Azmir Husić, kojeg najčešće opisuju kao “čovjeka koji već godinama ulaže u bosanskohercegovački fudbal”, u stvarnosti je vlasnik FK “Tuzla City”. Bosanski biznismen s razgranatim poslovima u Sjedinjenim Državama (kamioni) i Bosni i Hercegovini (građevinarstvo), Husić će vjerovatno od marta biti i član Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH. Kao član stranke Mirsada Kukića PDA, već je zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
Nedavno je Husić bio gost podcasta Moja garaža – moja pravila portala SportSport. U toj je “emisiji” govorio o brojnim temama, fudbalskim i životnim. Između ostalog, govorio je i o finansijskoj situaciji u klubu “Tuzla City”, ali i drugim fudbalskim bh. klubovima.
Istaknuo je Husić da je čitao listu poreskih dužnika i vidio da kluba “Tuzla City” nema na listi. “Nismo dužni ni igračima i zato sam ponosan”, kazao je Husić.
To je svakako za pohvalu, ali nije baš za pohvalu ako zastupnik u Parlamentu FBiH i neformalni vlasnik jednog fudbalskog kluba “između redova” prizna da “nikome nije dužan” zato što isplaćuje dio plaća igračima “na ruke”, ispod stola.
Tajnu uspjeha “slučajno” je otkrio govoreći o nužnosti usvajanja zakona o sportu.
“Nemoguće je plaćati igraču plaću 5.000 maraka i i plaćati državi doprinose na tu plaću još 7.000 maraka. Uredu je da se na njihove prve dvije plaće plaćaju doprinosi u punom iznosu, a da se za ostale plaće doprinosi plaćaju u umanjenom iznosu, tako ćemo svi imati manje problema. Mi ih sada sa zakonom guramo u prekršaje, istina je da sada niko ne želi dati realnu plaću igračima, ne možeš to dati i zato je ovo gomilanje dugova svake godine. Ovdje moraš da izmišljaš način kako da daš plaću igraču. Neka se podigne stopa poreza na dobit, to bi bilo uredu. Našao se neko da pomogne sport, još treba da daje i državi”, objasnio je Husić.
Husić, tako, pravda poslovanje, brojnih ovdašnjih klubova o kojem se zna, ali se šuti, a nejasno je zašto ne reagira i Poreska uprava Federacije BiH. Recimo, FK “Sarajevo”, koji najviše plaća u Premijer ligi i koji nema niti feninga duga državi, igrača plaća 10 hiljada maraka mjesečno, a uz to plaća još skoro toliko obaveza državi koja u sport ne vraća ništa, čak ni u vidu ulaganja u rekonstrukciju terena i stadiona. Njima je dvostruko teže dovesti igrača jer će svaki od njih radije izabrati klub u kojem će igrati za 15 hiljada maraka mjesečno naplaćenih “ispod stola”, a zvanično biti prijavljen “na minimalac”.
No, Husić zaboravlja da i pekari, i mesari, i vozači... svi “daju državi”, pa zašto ne bi fudbaleri “davali”, zašto bi bilo “vrednije” trčati za loptom nego, recimo, mijesiti tijesto? Zašto bi bio vredniji posao fudbalera nego pekara i zašto bi za društvo bio vredniji FK “Tuzla City” nego neka fabrika?
Sve je to samo biznis, ako zarađuješ, biznis je dobar, ako ne zarađuješ, nije, ako možeš plaćati obaveze, opstaješ, ako ne možeš, onda se posao gasi. To bi valjda Husić, kao uspješni biznismen, morao da razumije. I nisu doprinosi previsoki samo za fudbalere, previsoki su i za ostale zaposlene u Federaciji BiH, ali Zakon o doprinosima jednako važi za sve, kada budu niži doprinosi za sve, bit će i za fudbalske klubove.
