Grčka je dobila neočekivanog saveznika u svojoj kampanji za preuzimanje mermera Partenona iz Britanskog muzeja nakon što je Turska javno odbacila tvrdnju da je lord Elgin dobio dozvolu od osmanskih vlasti da ukloni antikvitete sa Akropolja.

U potezu koji su zvaničnici u Atini pozdravili kao "izuzetno važno" priznanje, Zeynep Boz, najviši zvaničnik turskog ministarstva kulture za borbu protiv krijumčarenja, ove sedmice je rekla da nema dokaza koji bi potvrdili da je lord Elgin dobio dozvolu da uzme dijelove spmenika koji datira iz petog stoljeća prije nove.

“Turska je zemlja koja bi imala arhivirani dokument koji se odnosi na stvari koje su se u to vrijeme legalno prodavale. Historičari su godinama pretraživali osmanske arhive i nisu uspjeli pronaći 'ferman' koji dokazuje da je prodaja bila legalna, kako se tvrdi”, rekala je Boz za Associated Press.

Boz, koja je takođe razgovarala sa grčkim državnim emiterom ERT, rekla je da je jedini pronađeni dokaz edikt napisan na italijanskom, ali da ne sadrži ni sultanov potpis ni pečat, koji bi potvrdili da je došao sa carskog suda.

Zvaničnici u Atini rekli su za Guardian da je Zeynepino otkriće ključno za rušenje svakog argumenta da su drevne rezbarije nabavljene uz pristanak osmanskih vlasti.

Elena Korka, počasna direktorica za antikvitete i kulturnu baštinu u grčkom ministarstvu kulture, rekla je: „Ono (Boz, op.ur.) je vrlo visoki turski zvaničnik koji ima na raspolaganju svu arhivu, sve usluge i to što ona govori da ništa nije pronađeno, da nema dokumenta, veoma je važno. Tražili su i nisu mogli da ga pronađu i to zato što nikada nije postojao.”

Ekipe koje su radile po Elginovom nalogu počele su da uklanjaju statue sa monumentalnog spomenika testerama i drugim mašinama 1801. godine – poduhvat koji će trajati više od decenije. Čak i tada, to je bilo toliko kontroverzno da se njegov savremenik, lord Byron, osjećao prinuđenim da to osudi u stihovima.

Ali Britanski muzej, koji je 1816. otkupljivao umjetnine od tada bankrotiranog škotskog diplomate, uvijek je tvrdio da su kupljeni legalno.

Boz je priznala da se osjećala dužnom intervenirati kada je predstavnica Ujedinjenog Kraljevstva na nedavnom sastanku UNESCO-vog Međuvladinog komiteta za promicanje povratka kulturnih dobara u Parizu ponovila da su skulpture legalno kupljene tokom osmanske ere.

Korka, koja je napisala svoju doktorsku disertaciju o 'fermanu' i provela skoro deceniju pregledavajući arhive u Engleskoj i Istanbulu, rekla je da su jedini dokumenti koje je pronašla povezani sa mramorima povezani sa pošiljkama antikviteta koje je Elgin napravio iz luke Pirej kada ih je uputio u Englesku.

„Postojala su dva dokumenta, napisana na osmanskom turskom u kojima se ono što se nalazilo u pošiljkama opisuje kao keramika i komadići kamena, neki sa slikama, ali beznačajni za Osmanlije“, rekla je ona. “Tvrdio je da je kupio predmete u Atini. Nije bilo nikakvih referenci na partenonske mermere i to zato što Elgin nikada nije dobio dozvolu da ukloni bilo šta sa lokacije.”

Grčka je dobila sve veću podršku otkako je pokrenula svoju kampanju prije 40 godina za vraćanje kulturnog blaga – koje se smatra vrhuncem klasične umjetnosti – s drugim relikvijama u Atinu. Uzastopne ankete su pokazale da je većina Britanaca za vraćanje antikviteta u zemlju u kojoj su isklesani.

“Britanski muzej je uvijek tvrdio da su blaga kupljena legalno; to je bio njegov središnji argument”, rekla je Irene Stamatoudi, profesorica prava o kulturnom naslijeđu koja savjetuje grčku vladu po tom pitanju. “Sada je ključno da zemlja koja posjeduje originalne arhive, koja bi mogla imati dokument koji to dokazuje, kaže da jednostavno ne postoji. Za nas je to veoma pozitivan razvoj.”

Opisujući restauraciju umjetničkih djela na mjestu gdje su bila dizajnirana prije 2.500 godina kao "nacionalni cilj", grčka ministrica kulture Lina Mendoni rekla je da je intervencija Turske u suštini ojačala slučaj Atine.

„Nikada nije postojao osmanski ferman koji je Elginu dozvoljavao da se prema skulpturama Partenona ponaša s varvarstvom s kojim se prema njima odnosio“, rekla je ona. “Turska je izašla i potvrdila ono što je grčka strana tvrdila godinama – da nije bilo fermana.”

Britanski muzej je u saopćenju naveo da prepoznaje dubinu osjećaja koji, više od dva stoljeća kasnije, izazivaju kulturološki sukob.

"Britanski muzej priznaje snažnu želju Grčke za povratkom skulptura Partenona u Atinu", rekao je portparol muzeja za Skai TV. “Razumijemo i poštujemo duboke emocije.”