Nakon definitivnog pada Osmanske Države i formiranja Republike Türkiye tokom 1923. godine pod vodstvom Mustafe Kemala Atatürka, sprovedeno je niz velikih reformi koje su imale za cilj turski narod približiti Zapadnoj Evropi. U takvoj konstelaciji odnosa, iz javnog prostora, posebno onog političkog, koji je doživio velike promjene, potiskivana je islamska tradicija.

U vrijeme velikih promjena, tri godine nakon uspostavljanja Republike Türkiye, u gradu Sinopu rodio se Necmettin Erbakan, inženjer, političar i društveni aktivista, koji je prema Abdulkadiru Macitu, autoru djela Necmettin Erbakan – život, djelo, ideja, još od rane živote dobi iskazivao sklonost za prikupljanjem znanja i marljivi rad. Poticao je iz ugledne porodice, a njegov otac Mehmed Sabri Erbakan obnašao je dužnost sudije za teška krivična djela, što je mladom Necmettinu pružilo priliku da putuje širom Republike Türkiye. Zbog pozicije koju je obnašao, njegov je otac veoma često morao mijenjati grad u kojem obavlja službu, što će u konačnici Necmettinu biti od velike koristi.

Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja, Erbakan nastavlja studirati u Istanbulu, gdje upisuje Mašinski fakultet. Tokom 1948. godine stječe diplomu koja mu omogućava dalje usavršavanje, i to izvan Republike Türkiye. Na poziv izuzetno cijenjenog Univerziteta u Aachenu, Erbakan seli u Njemačku. U Aachenu boravi nekoliko godina, a vrijeme provedeno u Njemačkoj iskoristio je za pripremanje doktorske teze. Zanimljivo je da Erbakan, tragajući za inovacijama, postiže zapažene rezultate u pogledu pronalaska rješenja za paljenje motora tenka “Leopold”. Nakon toga, u Njemačkoj su činili sve da ga trajno zadrže nudeći mu izuzetno primamljive poslovne ponude, ali se Erbakan ipak odlučuje na povratak u domovinu Türkiye, što je bio veoma rijedak primjer u vremenu kada desetine hiljada turskih državljana nastoji otići u zemlje Zapadne Evrope s ciljem pronalaženja boljih radnih uvjeta.

Specijalizacija u Aachenu za Erbakana je predstavljala odličnu polaznu tačku u njegovoj budućoj karijeri inženjera, političara i aktiviste, koji je svoj život nastojao podrediti borbi za pravedniji svijet, s posebnim fokusom na poboljšanje položaja muslimanskih naroda, prema kojima se odnosio izuzetno kritički. Povratkom u domovinu Erbakan nastoji pokrenuti fabriku motora pod nazivom “Gumus”, kako bi dokazao da je ozbiljan proizvodni pogon moguće formirati i u Türkiye. Njegov cilj bio je napraviti iskorak na tržištu i otvaranje fabrike koja će u konačnici proizvoditi domaće tursko motorno vozilo. Nedugo nakon toga, određene strukture u vlasti počele su praviti probleme Erbakanu i njegovim saradnicima, što je bio i jedan od motiva za njegovo aktivno pristupanje turskoj političkoj sceni.

Odluku o političkom angažmanu objavio je 1969. godine, kada je namjeravao biti kandidat na izborima u ime liste “Adalet Partesi”. Njegova je kandidatura odbijena, a prve političke korake morao je učiniti samostalno. Politička borba Necmettina Erbakana počinje iz grada Konye, za koju se smatra da je i mjesto osnivanja pokreta “Millî Görüş”, organizacije koja je ispratila sve političke borbe Erbakana kroz nekoliko partija koje je oformio ili u kojima je bio član. Protiv Erbakanove političke karijere bio je i Süleyman Demirel, čija je reakcija na Erbakanovu kandidaturu bila izuzetno oštra.

