Havetinja ishaviješćena
Riječ avet uglavnom je na marginama bosanskog leksičkog sistema, a izvorno znači utvara, prikaza, sablast. Njezino je porijeklo sumnjivo, pa P. Skok misli da je tipično srednjojužnosl., iako nije zabilježena u drugim slavenskim jezicima, a argument za to jeste njezina deklinacija po tzv. i-vrsti: avet, aveti. A. Škaljić misli da je u bosanski došla iz arapskog preko perzijskog u osmanskoturski pa tek onda u naš, dok Đ. Daničić misli da je porijeklom iz arap. hayala, što znači upravo utvara. Konsultirani bosanski rječnici bilježe je u obliku avet. Zanimljivo, od nje se izvodi druga inačica koja je nešto prisutnija u govornom jeziku – avetinja, koja je izvedena prema obliku svetinja (Skok).
Iako nema jasnih dokaza, moguće je da je u bosanskom jeziku došlo do ukrštanja izvornih arapske riječi hayala i perz. prilagođenice afet, premda je to teško dokazati. Uglavnom, avet se sporadično može evidentirati kao havet, ali je znatno češća havetinja. Međutim, havetinja se semantički razlikuje od haveti odnosno aveti, jer ona češće znači lud, budala. I opet se javlja ono protetsko h- koje ima svoje analoško postanje. Istina, teže je očekivati da će se za neku pojavu reći haveti prošlosti, a razlog tome jeste upravo u tome što se rijetko koristi pa “nema vremena” za njezino formativnu upotrebu s h-, dok neki iz naše sadašnjosti i prošlosti zaista jesu “havetinje svoga doba”.
Zanimljivo, sličnog je značenja glagol ishavijestiti i drugi izvedeni oblici, npr. ishaviješćen (rjeđe ishaviješten), što može imati veze s dodirnim značenjem psihološkog stanja havetinje, premda ovaj oblik nema izrazito negativno značenje. Ishaviješćen je onaj koji se usljed određenih okolnosti ne može snaći, koji je zbunjen, koji je u stanju svojevrsne havetinje. Može se reći da je riječ o tipičnom bosanskom neologizmu, koji opet nije ravnomjerno rasprostranjen u govorima, a u kojem je došlo do određenih unakrštanja. Naime, nezabilježeni glagol *havetiti dao je glagolski pridjev havećen, odakle je kasnije izvedeno *ishavećen, da bi došlo, nakon što je vokalski element -e- u sekvenci -već- analoški shvaćen kao ekavizam, do formiranja tzv. hiperijekavizma: -vijeć, nakon čega je ovaj oblik opet analoški poistovjećen s korijenom -vijest-, iz kojega je dodan kasnije element -š-, davši na kraju oblik ishaviješćen.
Vrijeme će pokazati hoće li u bosanskom zaživjeti havet, iako se može očekivati da će ostati avet, dok je havetinja bolje pozicionirana u sistemu, a što se tiče ishaviješćenosti, ova riječ poprilično nam basta u leksičkom sistemu. Vrijeme će reći svoje, svakako!
Dosta nam je zamahavanja
Glagol mahati stara je leksema naslijeđena iz prasl. jezika. Iz korijena ove lekseme izvedene su i druge riječi: mahanje, promaha, zamah, odmah – i s njima, Bogu hvala, nemamo problema. Ali, ima jedna riječ koja je došla iz srp. jezičke tradicije, korištena u mašinskoj struci – zamajac. Riječ je o uređaju, dijelu, koji se najčešće koristi u automobilima, gdje služi za ublažavanje nemirnog rada motora, iako se zaista ne razumijem u taj tehnički dio terminologije, pa tu možda i griješim.
Moguće je da je riječ kalk iz nekog drugog jezika. Pošto služi za zamahivanje, taj uređaj, predmet, motorni dio, trebao bi se onda zvati zamahac ili zamašac. Zanimljivo, hrv. standard registrira oblik zamašnjak, što je razumljivo, znajući svijest Hrvata o važnosti i čistoti hrv. jezika. Ne znam može li pledirani oblici riječi zamahac ili zamašac zaživjeti u bosanskom jeziku, ali ću majstoru reći da provjeri zamahac odnosno zamašac, a znam da će shvatiti za šta pitam – mada, iskreno, volio bih da ga ne pitam za svoj auto! A ako je to već tako, onda mu neću dozvoliti ni da me zamahava s problemima popravke, iako bi me on možda i htio “zamajavati”, što je metaforički tvoren izraz. Opet, zanimljivo, na Hrvatskom jezičnom portalu nema ni zamajavanja!
Ne želim govoriti o tome koliko nas svakodnevno, što na ličnom, što na društvenom planu, mnogi “zamajavaju”. Dosta nam je zamahavanja!
