Dolje-gore

Često u svakodnevnom govoru čujemo prilog dole. Taj oblik, pokušavajući ga opravdati, mogao je nastati analoški prema prilogu suprotnog značenja – gore, jer u obje riječi na mjestu vokala -e stajao je jat, koji u ijekavskim govorima ima različite reflekse, ali u kojima je jasno razgraničeno kad koja zamjena stoji. Tako je svima sigurno poznato da kratki jat daje zamjenu -je, iz čega proizlazi da jat koji je kratak daje -je, pa na osnovu riječi dol- dolazi ovaj refleks, iz čega proizlazi pravilni i standardizirani oblik dolje, koji je normiran u svim srednjojužnoslavenskim jezicima, srpskom jekavskom, crnogorskom, hrvatskom i naravno bosanskom.

Oblik dole “nakalemljen” je naknadno posredstvom jugoslavenske srbizacije i tanjugizacije jezika, pa je taj oblik shvaćen i kao prestižan. Svakako, dolje je dolje. A gore ne može biti gorje jer se jekavska zamjena ne vrši iza r-, za što postoji niz primjera, ali o njima drugom prilikom, ako Bog da. Etimologija riječi dolje veže se za do, tj. dol, odakle je izvedenica dolina, a riječi gore za imenicu gora, što je više u odnosu na dolinu, a što u datom slučaju upućuje na metaforizaciju značenja, preko koje su dobijeni prilozi dolje i gore.

Neki oblici glagola ticati i tjecati

Često dolazi do nesigurnosti u odabiru ovih dvaju oblika. Najvažnije što treba imati u vidu jeste činjenica da je glagol tjecati u semantičkoj vezi s glagolom teći, a glagol ticati u vezi je s glagolom taći. Zapravo češće dolazi do upotrebe glagola ticati koji pokriva glagol tjecati. Vrlo je moguće da je značajan utjecaj na ovu pojavu odigrao srpski ekavski standard koji ne posjeduje oblik tjecati a ni svakako *tecati već samo oblik ticati. Zato je ispravno kazati da se na nekoga ili na nešto utječe, a ako se utiče, to ima posve drugo značenje. Zato je normirana konstrukcija tipa da neka pojava može utjecati a ne uticati na budući razvoj nekih drugih fenomena. Čak i kada se autom tokom vožnje zaobilazi drugi auto u kretanju, za to se kaže pretječe a ne pretiče, za što je potvrda i rečenice: Pretekni ga ovdje!, a ne: *Pretakni ga ovdje!

Inače, više je riječi u bosanskom jeziku koje imaju veze s glagolima tjecati: steći – stjecao: imovinu je stjecao, a ne sticao; potjecati – potječe: ova riječ potječe a ne potiče iz prasl. jezika; natjecati se – natječu se: oni se natječu a ne natiču... Isto tako, i glagol ticati: podsticati – podstiču: podstiču ga na pobjedu, a ne podstječu; spoticati – spotiču: oni ga stalno spotiču, a ne *spotječu; naticati – natiče: jedva papuče natiče a ne natječe...

Dakle, obje ove riječi – tjecati i ticati, s brojnim izvedenicama, imaju svoja posebna značenja o kojima treba voditi računa u jeziku.

Prijevod za prijevoz

Primjetno je kolebanje u odabiru najčešće imenica s prefiksom pre- (ovo e je jat /ě/ ustvari) kada u kombinaciji dolaze različiti korijeni: -lom, -laz, -vod, -voz, -pjev, -glas, itd. Dakle, riječ je o riječima koje se nekada doživljavaju kroatizmima, iako za to nema nikakva lingvističkog uporišta, jer je tobože sasvim normalno bilo da se govori prelom, prelaz, prevod, prevoz, preglas, prepjev itd. i sad se izmišljaju neke nove jezičke činjenice. Je li to zaista tako? Mislim da svi koji su završili osnovnu školu, makar u Bosni, znaju da dugi jat ima dvosložnu zamjenu, kako su nas tome učile i danas još uče učiteljice: snijeg, lijep, bijelo, lijepiti, lijek itd. Ako je to tako, onda ovaj prefiks pre- ima vrijednost prije- na koji se zatim dodaju primjeri spomenutih korijena riječi. Istina, ima nekih oblika koji su neobični, kao npr. prijepjev, a samo zbog toga što bi moglo značiti da se nešto desilo prije pjevanja, a ima i drugih: prijekid, možda prijezir i neki drugi.

Kad je riječ o porijeklu ovog prefiksa, on je u prasl. glasio *per- koji je kasnije metatezom dao pre-, gdje je formiran jat od dugog e. Postoji opravdano mišljenje da su oblici prevoz, prelaz, prevod, prekid, itd. nastajali analoški prema oblicima glagola prevoziti, prelaziti, prevoditi, prekidati itd., u kojima jat zaista nije dug, te da se analogija protegnula na gore spomenute glagolske imenice. Primjeri nekih pridjeva formiranih s prefiksom pre- također potvrđuju ekavsku zamjenu jer je jat kratak: prejak, preduga, predobro itd.

Dakle, jasno je da u konstrukciji: konsonant ili sonant + sonant r + kratki jat dolazi do ekavske zamjene. I zaista, u toj poziciji ne može biti ništa drugo nego to što jeste i ništa nije sporno: prejak, prevoziti, prelaziti... Međutim, u fonološkoj strukturi glagolske imenice tipa prijelaz, prijevod, prijevoz, prijeglas i sl. jat mora biti ijekavski. Da nisu upravu oni koji pravdaju ekavsku zamjenu u obliku tipa prelaz, prevod, prevoz, preglas i sl. govore drugi brojni primjeri u kojima se javlja ovakva vrsta slogovne kvantitete gdje su zakonomjerni primjeri neumoljivi, npr. vrijeme ali vremena; strijela ali strelica; grijeh ali greška; srijeda ali sredina; naprijed ali napredak; povrijediti ali povreda itd. A vrijeme će reći svoje!

