Historijski rezultat za Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama ostvario je taekwondoista Nedžad Husić, koji je na nedavno završenoj Olimpijadi u Tokiju zauzeo visoko peto mjesto. Ovom pozicijom nadmašio je imenjaka Nedžada Fazliju, koji je 2000. godine bio šesti u streljaštvu. Da je ovaj 19-godišnji sportista u sjajnoj formi, najbolje je pokazalo i Evropsko prvenstvo u Tallinnu, u Estoniji, gdje je prije nekoliko dana osvojio prvo mjesto u kategoriji za mlađe seniore, tj. za takmičare do 21. godine. Do zlata je stigao pobjedom nad danskim predstavnikom bh. porijekla Edijem Hrnićem, a prije njega morao je savladati još četiri suparnika. Najprije je porazio protivnika iz Turske Yigithana Kilica, zatim Francuza Bassema Amrija, onda Nijemca Leona Kaplana, a pretposljednja prepreka do trona bio je ruski takmičar Artem Mytarev, koji je, kako kaže, bio i najnezgodniji.

Nedžad Husić rođen je u Sarajevu 15. septembra 2001. godine, a pored ranije osvojene titule evropskog viceprvaka u seniorskoj konkurenciji, osvojio je srebro na Evropskom prvenstvu za takmičare do 21 godine u Švedskoj 2019. godine te je bio treći na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Tunisu 2018. godine, kao i na juniorskom šampionatu Evrope na Kipru 2017. godine. Isto tako, osvajao je i brojne medalje na međunarodnim takmičenjima, među kojima se izdvaja i zlatna juniorska medalja s “President Cupa” iz Grčke 2018. i srebrena seniorska medalja na G1 turniru “Galeb Open”, održanom u Srbiji 2019. godine. Olimpijsku A normu ostvario je na kvalifikacionom turniru u Sofiji 8. maja ove godine, a nosilac je i crnog pojasa 3. dan.

Kako je Nedžad Husić rekao za Stav, koji je prve dodire s tae kwon doom imao sa samo tri godine, prvo mjesto u Tallinnu bio je jedini logični produkt njegovog višegodišnjeg rada, truda i odricanja.

“Nije lahko osvojiti medalju, ali uzmemo li u obzir to da sam već neko vrijeme na vrhuncu svoje forme i da se takmičim protiv najjačih taekwondoista u Evropi, nije bilo veliko iznenađenje. Ja se dosta odričem, imam veliki obzir prema sportu, posebno prema tae kwon dou, koji izuzetno volim i poštujem, trudim se i napredujem, pa je logično da se nadam i medalji. Iskreno, očekivao sam da ću u Tallinnu uzeti medalju, nadao sam se zlatu, što se u konačnici i ostvarilo. Do zlatne medalje morao sam savladati pet prepreka, pobijediti pet protivnika. U prvom kolu sam bio bolji od predstavnika Turske, u drugom Francuske, u trećem Njemačke, u četvrtom Rusije i na kraju sam se susreo s predstavnikom Danske, koji je porijeklom iz naše domovine. Mečevi nisu bili toliko teški, jedino je onaj protiv predstavnika Rusije Artema Mytareva bio nešto zahtjevniji pošto sam morao prije toga odraditi tri borbe zaredom, ali je na kraju ipak sve ispalo kako smo se i nadali”, kazao je Nedžad Husić.

Kako bi bilo što jasnije, ovaj mladi bh. borac kaže kako se mečevi u taekwondo sportu organiziraju u tri runde koje traju po dvije minute, između kojih je jedna minuta odmora, i ko skupi više poena, koje bilježi elektronska nanožnica pričvršćena na donjim ekstremitetima takmičara, odnosi pobjedu. Sudije služe, dodaje, kako bi dodjeljivali dodatne poene za okrete i udarce šakom u tijelo.

