Srebrenica je ostala bez čovjeka koji je u protekle tri decenije imao veliku ulogu u društvenom i političkom životu ovog grada. U subotu 16. oktobra umro je Zulfo Salihović, dugogodišnji političar i aktivista iz Srebrenice. Gotovo je tri decenije obnašao dužnost odbornika u Skupštini opštine Srebrenica, ali i niz drugih funkcija.

Zulfo Salihović rođen je 1966. godine u Brakovcima (Sućeska), općina Srebrenica. Fakultet kriminalističkih nauka završio je u Sarajevu 2006. godine i stekao zvanje diplomirani kriminalist. U toku Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine bio je pripadnik 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine. Obavljao je niz odgovornih dužnosti, od organizatora otpora do komandanta bataljona, te načelnika Štaba 281. brigade 28. divizije ARBiH.

U julu 1995. godine, kada je Srebrenica pala, krenuo je na put smrti, u nadi da će doći do slobodne teritorije. Na slobodu je stigao nakon što se 32 dana probijao kroz srpske obruče od Srebrenice do Kladnja i uspio je preživjeti zločin Genocida.

Politički se aktivirao 1990. godine kada je prvi put izabran za odbornika ispred stranke SDA u Skupštinu opštine Srebrenica, na prvim višestranačkim izborima održanim u Bosni i Hercegovini. Na prvim poslijeratnim izborima, održanim u Bosni i Hercegovini 1996. godine, ponovo je izabran za odbornika u Skupštinu opštine Srebrenica, a biran je još četiri puta, i to 2008, 2012, 2016. i 2020. godine. Od 1997. do 2008. godine radio je u nevladinom sektoru, a 2008. godine je penzioniran kao ratni oficir Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Od 2009. do 2011. godine obavljao je funkciju potpredsjednika Skupštine opštine Srebrenica. Od 2016. godine angažiran je od Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata u kancelariji za pružanje pravne pomoći pripadnicima boračke populacije Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici kako bi lakše ostvarivali prava iz oblasti boračko invalidske zaštite.

Nekoliko puta je bio predsjednik pododbora i vođa “Marša mira”. U okviru obilježavanja 26. godišnjice Genocida nad Bošnjacima “sigurne zone UN-a Srebrenica” iz jula 1995. godine predvodio je učesnike “Marša mira” na putu od Nezuka do Potočara. U proteklim godinama predvodio je i učesnike “Marša mira” od Srebrenice do Vukovara.

Zulfo Salihović je bio jedan od najboljih lokalnih političara u Bosni i Hercegovini, o čemu svjedoči i podatak da je gotovo tri decenije obnašao dužnost odbornika. Ostat će upamćen po borbi za prava svih povratnika, ali i kao čovjek koji je u teškim situacijama uvijek nalazio kompromisna rješenja. Nije bio zagovornik blokada i bojkota. Znao je da se samo učešćem u strukturama općine mogla voditi borba za prava Bošnjaka.

Međutim, pored toga što je bio spreman na kompromise, postojale su linije ispod kojih nije išao.

Godine 2009. u centru Srebrenice suprotstavio se pripadnicima četničkog pokreta koji su kroz Srebrenicu, dan nakon kolektivne dženaze žrtvama Genocida 11. jula, hodali i uzvikivali “Ovo je Srbija”. Zulfo im je uzvratio riječima “Ovo je Bosna”, zbog čega je dobio čak i prijavu od policije. 

U zadnji saziv lokalnog parlamenta u Srebrenici Zulfo Salihović je prošao kao član SDA na listi inicijative “Moja adresa: Srebrenica”, te je imenovan za predsjednika Kluba odbornika koalicije “Moja adresa: Srebrenica” u Skupštini opštine.

“Njegovo djelovanje nakon rata kroz nekoliko mandata u Skupštini opštine Srebrenica je bilo prepoznatljivo i teško da će u narednom periodu ponovo u skupštinske klupe doći odbornik Zulfinog kalibra. Obnašao je dužnost i potpredsjednika Skupštine u periodu od 2009. do 2011. godine. Za svaku sjednicu temeljno se pripremao, čitao, istraživao. Vrsno je poznavao zakone, predlagao i pokretao razne inicijative. U organizacijskom i taktičkom smislu bio je odličan organizator. Van skupštinskih klupa nastojao je da bude uključen u sva dešavanja, slušao je ljude i njihove probleme, te nastojao da pomogne gdje god i koliko god je mogao. Bio je aktivan član Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjica Genocida, a ove godine je ponovo bio vođa kolone 'Marša mira'. Zulfo je ostavio veliki i neizbrisiv trag iza sebe. Naša obaveza je da ga pamtimo i ne zaboravimo sve ono što je uradio za Srebrenicu”, kaže Hamdija Fejzić, zamjenik načelnika Opštine Srebrenica.

Sigurno da je odlazak Zulfe Salihovića na bolji svijet veliki gubitak za Srebrenicu i Podrinje. Bio je jedan od ključnih bošnjačkih političara u Srebrenici posljednjih godina. “Bio je voljen i poštovan u narodu kojem je nastojao da pomogne koliko je mogao”, kaže Salko Tursunović, koji je Zulfin prvi rođak.

“Zulfinim odlaskom Srebrenica, ali i cijela Bosna i Hercegovina je izgubila mnogo. Bojim se da njegov odlazak nećemo moći nadoknaditi, jer gubitak je veliki, a praznina još veća. Bio je neumoran borac, patriota kako u ratu, tako i u miru. Nosio je na svojim leđima veliku brigu i obavezu, brigu o ljudima i obavezu prema ljudima, pogotovo borcima i povratnicima. Bio je neumoran i nije ništa prepuštao slučaju, ali je u političkom djelovanju uvijek bio spreman i na kompromis. Nije se povlačio pred izazovima koje nosi politika. Sigurno da je bio jedan od najboljih lokalnih političara u Bosni i Hercegovini, o čemu svjedoči i podatak da je njegova odbornička karijera trajala gotovo 30 godina. To govori dovoljno o njemu, da su ga ljudi cijenili i voljeli, a politički oponenti poštovali”, ističe Tursunović.

Zulfi Salihoviću klanjana je dženaza u rodnom mjestu Brakovci, a na bolji svijet ga je ispratilo stotine sugrađana. Dženazu je predvodio tuzlanski muftija Vahid ef. Fazlović.

Iza Zulfe Salihovića ostali su majka Behara, supruga Beguša, sin Emir i kćerke Emina i Elmedina, brat Mujo s porodicom i sestre Aza, Mahza i Hurija s porodicama.