Demirelu je posebno smetalo nastojanje Erbakana da u politički život Türkiye uvede muslimanske principe djelovanja. Na skupu u Konyi Demirel je javno govorio protiv Erbakana, istakavši između ostalog sljedeće: “Pitam vas, narode Konye, šta ovaj čovjek hoće? Upitajte ga: 'Zar džamije nisu otvorene?' Jesu. Zar ne poučavate Kur'anu? Poučavate. Pa, šta hoće ovaj čovjek?”

Istog dana uslijedio je odgovor Erbakana, također u Konyi. Naime, Erbakan je pred okupljenom masom dao odgovor Süleymanu Demirelu: “Danas je Demirel ovdje došao i postavio neka pitanja. Pitao je šta ovaj čovjek želi, pa otvorene su džamije, uči se u Kur'anu, pitajte ga šta to još hoće. Sada mu odgovaram. Prije se u našim apotekama u vitrine stavljao trijumfalni orao. Izgledao je kao živ, ali je bio ispunjen slamom. Eh, tog orla u našim apotekama, koji ima kljun, kandže, ali je pun slame, mi želimo živog, želimo mu vidjeti dušu.” Sedamdesete godine bile su politički uspješne za ovog političara jer ulazi u vlast. Unutar koalicije MSPCHP 1973. godine on postaje zamjenik premijera Türkiye i predsjedavajući Ekonomskog vijeća.

Ove pozicije omogućile su mu utjecanje na određene političke procese od kojih je svakako najzapaženije njegovo lobiranje za početak Mirovne vojne intervencije 1974. godine na Kipru, kako bi se zaštitili pripadnici turskog naroda na tom području uprkos snažnom protivljenju Ujedinjenih nacija. Ovakav način provođenja Erbakanove politike obilježio je njegovu cjelokupnu političku karijeru jer nije odstupao od svojih ideala, ponekad i bez razmišljanja te na svoju direktnu štetu.

Turbulentna politička dešavanja u Republici Türkiye tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu mimoišla ni Erbakana, koji je u jednom trenutku čak imao i nametnutu zabranu političkog djelovanja pod kojom se podrazumijevalo i ukidanje političke partije putem koje je djelovao. Stoga ne treba čuditi da Erbakan često osniva političke partije, od kojih su “Refah partisi” i “Saadet partisi” ostale ipak neprepoznatljivije u kontekstu dovođenja u vezu s Necmettinom Erbakanom. Zajedničko svim partijama koje je Erbakan osnovao jeste da su potekle iz pokreta “Millî Görüş”.  

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina Erbakan nastoji biti konstruktivna opozicija, što se najbolje može vidjeti iz njegovog odnosa prema pitanju budućnosti Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimana. U svojim javnim govorima održanim širom Türkiye, Belgije, Švicarske, ali i iz svete Meke Erbakan se trudio skrenuti pažnju svjetske javnosti na ono što se događa u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu, Erbakan je tokom jednog od svojih govora iz 1994. godine podnio izvještaj o prvim susretima s predsjednikom Alijom Izetbegovićem 1990. godine, neposredno prije prvih demokratskih izbora u Jugoslaviji.

Prema riječima Erbakana, Alija Izetbegović se tada u svojstvu počasnog gosta pojavio na kongresu “Refah partije”, a ova je partija nakon toga podržala finansijski i moralno kampanju tek osnovane Stranke demokratske akcije (SDA). Kako ističe, logistička podrška bila je izražena u ratnim godinama za “uspjeh naše braće”, uprkos neodlučnom stavu tadašnjih turskih vlasti oko pojedinih pitanja u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Erbakan se u tim godinama nametnuo kao svojevrsni korektor na političkoj sceni Türkiye, a Bosna i Hercegovina je postala njegov politički fokus. Na skupovima u Belgiji i Švicarskoj kritizirao je odnos muslimana, za koje je smatrao da mogu dosta više učiniti za odbranu Bosne i Hercegovine, koja se suočavala s embargom. Nastojanjima Erbakana i ljudi bliskih “Millî Görüş” organizaciji, te političkim partijama nastalih od nje, za humanitarne, ali i odbrambene potrebe Bosne i Hercegovine poslana je pomoć u vrijednosti više miliona njemačkih maraka (DM).