OD IGRE I DRUŽENJA DO EVROPSKOG VRHA

Nedžad Husić nedavno se vratio i s Olimpijskih igara u Tokiju, na kojima je ostvario rezultat kojim je postao najuspješniji bh. sportista koji je ikada nastupio na ovoj smotri, tj. zauzeo je peto mjesto, a bio je vrlo blizu i bronzane medalje. On nam je, iako je već spominjao da mu je krivo što nije uzeo medalju kada joj je “prišao” toliko blizu, pokušao opisati kako je biti najuspješniji bh. olimpijac sa samo 19 godina.

“Znate, meni je izuzetno krivo što nisam uzeo medalju, ali ne zbog mene. Krivo mi je što naša zemlja, naša Bosna i Hercegovina, još nema osvojeno odličje na najvećem višesportskom dešavanju. Sve dok se nisam našao u tom krugu ljudi, nisam znao da se tako malo sportista iz BiH kvalificira na ovo takmičenje, imali smo samo pet sportista koji su se direktno plasirali. Ja sam sebe gledao kao neko malo pojačanje reprezentaciji, neki sitni oslonac, tako da nisam ni sanjao da mogu ostvariti historijski uspjeh. Kada shvatite da ste kao vrlo mlad čovjek već u vrhu olimpijskog sporta svoje države, to malo djeluje razočaravajuće jer biste kao patriota htjeli da to bude mnogo bolje i da nas bude što više. Međutim, ostaje nada da ćemo u godinama pred nama biti mnogo značajniji faktor i na Olimpijadi”, istakao je Husić.


Nedžad Husić s ocem Harisom

U nastavku nam kaže da je još kao dijete išao na časove tae kwon doa, najprije zbog igre i druženja, a nakon toga se u njemu i njegovim prijateljima probudio takmičarski duh, tako da su se međusobno upoređivali i nastojali osvojiti pojas što tamnije boje.

“Prva i osnovna stvar koju morate imati za tae kwon do i koju stalno usavršavate u ovom sportu jeste disciplina. Druga stvar, tae kwon do je individualni sport, nije ekipni, a to znači da vam niko sa strane ne može utjecati na rezultat. Prepušteni ste sami sebi, svojim znanjima i vještinama. U ekipnim sportovima ako pojedinac pogriješi – svi padaju. Također, za tae kwon do je potrebna žrtva. Najprije žrtvujete vrijeme, morate biti spremni stalno trenirati, a onda žrtvujete i vrijeme koje ste možda planirali utrošiti na izlaske i slične aktivnosti. Zatim, tae kwon do je sport poznat i po povredama iako se to na prvi pogled ne bi učinilo tako jer nema otvorenih udaraca šakom u glavu. Ako biste samo pogledali neke borbe s ovog Evropskog prvenstva, vidjeli biste koliko tu zapravo ima boli. Dakle, potrebno je dosta psihofizičkog odricanja da biste ostvarili neke značajne rezultate”, dodao je.

Važno je istaći i to da je Nedžadov trener i najveća potpora njegov otac Haris. Pitali smo ga koliko je olakšavajuća ili otežavajuća okolnost imati oca kao trenera.

“Sve zavisi od toga kako se kao borac postavite. Ako se kao borac dobro postavite prema treneru, očekujte sličnu povratnu reakciju. Naravno, ako ne želite da se trudite, ako ne želite napredovati, niko vas ne može natjerati na takvo što. Tada morate, što se podrazumijeva, biti svjesni da džaba gubite vrijeme i da ovaj sport nije za vas. Ja sam kroz godine zavolio tae kwon do, taj osjećaj je teško i opisati. Nazvati taj osjećaj ljubavlju možda je i preblago. Ulazak u ring, navala adrenalina, želja za borbom i sve što dolazi uz to nemoguće je riječima iskazati. To ispunjava sportistu. Čak i kada izgubite borbu, ne budete potpuno tužni jer ste svjesni da ste nešto naučili”, pojasnio je.

“THINK BIG”

Nedžad Husić je ove godine završio srednju školu i odlučio se za studij informacionih tehnologija.