Slipava si, bježi tamo

U bosanskom govornom idiomu može se čuti riječ slipav. Istina, teško je bez terenskih odnosno istraživačkih tehnika znati do kojih dijalekatskih granica seže ova leksema, s obzirom na to da je mnogi rječnici ne bilježe. Međutim, bosanski opisni i normativni rječnici iz 2007. i 2010. godine bilježe natuknicu slipav, za koju se navodi da označava ono što je ljepljivo, smolasto, a Institutov Rječnik iz 2007. godine navodi i glagol slipati, za koji se navodi značenje “imati svojstvo ljepljivosti”, iako bi ovaj opis mogao biti u preskriptivnom smislu “suspektan”, bez obzira na to što pogađa suštinu značenja. Inače, zanimljiv je način tvorbe ove lekseme, u kojoj se prepoznaje neologistički postupak zbog semantičke veze s osnovnim oblikom iz kojeg se izvodi, a to je s-lěp-av-ø, gdje se može utvrditi korijenska morfema -lěp-, što upravo znači lijepiti, odnosno slijepiti. I tu se dolazi do prilično bliskog pridjeva ljepljiv i glagola lijepiti koji je blizak glagolu slipati. Međutim, svakom izvornom govorniku bosanskog jezika jasne su semantičke razlike između slipati i lijepiti te slipav i ljepljiv. Slipav i slipati uglavnom su vezani za ostatak određenih ljepljivih, smolastih elemenata neke tvari koja se može nalaziti na nekim predmetima, na kojima se vrši “slipanje”, ili se može prenijeti s navedenih predmeta dalje. U svakom slučaju, iako je semantička veza jasna i produktivna, razlike su istaknute. Zanimljivo da ne postoje oblici *sljepati i *slepati ili *sljepav i *slepav, već samo s elementom -i-, što može ili upućivati na ikavsku zamjenu jata, ili je riječ, što bi moglo biti bliže istini, jer ne postoje jekavake i ekavske varijacije, da je -i-porijeklom izveden prijevojem vokala u korijenu riječi. Prasl. porijeklo ovoga korijena glasi *lěp-. Ali, to nije sve. Pridjev lijep i glagol lijepiti vode porijeklo iz zajedničke prasl. osnove: *lěp-, što je nekada označavao “ono što pristaje”, a čini se da se pomjeranje značenja vrši i prema drugim komponentama značenja, jer onaj koji je lijep, on za sebe lijepi drugo(g). Bosanski jezik i njegova tvorba – neprocjenjivo i neopisivo!

Donesen ili donešen?

Često se može čuti da je u proteklom periodu donešen neki zakon. Norma nas uči da je taj oblik nestandardan i da treba zakon biti donesen. Je li to tako, i ako jeste, zašto je tako? Najprije da riješimo pitanja porijekla glagola od kojega se formira trpni pridjev. Korijen ovoga glasi nos-, ili nes-, u zavisnosti od prijevoja vokala u korijenu koji proizvodi nova značenja što se vežu za osnovno. Otuda u savremenom jeziku postoji oblik nesvršenog vida, npr. donositi < do-nos-i-ti, od čega se tvori trpni glagolski pridjev: donošen, koji istovremeno ima iterativno značenje, tačnije značenje trajanja odnosno nesvršenog vida. Međutim, kada se želi formirati svršeni vid, bilo da je riječ o infinitivu ili trpnom pridjevu, mora se posegnuti za drugim oblikom. Taj drugi oblik glasi donijeti, što je izvedeno iz do-*njes-ti, gdje je jat duženjem vokala nastao od oblika nes-, pa je kasnije, nakon promjene u korijenu riječi, dobijen jat od dugog e te formiran oblik do-nije-ti, gdje se vidi da je u podlozi oblika -nije- bilo starije -nijes- < -njes- < -nes-. Upravo zato dogodilo se da je ovaj stariji oblik -nes- (tj. donesti) zamijenjen oblikom -nije- (donijeti), pošto je u starijem jeziku ovaj glagol svršenog vida glasio donesti < do-něs-ti. Ovaj oblik donesti sporadično bilježi hrvatski standard, dok je u bosanskoj jezičkoj praksi vjerovatno potpuno potisnut. Međutim, danas se koriste ostaci te osnove u paradigmama glagola: donesem, donesete, donesu, donesoh, donesoše i sl. u kojima se čuva korijenski oblik -nes-. Upravo tako dolazimo i do polazišnog oblika za pridjev trpni donesen, koji je nastao od do-nes-en. Paralelno s njime, u savremenom jeziku postoji i trpni pridjev donijet, a od donijeti javljaju se u paradigmama oblici: donio, donijela, donijet ću, i sl. Dakle, u savremenom jeziku koristi se tzv. recidiv starije jezičke prakse za trpni pridjev – donesen, za što ne postoji infinitvni oblik donesti, ali postoji oblik donijeti koji je zamijenio donesti, a od kojega se tvori trpni pridjev – donijet. Isto tako, osim trpnog pridjeva postoje još neki paradigmatski oblici koji podržavaju oblik donesen, kao što su donesemo, donesosmo i sl.

Nije ovdje doneseno sve što je moglo, nešto je i ostalo – za neki drugi put.