ne proizvodi nikakvu novu vrijednost: intelektualnu, znanstvenu, društvenu, kulturnu, ali to ne znači da je do filozofije. Isto tako, politika se pokušava reducirati, instantizirati, pretvoriti u vještine i moći manipulacije, u ono što narod zove ublehom, zamajavanjem ili njenim pretvaranjem u sredstvo ostvarivanja prizemnih, ličnih interesa. Ova pojava je masovna ali je treba odvojiti od politike kao takve. Posebno mladim generacijama, ako ovo ne shvate, posebno mi Bošnjaci. Mladi se dezavuišu predstavljanjem politike u negativnom kontekstu, podgrijava se to medijski i zato bježe od politike. To je nedopustivo, mladi moraju shvatiti vrijednost politike. Svi smo svjedoci da masa mladih, obrazovanih ljudi, patriota ove zemlje iz razloga nepoimanja vrijednosti politike te prihvatanjem da budu izmanipulisani i da imaju pogrešan vrijednosni sud o politici, bježe od aktivnog učešća i ulaska u politiku.”

Tema razgovora s Nerminom bila je i zašto angažman kroz SDA!

“To vam je ono, što kaže jedan moj novi prijatelj, kao da mene navijača Sarajeva ili bilo kog drugog navijača pitate kad ćeš prestati navijati na Sarajevo ili za tim na koji navijate. To je kod navijača nemoguće. Tako je to i kod mene kada govorimo o SDA. A sada da stvari i uozbiljimo, iako ovo što sam rekao itekako stoji. Drugi razlog! Zato što je SDA izvorni i autohtoni način političkog organiziranja Bošnjaka potkraj 20 stoljeća, a što je nastavak samih začetaka autohtone politike i prakse Bošnjaka od njenih početaka, a tu mislim na Firdusa, Safvet-bega Bašagića, na neki način i Spahu kasnije, itd. Ova politička partija pojavljuje se u jednom momentu na političkoj sceni, kad joj možda ni globalna politika nije išla u prilog, i preuzela je odgovornost za svoj narod. Nije floskula kad se kaže da je to Stranka koja liči na svoj narod, ona i danas najviše liči na svoj narod. Treći razlog! SDA je najmasovnija politička organizacija Bošnjačkog naroda unatoč pokušajima da se sputa, destruira, isječe, isparča u rukavce iz kojih će nastati stranke, unatoč medijskim pritiscima, pritiscima faktora izvan Bosne i Hercegovine (političkih, geopolitičkih, obavještajnih) SDA je na zadnjim izborima dobila najviše glasova i podrške naroda.”

Govorilo se u nastavku i o savjetima koje Nermin daje glasačima kada su u pitanju odluke za koga glasati. Bilo je govora i o trenutnoj vlasti, odnosno o novom pristupu politici, pristupu koji ne preza od bilo kakve laži i klevete. “Uveden je u politiku čitav spektar pojmova koji su nepojmljivi ozbiljnoj politici – ‘odradio’, ‘posramio’, ‘otfikario’, ‘tenderisao’ – pojmovnik koji reducira politiku i mogućnost ozbiljne artikulacije politike i političkih ideja.” Taj pristup politici Nermin naziva “sektaškim” i kaže da kada koristi taj termin dobro zna šta govori.

Posebnu pažnju Nermin je poklonio programu koji planira implementirati na prostoru Općine Ilijaš ako bude izabran. Zahvalan je prethodnom načelniku na postignutim rezultatima, a misli da se još može učinit na poboljšanju putne infrastrukture, kao što su uređivanje željezničkih prelaza koji su danas u ravni s putnim u samom općinskom centru, zatim na unapređenju vodovodne mreže, elektroinstalacija, na širenju sportskih i kulturnih aktivnosti, na primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u školstvu itd.