Kineska globalna inicijativa nazvana Pojas i put OBOR ili BRI vjerovatno je najveći i najambiciozniji globalni infrastrukturni projekt u povijesti čovječanstva. Riječ je o kolosalnom infrastrukturnom zahvatu koji namjerava unaprijediti drumsku, željezničku i lučku infrastrukturu i povezati ostatak svijeta s Kinom modernim i kvalitetnim sistemom komunikacija, puteva, željezničkih pruga, luka, plinovoda i naftovoda i telekomunikacija, sve s ciljem unapređenja trgovine i ekonomskog razvoja, protoka roba, ljudi i ideja.
BRI inicijativa podsjeća na drevni “Put svile”. Projekt koji je prvi put najavio predsjednik Narodne Republike Kine Xi Jinping 2013. godine naišao je na oduševljenje većine zemalja u svijetu. Inicijativi se do danas pridružilo 130 zemalja, vidjevši u njoj istinsku šansu za unapređenje svoje infrastrukture, za povezivanja s tržištima, osiguravanje povoljnog finansiranja projekata koje mnoge države same ne bi mogle priuštiti.
Skeptici koji su od početka kritični prema ovoj inicijativi vjeruju da je riječ o ekspanziji kineske moći, čiji je konačni cilj uspostavljanje globalne ekonomske i u konačnici vojne dominacije. Protivnici inicijative također tvrde da je riječ o smišljenoj kineskoj strategiji porobljavanja siromašnijih zemalja tako da ih Peking učini prezaduženim i zbog nemogućnosti otplaćivanja duga izvrši akviziciju vrijedne i strateški značajne infrastrukture u zamjenu za otpis duga. Kao primjer, kritičari navode slučaj Šri Lanke, Maldiva i Malezije, zemalja koje su, uslijed nemogućnosti servisiranja kreditnih obaveza prema Kini, bile primorane Kini ustupiti izgrađenu infrastrukturu. Malezija, pak, zbog promjene Vlade, uspjela je znatno smanjiti cijenu projekata ponovnim pregovorima, ali nije zaustavila projekt.
Slučaj Šri Lanke navodi se kao navodni dokaz da Kina igra na prevaru kako bi se domogla strateški važne infrastrukture. Riječ je o luci Hambantota, koju je Vlada Šri Lanka 2017. godine iznajmila Kini. Novi predsjednik ove zemlje Gotabaya Rajapaksa obećao je da će izvršiti reviziju ovog sporazuma i dogovoriti povoljnije uvjete na isti način kako je to učinio bivši premijer Malezije Mahathir Mohamed. Predsjednik Šri Lanke napomenuo je da neće pregovarati o komercijalno-finansijskim aspektima sporazuma, ali će razmotriti eventualne sigurnosne aspekte kako bi zaštitio nacionalnu sigurnost svoje zemlje.
U svakom pojedinačnom slučaju stav Pekinga posve je jasan, Kina potpuno poštuje suverenitet zemalja partnera u BRI projektima i podvlači da svaka zemlja u partnerstvo s Kinom pod okriljem BRI inicijative ulazi dobrovoljno i iz vlastitih interesa. Upravo zbog toga što ne bi trebalo biti gubitnika, ova se inicijativa smatra win-win solucijom. Pojašnjenje u vezi sa Šri Lankom posebno je značajno jer time razuvjerava najmilitantnije kritičare BRI inicijative koji Peking optužuju da je zloupotrebljava kao dužničku klopku i da akviziciju luke vrši u zamjenu duga za imovinu, odnosno otpisivanjem duga u zamjenu za dobijanje vlasništva nad projektom koji se kreditira.
U slučaju Šri Lanke, Vlada ove zemlje iznajmila je 70 posto udjela vlasništva pomenute luke kineskoj kompaniji specijaliziranoj za upravljanje lukama China Merchants Port Holdings Company Limited (CM Port) na 99 godina, a milijardu i 100 miliona dolara dobiti za tu transakciju iskorišteno je za jačanje državnih deviznih rezervi te za otplatu nekih kratkoročnih inostranih dugova. U ovom slučaju, Vlada Šri Lanke zaključila je poslovni sporazum u vidu klasičnog javno-privatnog partnerstva, tako da 30 posto vlasništva luke ostaje pod kontrolom državne kompanije koja upravlja lukom (Sri Lanka Ports Authority). Komercijalnim operacijama upravljaju kompanije partneri, dok je država Šri Lanka i dalje vlasnik luke čija je vrijednost procijenjena na milijardu i 400 miliona dolara.
