STAV: Uvaženi muftija, Mostarci će 20. decembra konačno imati priliku birati saziv Gradskog vijeća i na taj način imat će priliku demokratizirati društveni život, izaći iz sumraka u kakvom se nije našao nijedan grad u Evropi u ovom stoljeću. Kako ocjenjujete proteklih osam godina, u kojima je Mostar praktično bio bez vlasti? Koliko se takav način upravljanja Gradom reflektirao na Islamsku zajednicu?
DEDOVIĆ: Osam godina dug je i predug period za život u današnjem vremenu koje je dinamizirano u svim aspektima i traži brza rješenja i efikasne odgovore za probleme i potrebe građana. Mostar je ovih godina, nažalost, tapkao u mjestu. Nismo imali progresa, razvoja, a niti pomaka u obnovi velikih gradskih kapitalnih infrastrukturnih objekata na lijevoj obali Neretve, srušenih u urbicidu nad gradom, a koji još uvijek kao aveti prošlosti stvaraju imidž ruševnog i zapuštenog Mostara. I oni lijepi komunalno-infrastrukturni projekti koji su realizirani u mandatu aktuelne gradske administracije izloženi su devastaciji i nebrizi od strane nadležnih, a u njihovu obnovu uloženo je mnogo novca s različitih budžetskih nivoa. Kao primjer navodim Fejićevu ulicu, turističku žilu kucavicu grada koja je izložena općem saobraćajnom, komunalnom i svakom drugom neredu, pa dolazimo do zaključka da je njeno popločavanje i obogaćivanje urbanim mobilijarom bilo uzaludno.
Islamska zajednica sve ovo vrijeme, ne samo proteklih osam već kompletnu vladavinu Ljube Bešlića, bila je izložena neravnopravnom tretmanu, opstrukcijama i onemogućavana u realizaciji izgradnje novih ili obnove porušenih objekata za potrebe vjersko-obrazovnog i kulturno-edukativnog života svojih pripadnika. Sve su to projekti koji održavaju vjerničke potrebe u aktuelnom vremenu, gdje vjera ima svoje definirano mjesto u javnom i kulturnom životu sekularne države. Ni u jednom slučaju nije se radilo o nekom inatu i razmahivanju simbolima vjere u javnom prostoru. Izgradnja centralne džamije u savremenom stilu na lokalitetu Lakišića vakufa u centru grada s pratećim multifunkcionalnim sadržajima ponuđena i kao mjesto međureligijskog i međukulturnog susreta zaustavljena je i odbijena. Kao što nisu izdata potrebna zakonska odobrenja za obnovu zgrade nekadašnje Derviš-pašine medrese u Podhumu, izgradnje centra za učenje Kur'ana u Sjevernom logoru, sportske dvorane za Medresu, ograđivanje Liska harema. Vrhunac opstrukcija kojima je Islamska zajednica bila izložena u gradu Mostaru pokazan je na primjeru uzurpacije Sultan Selimova mesdžida na Starom mostu od strane privatnog sopstvenika (Bošnjaka), gdje je sve urađeno mimo zakonskih procedura, a Islamskoj zajednici nanesena nemjerljiva moralna uvreda. Gradska administracija i njeno Pravobranilaštvo nisu prstom makli da poprave ono što je očito i smišljeno urađeno od njenih službenika.
Valja napomenuti da se Islamska zajednica u svojim legitimnim zahtjevima rukovodila strukom pri njihovom planiranju i isključivo išla zakonskim putem do njihove realizacije.
Gradska vlast nije vrednovala naš prepoznatljiv doprinos kulturnom životu Mostara, pa i cijele Hercegovine, putem kulturno-vjerske manifestacije Dani mevluda i zikra i brojnih drugih, gdje smo organizirali različite kulturno-umjetničke sadržaje u kojima su učestvovali eminentni autori iz cijele zemlje. Bešlić u intervjuu Večernjem listu spominje samo božićne koncerte, valjda bi kao gradonačelnik svih trebao znati da se u ovom gradu organiziraju i koncerti povodom Bajrama i Nove hidžretske godine kao kulturni programi otvorenog tipa, dostojni pažnje i priznanja.
STAV: Prilikom posljednje posjete Mostaru reisul-ulema dr. Husein ef. Kavazović uputio je snažnu poruku Mostarcima da izađu na predstojeće lokalne izbore. Koliko je i na koji način Islamska zajednica kao institucija zainteresirana za predstojeći izborni proces?
