“Noć istraživača” projekt je kojim se nauku i tehnologiju nastoji približiti djeci i mladima, pa se u tu svrhu diljem Evrope posljednjeg petka u septembru održavaju sajmovi nauke i tehnologije, prezentacije, konferencije... Ove se godine “Noć istraživača” protegla sve do novembra, pa se i dalje održavaju aktivnosti u okviru ovog projekta, poput online konferencije o svemiru pod nazivom “Iza horizonta”.
“‘Noć istraživača’ nešto je najbolje što se može desiti djeci od četiri godine pa nadalje, sve do odraslog doba. Projekt se realizira posljednjih sedam-osam godina. Već dvije godine je online, posljednjeg petka u septembru širom Evrope, a kod nas u nekoliko gradova. U prilici ste da vidite stvarnu radost u očima djece, jer oni to sve ne mogu vidjeti u školi”, kaže profesorica fizike u Srednjoj elektrotehničkoj školi u Sarajevu i predsjednica Astronomskog društva “Orion” Adela Subašić-Kopić, koja je od početka uključena u projekt “Noć istraživača”.
Ona želi da djeca nauku vide na drugačiji način, kroz eksperimente, kroz primjere iz svakodnevnog života, da se kroz takve primjere upoznaju sa svojim budućim zanimanjem. Da upoznaju stvarnu nauku.
IZA HORIZONTA
Eksperti iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine tokom panela “Iza horizonta” pokušali su ljubiteljima nauke pokazati šta to oni vide iza horizonta i zašto se izdvajaju milijarde dolara za istraživanja iz astronomije.
“Lijepo je gledati u nebo, nebo je veličanstveno. Pitam se ima li ljudi koji ne gledaju nebo”, kaže Adela. Ipak, prema njenim riječima, civilizacija ima mnogo više benefita od “gledanja u nebo” od same astronomije. Primjera radi, 'Kodak' film nastao je za potrebe posmatranja Sunca, kasnije se počeo koristiti za fotografije, ušao u masovnu upotrebu. Sličan put imala je i magnetna rezonanca, čipovi za telefone, sterilizacija UV zrakama, sve je to nastalo za potrebe astronomije, a kasnije je ušlo u masovnu upotrebu. CT je također korišten za istraživanje svemira, korišten je da se otkriju pojave koje ne vidimo golim okom, a zatim je od svemira okrenut ka čovjeku i ušao je u medicinu.
Adela ističe da treba početi govoriti o građanskoj nauci koja je jako važna. Svako može imati interes za nauku, bez obzira na to čime se bavi, je li obrazovan kao naučnik ili je riječ o nauci na amaterskom nivou.
Adela Subašić-Kopić
“Astronomija je, recimo, prekrasna, imate amatere koji su dobili izuzetne nagrade, njihovi radovi su izlazili u stručnim časopisima. Vi možete biti amater a da imate izuzetna postignuća. Ima toliko toga u svemiru da veliki naučni centri ne mogu stići obraditi sve podatke. Idealan je primjer internacionalna potraga za asteroidima, u čemu učestvuju mnoge zemlje svijeta, a to funkcionira tako što se pošalju snimci s velikih teleskopa, a onda ih vi reproducirate, pravite mala videa, pratite šta se dešava... Postoje određeni parametri koji se prate i na osnovu kojih se prepoznaje da li je to eventualno neko novo tijelo, u ovom slučaju asteroid. Imamo deset timova iz Bosne i Hercegovine. Prikupljamo podatke i šaljemo ih u NASA-u, koja stoji iza ovoga projekta. Onda nam oni, nakon što revidiraju podatke, šalju odgovor jesmo li otkrili novi asteroid. Mi već imamo šest potencijalno novih otkrića, čekamo odgovor, što može potrajati i dvije godine, da nam potvrde jesu li to novi asteroidi, nakon čega mi dobijamo pravo da asteroidu nadjenemo ime.
Nebeskom tijelu ime može dati samo onaj ko ga je otkrio. Naravno, s tim se mora složiti Internacionalna astronomska unija. Možete dati ime samo na dva načina – da otkrijete novo nebesko tijelo ili da vam neko ko ga je otkrio ustupi nadijevanje imena. Mi smo već dali ime jednom asteroidu, on se zove Sarajevo, ali za to nam je bilo ustupljeno pravo od kolega iz Hrvatske. Imamo još zvijezdu Naron i planetu Bosona te krater na Marsu koji je dobio ime Jezero. U potrazi za asteroidima su i stariji ljudi i srednjoškolci. Kampanja potrage traje mjesec, a tu je zaista mnogo posla: praćenja, analiziranja, pisanja izvještaja..., što je dobra osnova za buduća naučna istraživanja”, kaže Subašić-Kopić.
KAKO ZAVOLJETI NAUKU
S obzirom na to da je Adela profesorica fizike, objašnjava nam kako ona inspirira i motivira djecu da zavole nauku. Za obrazovanje budućnosti neophodno je da djeca stječu vještine, a da činjenice istražuju sami. Na školskom sistemu je da ih nauči kako da razluče ispravno od pogrešnog.
“Prvo mi dođu učenici prepadnuti od fizike i matematike. Onda krene ludilo. Obično od njih tražim da postavljaju pitanja i da zajedno tražimo odgovore. Oni nisu ni svjesni koliko koriste fiziku u svakodnevnom životu i koliko zapravo poznaju fiziku. Mi fizikalne zakone istražujemo na primjerima sporta, poput skijanja ili boksa, dakle na osnovu primjera iz svakodnevnog života. Onda to povezujemo s drugim predmetima – s biologijom i hemijom, ali i s umjetnošću i historijom. Imamo mladi tim profesora koji predaju prirodne nauke, pa zajedno sve pripremamo. Djeca vole eksperimente, da se nešto puši, da puca. Fiziku predavati bez eksperimenata je besmisleno; ne može se naučiti neka pojava ako je svojim očima ne vidite. Uradimo više od stotinu eksperimenata u školi zajedno, a učenici zatim sami kod kuće prave eksperimente i donose ih u školu. Pogrešno je mišljenje da je potrebno mnogo novca za takvu nastavu. Zapravo, istina je da to nije potrebno. Uz malo kreativnosti i truda može se napraviti eksperiment i s vrlo malo novca”, priča Adela.
Kaže da je online nastava dosta štetila djeci, mnogo ih je teže motivirati online nego uživo, a novim je generacijama motivacija neophodna.
Djeca su, dodaje ona, od najranije dobi, od četiri-pet godina, zainteresirana za nauku, obično su zaluđeni svemirom, a kada to zavole, kasnije im se mijenjaju zanimacije. No, svejedno, ako se ta ljubav prema nauci i ta radoznalost njeguje, ona ostaje prisutna. Njihov početni žar, tu radoznalost, najlakše je održavati kupovinom naučnih setova za djecu, malih jeftinih teleskopa, enciklopedija, a dosta zanimljivih materijala dostupno je i na internetu. Ima i mnogo radionica koje djeci nude učenje kroz igru.
“Na kraju krajeva, možete izvesti dijete vani da gleda nebo. Ljudi do pandemije skoro da nisu gledali u nebo. Tokom pandemije dešavalo mi se da me zovu na telefon jer su vidjeli Veneru pa pitaju šta je to, kakav je to objekt na nebu. Ljudi su počeli gledati u nebo, izlaziti na balkone...”, objašnjava Adela.
Na pitanje šta je to “iza horizonta”, odgovara da sve zavisi od toga koji horizont posmatrate, zavisi gdje sebi postavite granicu. Nekome je linija horizonta prozor dnevne sobe, nekome svemir.