Naravno, svijetu je predstavljena jednostrana priča ili mit o tome kako je Šri Lanka zbog nemogućnosti servisiranja duga luku morala ustupiti Kini. Stoga je nepravedno i tendenciozno tvrditi da je Kina na prevaru dobila dragocjenu luku služeći se tzv. dužničkom zamkom. Činjenica je da će lavovski dio profita od operacija lukom pripasti kineskom partneru, dok će Šri Lanka i dalje biti vlasnik.
Nilanthi Samaranayake, koja se temeljito bavi istraživanjem odnosa Kine sa zemljama južne Azije, objašnjava da su drugi faktori utjecali na odluku Kolomba da iznajmi luku Kini, u što ubraja nizak stepen direktnih stranih investicija FDI, nedovoljne prihode od izvoza i drastično smanjen broj doznaka iz inostranstva, koji su oslabili kapacitet ove zemlje da servisira dug u američkim dolarima. Brojni drugi ekonomski stručnjaci iz Šri Lanke tvrde da dužnički problem njihove zemlje nije uzrokovala Kina, već stare strukturne slabosti, pa i sama odluka Vlade da uđe u projekt izgradnje luke u vrijeme fiskalne konsolidacije.
Jedan od najpoznatijih centara za međunarodne odnose u svijetu, londonski Chatham House, nedavno je objavio važan nezavisni izvještaj čiji autori argumentirano opovrgavaju optužbe na račun Kine da ciljano koristi dužničku klopku kako bi ostvarila svoje geopolitičke ciljeve širom svijeta. Ovaj izvještaj, čiji je naslov Debunking the Myth of “Debt-trap Diplomacy” (Opovrgavanje mita o diplomaciji dužničke zamke), koji postulira da Kina, mameći siromašne zemlje u razvoju da pristanu na nepovoljne uvjete kreditiranja infrastrukturnih projekata, tako da, kad se date zemlje suoče s poteškoćama otplate duga, ima pravo na prisvajanje pomenutih projekata i tako proširuje područje ekonomske, strateške i vojne kontrole nad vrijednim projektima širom svijeta, što joj omogućuje stratešku ekspanziju.
Dokument Chatham Housea demonstrira da za takve optužbe na račun Kine ne postoje valjani dokazi ili su prilično ograničeni i nedovoljno uvjerljivi. Autori izvještaja obaraju tvrdnje kritičara BRI inicijative na račun Pekinga da putem zaduživanja podjarmljuje siromašnije zemlje kako bi ostvario utjecaj u tim zemljama i geografskim lokacijama na nelegitiman način. Naučnici i autori ovog izvještaja tvrde da se Kina prvenstveno rukovodi ekonomskim interesima. Oni također tvrde da je sistem finansiranja projekata koje provodi Kina isuviše fragmentiran i nedovoljno centralno koordiniran da bi se Peking moglo optuživati za detaljno osmišljen i razrađen strateški plan. Osim toga, zemlje domaćini i učesnici u projektima koji se izvode u partnerstvu s Kinom na njihovoj teritoriji same odlučuju o prirodi i opsegu projekata, rukovođene vlastitim političkim i ekonomskim interesima.
U slučajevima gdje su se pojavile poteškoće, uključujući i problem servisiranja duga, autori izvještaja tvrde da su aljkavo sklopljeni poslovi i sporazumi u bilateralnim odnosima datih zemalja s Kinom uzrokovali probleme koji se tiču političko-ekonomske dinamike i uobičajeni problemi upravljanja s obje strane doveli su do lošeg upravljanja projektima koji su zatim rezultirali negativnim ekonomskim, političkim, socijalnim, okolišnim posljedicama koje sada prisiljavaju Kinu da izvrši određene preinake i prilagođavanja u pristupu njihovoj realizaciji.
Studija Chatham Housea također navodi da su probleme vezane za kontroverzne projekte pod okriljem BRI inicijative ponajviše uzrokovale vlade zemalja domaćina koje su pokušale provesti vlastite zamisli, a ne Kina kao finansijer projekata. Problem servisiranja duga izazvan je neodgovornim ponašanjem vlada domaćina i njihovih političkih i ekonomskih elita kao i finansijskim tržištem kojim dominira Zapad. U obje zemlje, Šri Lanki i Maleziji, došlo je do negativnog odnosa prema Kini i revizije projekata, ali projekti nisu otkazani jer bi to bilo na štetu zemalja domaćina.