“Pošto dosta vremena trošite na treninge, malo vremena imate na raspolaganju za ostale aktivnosti. Ipak, moram kazati da nisam dosad imao problema usklađivati školske obaveze i treninge jer su i nastavnici imali obzira prema mojim vanškolskim težnjama, a i ja sam se trudio da vrijeme potrošeno na treninge nadomjestim intenzivnijim učenjem. Nikada nisam tražio da me poštede testova iako sam na to imao pravo s obzirom na to da se ubrajam u grupu perspektivnih sportista. Ako se dešavalo da ne naučim neko gradivo, to sam priznavao. Bio sam iskren, i to se cijenilo. Uz rad, trud i disciplinu sve je moguće, to je ono što svi trebaju znati”, odgovorio nam je na pitanje kako je uspijevao balansirati između nastavnih obaveza i tae kwon doa.

Mnogi će kazati kako sportisti u našoj državi nemaju perspektivu, no Nedžad Husić dokaz je da je moguće uspjeti i bez odlaska vani. On nam kaže kako prati današnju omladinu i podvlači da imamo mnogo potencijala, posebno u borilačkim vještinama, ali da u glavi dosta omladinaca ima “prekidač za neuspjeh” koji aktiviraju kada god naiđu na neku težu prepreku.

“To je tako u psihologiji. Naprimjer, ako naš tae kwon do borac u prvom kolu dobije protivnika iz Rusije, u startu se preda. Takav je slučaj s dosta naših sportista. Kažu da je taj neki borac iz Rusije, spomenu da je Rusija svjetska velesila i u startu sami sebe poraze. Kao da u tom trenutku prestanu biti svjesni činjenice da imaju predispozicije da se mogu lahko nositi s njim. Prošao sam kroz mnoga takmičenja i sa sigurnošću tvrdim da nijedan borac, bez obzira odakle dolazio, nije drugačiji od mene. Nema čega da se plašim. To je jedini model koji može dovesti do uspjeha i rezultata. Kada pogledate moje borbe, moći ćete vidjeti da mnogo lakše razmišljam i dolazim do poena od nekih drugih, a to upravo pripisujem izostanku straha od tih velesila i njihovih predstavnika. Njemačka je, što će zvučati čudno, mnogo nazadovala u tae kwon dou u zadnje vrijeme, ali mnoge paralizira sama informacija da će se boriti s Nijemcem. Priča o tome da je neka reprezentacija bolja od naše samo zato što više ulaže pada u vodu. Znači, kao individue moramo raditi i izbaciti strah iz sebe”, podvukao je Husić.

Za sami kraj, naš prvak poručuje svima koji su nadležni da obrate pažnju na novu generaciju tae kwon do boraca, posebno na one najmlađe koji pokazuju izraziti talent i volju za napretkom. Ističe da bi se baš u toj generaciji mogli naći budući šampioni i vodeći sportisti na globalnom nivou.

“Krajem septembra već me očekuju neka takmičenja na kojima imam priliku skupiti poene za odlazak na Olimpijske igre u Parizu, koje su planirane za 2024. godinu, tako da neću puno odmarati. Zapravo, kod mene nikada nema odmora, uvijek sam u pokretu. Imam nekoliko dana da saniram povrede i vraćam se na staro. Otkako sam postao svjestan onoga čime se bavim, cilj mi je olimpijsko zlato, i to će do kraja ostati moj cilj. Uvijek morate 'think big', kako bi to Amerikanci rekli, jer ako ne ciljate na najviša pobjednička postolja, ne trebate se ni baviti sportom. Znači, niko nije u prednosti nad bilo kim u sportu, predstavnik Velike Britanije nije predodređen da bude bolji od predstavnika BiH. Sve je do pojedinca i do toga kako gleda na stvari”, poručio je evropski prvak do 21 godine i najuspješniji bh. olimpijac Nedžad Husić.