Blehnuo k'o tele u šarena vrata
Zanimljivo je to kako nam normativna rješenja nisu dosljedna. Tako npr. može se ustanoviti da je propisan oblik blehnuti, ali je isto tako propisano granuti. I u jednoj i u drugoj riječi glasu h nije mjesto po etimologiji, ali i u jednoj i u drugoj riječi postoje isti principi za tvorbu oblika s tzv. analoškim umetnutim h. Tako, ako je blehnuti, onda je i grahnuti. No, posve je jasno da iskorjenjivanje produkata jezičke diskriminacije i jezičkih naslaga koje su produkt jezičkog imperijalizma i jezičkoga kolonijalizma nije jednostavno i brzo, ali ako se ništa na tome planu ne radi, onda rezultata tog jezičkog “trijebljenja” nikad neće ni biti. A vakat je odavno. No, kako smo blehnuli? Ovaj glagol onomatopejskog je porijekla i istog je postanja kao i glagol blejati.
Prema P. Skoku, korijenski element ble- potječe od oponašanja ovčijeg blejanja, s tim da blejati ima nesvršeno, a oblik sa svršenim značenjem formira se dodavanjem infiksa -nu- na korijensku osnovu, nakon čega dolazi gramatički nastavak: ble-nu-ti, nakon čega je djelovanjem bosanskih analoških procesa umetnuto -h- između korijena i infiksa – kako se to događa u nizu drugih, možda nekih već ranije spomenutih primjera: gruhnuti, pihnuti, grahnuti itd. Što se tiče kolokacijskih veza, postoji niz primjera, kakav je ovdje navedeni naslov. Glagol blehnuti podrazumijeva uglavnom zaprepaštenost osobe koja ostaje bez tekst, koja bi nešto “beknula” tj. rekla, ali je ostala bez riječi, ostajući možda “zaušćen” i bez komentara. Naprosto, riječ je o reakciji koja izaziva iznenađenje zbog nekog vanjskog podražaja ostajući bez komentara.
Nećemo valjda i na ovo blehnuti!?
Ubitačan kao buzdohan
Riječ buzdohan u srp., hrv. i cg. jeziku glasi buzdovan. U bosanskim normativima javlja se u dvjema formama: buzdovan (Institutski Rječnik iz 2007) ili buzdohan (Pravopis iz 1996, Fakultetov Rječnik iz 2010. i Jahićev Rječnik iz 2010), iako je jasno da oblik s -h- ne samo da ima prednost već i da jedini kao takav treba biti standardiziran. Riječ buzdohan označava starinsko oružje koje se sastoji od nadžaka, tj. drvene ili metalne drške i metalne glave na kojoj mogu biti određene izbočine odnosno pera, čime se u ratnom sukobu nanose teške povrede suparniku. Ova je riječ preuzeta iz turskog jezika iz oblika buzdoǧan, pri čemu se tursko tzv. “jumuša ge” ne čuje i uzrokuje vokalsku dužinu u turskom jeziku. Budući da se navedeni glas ne čuje, u bosanskom jeziku došlo je do kontakta među dvama vokalima: o – a, što u izgovornom smislu podrazumijeva buzdoan. Kako se dva vokala u neposrednom kontaktu “ne podnose”, to se događa da se između navedenih vokala ubacuje neki suglasnik koji uklanja tzv. zijeh, odnosno hijat. U srp., hrv. i cg. jeziku umeće se -v-, što daje oblik buzdovan, dok se u bosanskom ubacuje -h-, dajući oblik buzdohan. I ovaj oblik – buzdohan u bosanskom jeziku pokazuje unutarnju jezičku zakonomjernost u vezi s umetanjem analoškog h u intervokalnoj poziciji.
Pošto je jezik kreativan, posebno je zanimljivo da u narodnom jeziku postoji izraz za glupaka, ahmaka, tokmaka – buzdohan!
Čahura od ispaljenog metka
Većini je poznato da se metak sastoji od tri glavna elementa: zrna koje se ispaljuje, čahure, tj. ležišta za zrno i baruta koji je treća važna komponenta za funkcioniranje metka, mada postoji i četvrta komponenta – kapsula, koja izaziva paljenje baruta. Metak je riječ koja je nastala od glagola metati, a što ima semantičke veze s imenicom meta, tj. ono što se gađa metkom. Barut je riječ koja je preko perz. ušla u turski, a onda u naš jezik, kao tzv. “puščani prah”. Čahura je s jezičkog stanovišta zanimljiva stoga što je u srpskom čaura, kao i cg., dok hrvatski normira čahuru kao i bosanski. Porijeklo je ove riječi iz prasl. *čьch-, na koju se dodaje sufiks -ur-a, dajući kasnije oblik čahura nakon što je poluglas u korijenu prešao u a. Iz istoga korijena, po svemu sudeći, izvedena je čaša, čaška, iščašiti, kao i čehna i češnjak i sl. Svakako, i čahura i čaša i čehna oblički su slični i izvođenje novih riječi vrši se po principima metaforizacije.
I dok ovo ispisah, sjetih se dva filma iz 90-ih godina prošlog stoljeća: američkog Cocoon, koji bijaše preveden kao Čaura, i bh. filma Bate Čengića: Gluvi barut..., koji je bezbeli ispaljen iz čaure. I tako se uči jezičkim navikama.