Izvještaj ovog eminentnog londonskog centra za međunarodne studije dalje navodi kako bi Kina trebala, u cilju poboljšanja kvalitete projekata BRI inicijative, razviti koherentan i integralni sistem donošenja odluka koji podrazumijeva ozbiljnu procjenu rizika i stroga, jasna i primjenjiva pravila prisile. Naravno, to podrazumijeva i posvećivanje ozbiljne pažnje problemima koje uzrokuju partikularni interesi unutar same Kine, posebno kada je riječ o različitim komercijalnim agencijama, ali i u okviru industrijskog sektora koji je u vlasništvu države Kine.
Osim toga, države domaćini projekata morale bi preuzeti veću odgovornost kada je riječ o evaluaciji potencijalnih projekata kako bi se uvjerile u njihovu održivost i finansijsku isplativost. I ne samo to, zaključci su ove studije, vlade zemalja domaćina morale bi ozbiljnije pristupiti poslovima pregovaranja s kineskim partnerima koji su očigledno sposobniji i iskusniji kako bi se osiguralo da lokalne zajednice i drugi legitimni domaći akteri imaju korist od projekata, a ne samo vladajuće elite, njihovi poslovni preferencijalni partneri, već zajednica u cjelini. Kina vodi računa o zakonima zemalja s kojima stupa u partnerstvo u okviru BRI projekata, stoga njeni BRI partneri ili domaćini moraju ojačati svoja zakonodavstva i regulacione mehanizme kako bi se zaštitili od negativnih konsekvenci u slučaju da projekti naiđu na poteškoće i izazove.
Na kraju, izvještaj Chatham Housea uputio je i oštre i nedvosmislene kritike na račun političkih centara moći u zemljama koje ne sudjeluju u inicijativi BRI-a, a to su prvenstveno zemlje čije vlade, mediji i akademska zajednica izražavaju sve učestalije kritike na račun ove kolosalne kineske infrastrukturne globalne inicijative, da bi se trebale suzdržati od tendencioznih optužbi na račun Kine i izolirane i fragmentirane slučajeve i aktivnosti BRI-a posmatrati, preuveličavati i pogrešno tretirati kao da su one strateški osmišljene, dirigirane i upravljane s vrha piramide vlasti u Kini, jer to naprosto nije slučaj.
Osim toga, umjesto kritika na račun Kine, bogate zemlje kritički nastrojene prema ovoj kineskoj inicijativi morale bi ponuditi alternativne načine finansiranja projekata za zemlje na čijim se teritoriju implementiraju projekti. Zemlje kritičari trebale bi se također uključiti i svojim angažmanom sa zemljama domaćinima BRI projekata i njihovim kineskim partnerima pomoći da se unaprijedi upravljanje projektima, posebno kada je riječ o transparentnosti megaprojekata.
Civilno društvo, kao i politička opozicija, također bi mogli dati doprinos tako da zahtijevaju veću transparentnost i učešće šire javnosti u pripremi, osmišljavanju, izvodljivosti, selekciji, formiranju cijene, tenderskim procesima pa i samom upravljanju megaprojektima u okviru ove inicijative, kao što su autoceste, željezničke pruge, luke, naftovodi, plinovodi, mostovi, aerodromi, elektrane i drugi projekti.
Neki analitičari i vlade Sjedinjenih Američkih Država, Indije i nekih drugih zemalja koji su s njima u bliskom savezu vjeruju da ova inicijativa zapravo predstavlja strateški plan Kine kao supersile u nastajanju da ovlada svijetom i u konačnici potisne SAD kao dominantnu hegemonističku globalnu silu, a globalni poredak koji je Washington uspostavio potkraj Drugog svjetskog rata, osnivanjem finansijskih institucija poznatih kao Bretton Woods, po mjestu u kom su donesene odluke o njihovom osnivanju (Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i drugih), potisne u drugi plan i uspostavi novi, sinocentrični globalni sistem.
Amerika stoga smatra da BRI predstavlja stanovitu vrstu trojanskog konja u procesu regionalnog razvoja čiji je pravi cilj navodna vojna ekspanzija. Trumpova administracija alarmirala je protekle četiri godine svijet pokušavajući predstaviti namjere Pekinga kao nečasne i skrivene, ali nije, prema priznanju drugog respektabilnog think tanka, Vijeća za međunarodne odnose (CFR) u Washingtonu, uspjela svijetu ponuditi nikakvu privlačniju ekonomsku viziju od kineskog BRI-a.