DEDOVIĆ: Poruka vrhovnog poglavara jasna je i važna. Nju treba čuti i postupiti po njoj. Reisul-ulema Husein-efendija Kavazović iznimnu pažnju poklanja radu naše Zajednice u ovom dijelu naše zemlje, ohrabruje nas i prepoznaje naše iskorake koje činimo na planu jačanja organizacijskih kapaciteta. Islamska zajednica jedan je od prepoznatljivih simbola i stubova za Bošnjake u Hercegovini. Ona ima najbolji pregled stanja na terenu i prepoznaje puteve i perspektive našeg naroda u Hercegovini. Naši muslimani i bošnjački narod u cjelini moraju se okititi vrlinama mudrosti, istrajnosti, požrtvovanja, sabura i političke obrazovanosti da bi se izborili za svoj o(p)stanak i vidljiviju poziciju u društvenim procesima. Ne smijemo posustati i prepustiti se nemaru. Neće niko za nas uraditi ono što je naša domaća zadaća. Pouzdati se u sebe, a onda oslonac potražiti kod Dragog Boga.
STAV: Bosna i Hercegovina u ovom je historijskom trenutku prepuna izazova, počevši od društveno-političkih, ekonomskih i socijalnih pitanja u kojem se prečesto javlja apatija i nezainteresiranost kod pojedinaca da slobodno i odgovorno planiraju svoju budućnost i da odgovorno preuzmu sudbinu u svoje ruke. Umjesto toga, skloni su kritizerstvu i nečinjenju. Koliko Islamska zajednica može učiniti na buđenju njihove svijesti i ko je još od društvenih struktura pozvan raditi na tom polju?
DEDOVIĆ: Ne znam koliko dopire do njih naša jasna, vjerom utemeljena poruka: O, muslimani, brinite se o svojim obavezama i poduzimajte sve što je do vas (u pogledu odbrane svoje časti i dostojanstva, popravljanju kvaliteta života i stanja u kojem ste). Neće vam moći nikako nauditi oni koji su u zabludi ako vi budete istrajni u vrlinama. Znam da naučavamo i nastupamo, a i ličnim primjerom nastojimo svoj život uskladiti s islamskim svjetonazorom koji od čovjeka traži da, dok god je umno i fizički sposoban, treba davati od sebe maksimum u svemu. Mi svjedočimo tome da bi ljudi htjeli maksimum, a da daju minimum od sebe, što ne ide. Znate, imate i ljudi koji samo iznalaze razloge kako se ne može i kako ne valja (tako jeste lakše, ali nije moralno niti vjerom opravdano), a malo je onih koji odgovorno kazuju kako se može i ličnim primjerom to pokazuju. Čujemo i takve koji kažu da se ništa ne mijenja izlaskom na izbore (takvi bojkotiraju i ne glasaju). To nije uredu, takvi ništa i ne pokušavaju, već su hrđav primjer drugima kako se banalizira vrijedno građansko demokratsko pravo. Zaključit ću mišlju da mnogi društveni činioci trebaju mnogo više raditi s ljudima. Ljudi su u velikoj konfuziji, gube povjerenje u vlast, sistem i sve njegove poluge, “bombardiraju” se i sluđuju teškim medijskim pričama, strahovima, jalovim i naelektrisanim političkim debatama. Ljude treba relaksirati, dati im optimizma i nade, educirati ih kontinuirano i ispravno u građanskoj vrlini dijaloga i poštovanja o relevantnim društvenim temama i, dakako, rješavati njihove goruće potrebe da uvide da su poštovani i priznati od struktura sistema i vlasti.
STAV: Mostar je jedan od najljepših gradova na Balkanu. Osim u sferi turizma, čini nam se, ni na jednom drugom polju nije dosegao tome ekvivalentnu prepoznatljivost. Kako biste opisali sadašnji Mostar?
DEDOVIĆ: Vaše je promišljanje interesantno. Složit ću se da je na polju turizma, mislim zahvaljujući prije svega simbolu grada – Starom mostu i staroj gradskoj jezgri, Mostar dosegao zavidnu tačku svjetske pažnje. I, naravno, drago nam je zbog toga. Ako bude volje i posvećenosti, a prije svega zdravlja čitavom svijetu, to će grad i dalje držati na visokoj ljestvici turističke potražnje. No još to sve nije u dovoljnoj mjeri valorizirano i predstavljeno svijetu i opet se vraćamo na sistem grada, na upravu. Mostar je sjedište tri velike religijske zajednice (islamske, katoličke i pravoslavne), dodajući tome, naravno, i jevrejsku, s tako značajnim kulturno-historijskim, umjetničkim i pisanim naslijeđem svih vjera i kultura. Nije iskazano dovoljno brige i interesa da se to kao zajedničko bogatstvo svih nas promovira i bude predstavljeno u svijetu.