U kritikama prema Vladi Türkiye koristio je često tezu da će “vjernički narod Türkiye” podržati Bosnu i Hercegovinu, tražeći to i od svih ostalih muslimanskih naroda u svijetu. Zanimljivo je da Erbakan navodi primjer kako su mnogobrojne turske vojne trupe u Korejskom ratu ginule za svog saveznika, a da sada postavljaju pitanje da li treba otići i braniti Bosnu od srpske agresije, koja se dešava samo zbog toga što su Bošnjaci muslimanski narod. Shvativši da, uprkos slanju pomoći bosanskom narodu, veliki dio završava u rukama Srba i Hrvata, koji tu pomoć neopravdano otimaju, odlučio se u Njemačkoj osnovati humanitarnu organizaciju “IHH”, čiji je primarni zadatak bio briga o Bosni i Hercegovini.

U radu The War in Bosnia-Herzegovina and Turkish Parliamentary Debates (1992–1995): A Constructivist Approach autora Didema Akincija može se pronaći da najoštrije kritike na račun Vlade stižu od Necmettina Erbakana, koji je optužio i Vladu i međunarodnu organizacije za sporu reakciju u kontekstu bosanskog pitanja. Erbakan je naglasio da je Vlada postupila s velikim zakašnjenjem sazivanje Sabora, odnosno nakon što je Bosna skoro potpuno uništena. Prema njegovom mišljenju, smatrao je da postoji uzročna veza između događaja u Bosni i onoga što je nazvao utjecajem “određenih cionističkih i drugih” elemenata koji su u svoje društvo unijeli tu ideju da muslimani moraju biti zbrisani iz Evrope. Činjenica jeste da je Republika Türkiye od početka pomagala Bosnu i Hercegovinu na različite načine, ali je Erbakan smatrao da to ipak može više. U tom kontekstu, on je priželjkivao formiranje vlastitog vojnog saveza muslimanskih zemalja, koji u budućnosti neće dopustiti da se negdje ponovi “nova Bosna”.  

Za 1996. godinu možemo reći da je bila jedna od najuspješnijih političkih godina za Erbakana, osim što je njegova partija bila na vlasti, on je postao i premijer Republike Türkiye. “Refah partija” je imala svoje gradonačelnike širom Türkiye, među kojima i velike gradove poput Ankare i Istanbula. U to vrijeme gradonačelnik Istanbula ispred Erbakanove stranke bio je aktuelni predsjednik Republike Türkiye Recep Tayyip Erdoğan. Ipak, samo godinu dana nakon što je Erbakan postao turski premijer, u ovoj zemlji dolazi do državnog udara, nakon čeka Erbakan odstupa s premijerske pozicije. Mnogi smatraju da su zapadne zemlje imale udjela u njegovoj smjeni jer je, za razliku od drugih političara u Türkiye, otvoreno zastupao islamski princip djelovanja u politici. Često su mu izjave izvlačene iz konteksta, ali ipak nije odustajao od svog pravca i po cijenu odlaska s političke scene.

“Naša misija je islam. Naš cilj je steći Allahovo zadovoljstvo. Naša želja je blagostanje čovječanstva. Naš put je džihad. Naša metoda je ubjeđivanje. Spas čovječanstva moguć je samo uz islam”, izjava je koja daje tačnu predodžbu o putu kojim je nastojao hoditi. U narednim godinama njegov utjecaj na politička dešavanja u Türkiye značajno je smanjen, a i “Refah partija” doživljava međusobna previranja, što je dovelo do raslojavanja ove političke opcije. Jedna od političkih partija djelomično nastala iz “Refah partije” jeste i AKP, koja i dalje neprikosnoveno vlada političkim procesima u Republici Türkiye, a pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdoğana. U posljednjim godinama života Erbakan je bio posvećen organizaciji “Millî Görüş”, koja je svoje područje rada proširila veoma uspješno na nekoliko kontinenata.

Na bolji svijet Necmettin Erbakan preselio je u februaru 2011. godine, a njegova misao poštovana je među muslimana širom svijeta.