Najmasovniji zločin nad Bošnjacima na području doline Lašve snage Hrvatskog vijeća odbrane počinile su na današnji dan, 16. aprila, u selu Ahmići kod Viteza. 

Ezan za sabah-namaz tog 16. aprila bio je znak za snage Hrvatskog vijeća odbrane, koje su pod političkom kontrolom Darija Kordića i vojnom komandom Tihomira Blaškića, pokrenule temeljno isplaniran i koordiniran napad na Ahmiće i okolinu.

Išli su od jedne do druge bošnjačke kuće, palili ih i ubijali ukućane.

- U rano jutro 16. aprila, otprilike u 5.30 sati snage HVO-a izvele su napad na sjeverni dio sela Ahmići. Granatiranje sela je spriječilo ljude da pobjegnu u pošumljeno područje na sjeveru sela. Seljanima je na taj način preostalo da biraju između toga da ostanu u svojim kućama ili da bježe prema jugu, u pravcu glavnog puta za Vitez. Veliki broj stanovnika izabrao je ovu posljednju opciju i pobjegao u pravcu juga, na otvoreno polje gdje su ih čekale oružane snage HVO-a. Najmanje 20 civila je opkoljeno na polju i ubijeno mecima iz neposredne blizine, uglavnom u glavu i vrat. Nije bilo preživjelih iz ove zasjede. Osoblje na terenu bilo je na ovom mjestu i pronašlo je tri pozicije na kojima su ostale čahure visoko probojnih granata, kao i čahure snajpera - navodi se u izvještaju Tadeusza Mazowieckog, specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija za ljudska prava)

Dok je granatirana sjeverna strana sela, vojnici HVO-a su ušli u selo i krećući se u grupama od pet ili više ljudi, od kuće do kuće, pucali i bacali granate kroz vrata i prozore. U jednom broju slučajeva stanovnicima je naređeno da izađu iz kuća, da bi potom bili ubijeni. U drugim slučajevima vojnici su ulazili u kuće i ubijali njihove stanovnike. Veliki broj kuća je planski zapaljen.

Ubijeno je ukupno 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.

U mjesecu martu posjetili smo Ahmiće i razgovarali s preživjelim. Enisa Ahmić-Mulić gledala je kako njena porodica nestaje.

Sjećanje na pokolj

Enisa je u Ahmićima gledala kako njena porodica nestaje: Znamo ko smo, znamo šta se desilo. Nećemo stati dok pravda ne bude zadovoljena

Pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane 16. aprila upali su u njihovu porodičnu kuću, strijeljali Enisinog oca Šuhreta. U kući pored njihove, ubili su i njenog amidžu, strinu i njihovo troje malodobne djece. Jedno od djece bila je i beba, tromjesečni Sejo.

- Mi smo od 1992. godine bili pod njihovim patronatom. Još 20. oktobra 1992. godine, isto sa ranim sabahom, bacili su granatu na Ahmiće. Tada su snajperskim hicem ubili jednog momka. Dario Kordić nam je, čemu svjedoči i dostupan snimak, 1992. zaprijetio da ne smijemo ići, da bi se ovo desilo u aprilu. Tog 16. aprila nas su probudili rafali, dok su amidžu, strinu i djecu ubijali. Ubačena nam je bomba u kuću, nismo znali šta se dešava. Zatim smo ispred kuće čuli rafal i jauk. Mama je tada rekla "Šukrija, (kako su zvali mog uca), ubija se". Tad čujemo da oca zovu imenom da izađe vani. Izišao je u nadi da neće biti ubijen. Nažalost, jedan od krvnika reče "Izlazi balija", a nakon toga slijedi i rafal u mog oca. Strijeljan je ispred kuće. Mama, sestre i ja stajale smo i gledale kako oca strijeljaju - ispričala nam je ona.

DA SE NE ZABORAVI

AHMIĆI, 16. APRIL 1993: Žive zapalili majku i njeno četvoro djece

I Hazrudin Bilić jedan je od preživjelih ovog monstruoznog zločina.

Teško je, evo ja sebi, nakon 32 godine, postavljam pitanje zašto se to desilo, kakvi su to ljudi. Mi smo tu živjeli, ja sam imao 28 godina kada se to desilo, s tim sam komšijama rastao. Bio je tad život lijep, šta se desilo tim ljudima preko noći, kako su mogli ubiti bebu od tri mjeseca, kako su mogli zapaliti ljude, to je za mene neobjašnjivo i neshvatljivo - kazao nam je, između ostalog, on.

Zločini u srcu Bosne

Hazrudin je preživio u Ahmićima, "kakvi su to ljudi, kako su mogli ubiti bebu od tri mjeseca"

Bolna su svjedočenja svakog od preživjelih ovom zločinu, kojim je trebalo formirati etnički čiste hrvatske prostore. 

Slika porušene donje džamije u Ahmićima obišla je svijet i postala prepoznatljiv simbol stradanja Bošnjaka, ne samo u tom dijelu Bosne.

Šta je ostalo od Ahmića nakon akcije u aprilu 1993, nazvane "48 sati pepela", govori kodni naziv akcije sam po sebi.

Uništeni ljudski životi i duševna bol nanesena preživjelim Ahmićanima su, naravno, neprocjenjivi.