Ne postoji relevantan svjetski medij koji ovih dana nije objavio priču o dječacima koji su u Aerodromskom Naselju u Sarajevu na zidu jedne stambene zgrade oslikali mural posvećen Michaelu Schumacheru, bivšem i jednom od najuspješnijih vozača Formule 1 svih vremena. Napravili su ga mladi umjetnici iz Udruženja “Obojena klapa” Vedran Poričanin, Emir Mušić, Rijad Hadžić i Benjamin Čengić, a projekt je realiziran u saradnji s Goethe institutom BiH.

“Rođen sam u aprilu 1993. godine, bio sam mali kada je Schumacher dolazio u Sarajevo. Na svu sreću, ni ja niti bilo ko iz moje porodice nije bio ranjen tokom rata i, kada sama bio dijete, nisam uopće bio svjestan toga ko je on niti onoga što je napravio za djecu Sarajeva. Pratio sam njegovu karijeru, gledao neke njegove utrke, ali kada sam saznao detalje njegovog altruizma, načina na koji je pomogao ranjenoj djeci Sarajeva, onda je u mojim očima porastao puno više. Bio mi je velik kao čovjek, a ne samo kao sportista”, kazao nam je Benjamin Čengić pojašnjavajući zašto baš lik Schumachera.

Schumacher je učestvovao u nekoliko akciji pomoći djeci ranjenoj tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine. Posjetio je glavni grad Bosne i Hercegovine 1996. i 1997, a 1999. godine je u Sarajevo dovezao specijalno vozilo za djecu koja su bila osakaćena u eksploziji mina zaostalih nakon rata. U organizaciji humanitarne NVO “Hope 87”, Schumacher je posjetio Sarajevo u funkciji ambasadora UNESCO-a za sport, a u sklopu tadašnjeg projekta koji je finansirala njemačka komisija UNESCO-a “Kinder in Not”. Bilo je riječ o projektu pomoći djeci amputircima i civilnim žrtvama rata. Sarajevo je Schumachera proglasilo svojim počasnim građaninom 2014, odavši mu tako počast za svu pomoć koju je pružio djeci žrtvama rata. Prilikom prve posjete Bosni i Hercegovini Schumacher je posjetio bolnicu u Sarajevu i donirao novac za ranjenu djecu.

Sarajevo je pokazalo da, “iako je izgubilo rat protiv seljaka”, ne zaboravlja svoje prijatelje koji su mu pomagali a da ništa od grada nisu tražili zauzvrat. Ima ih još na čije ime i angažman treba stalno i iznova podsjećati, tekstom, muralom, nazivom ulice ili kakvom drugom počasti. Jer dijelimo iste vrijednosti s njima. Za razliku od nekih drugih sredina čije zidove krase likovi oni čijih se (ne)djela treba stidjeti.