Hoću da kažem da i iskoraci koji se naprave (a prave se na različitim poljima jer je ovo grad talentiranih i darovitih ljudi) ne mogu da dođu do izražaja uslijed jednog općeg stanja koje Mostar sve ove godine srozava na nivo provincije i palanke, oduzimajući mu epitet naprednog evropskog grada (šehera) koji je davno dobio zbog svoje prepoznatljivosti u visokourbanom načinu života, otmjenoj kulturi, istinskoj nauci, međuvjerskoj toleranciji i visokim dometima na polju umjetnosti i sporta.
STAV: Često ste u prilici razgovarati sa stranim diplomatima i predstavnicima stranih organizacija. Na koji su segment mostarske društvene scene najviše fokusirani? I s druge strane, na čemu tokom tih susreta Vi insistirate?
DEDOVIĆ: Izdvojio bih ovom prilikom jednog visokorangiranog diplomatu jedne napredne i bogate evropske zemlje s bogatim političkim iskustvom i izuzetnim poznavanjem stanja u Evropi, muslimansko-arapskom svijetu i muslimansko-kršćanskom dijalogu danas. Našu zemlju, malu Bosnu i Hercegovinu, oslovljava kao bogatstvo i iskustvo koje je danas za Evropu neprocjenjivo važno i inspirativno. Zapravo, Bosna i Hercegovina za njega je paradigma na koji način Evropa da sačuva svoj raznoliki multietnički, multikulturalni i višereligijski karakter. Možda mi u ovim našim unutrašnjim nesređenostima i oprečnostima ne uočavamo koliko igramo važnu ulogu u zajedničkom evropskom traženju koncepta suglasja za budućnost u svim različitostima koje ona ima. To posebno kada su se na sceni i u zvaničnoj političkoj sferi javile desničarske isključive opcije koje Evropu i čitav svijet vraćaju unazad, u neka vremena koja su ostavila iza sebe samo pustoš, razaranja i stradanja miliona nevinih ljudi. Mostar ima prijatelje i na Istoku i na Zapadu, oni nam trebaju i uvijek trebamo računati na njih. Više treba raditi da se raznorodni potencijal Mostara iskoristi i predstavi kao komparativna prednost.
STAV: Kakav Mostar Vi priželjkujete?
DEDOVIĆ: Mostar je paradigma države Bosne i Hercegovine. On je o(p)stao da tu paradigmu čuva i pronosi kao koncept koji nije istrošen i prevaziđen. Svjesni težine i važnosti očuvanja njegovog multietničkog i viševjerskog karaktera, svi bismo trebali pokazati svoju odlučnost, iskrenost i vjernost da damo maksimum za tu ideju. Puno je vrijednih pregalaca kroz njegovu povijest izgaralo za nju, obaveza je sadašnje i budućih generacije da istrajavaju na tom putu. I zato jeste Mostar važan, on je više od grada, on je sudbinska kapija ove zemlje i njen čvrsti bedem. Mostar treba biti komotan i otvoren grad koji će biti poželjan i ugodan za život svim njegovim narodima i građanima.
STAV: Šta očekujete od budućih vijećnika u Gradskom vijeću?
DEDOVIĆ: Velika je čast, ali još veća odgovornost participirati u zakonodavnom tijelu grada. Vijećnici bi morali biti ljudi moralnih kvaliteta, visokoobrazovane i afirmirane osobe u javnom životu, prepoznatljive u svojim sredinama po različitim društvenim doprinosima. Vijeće nije mjesto gdje se odsjedi, podigne ruka i prešuti mandat. Povjerenje koje se dobije na izborima mora se opravdati ozbiljnim radom, plodnim diskusijama i korisnim inicijativama koje će rješavati goruća pitanja u lokalnoj zajednici. Od vijećnika u ovom sazivu Gradskog vijeća puno se očekuje; da učine maksimalan napor da grad profunkcionira, da njegove nadležne službe vrše svoju ulogu u postupku savjesno, transparentno i bez preferiranja ili diskriminacije ikoga zbog nacionalnog ili vjerskog predznaka.
Da stvaraju klimu i povjerenje koje će privlačiti ljude da ulažu u Mostaru, da grad u cijelosti oslobode od sivila i ruševina, oplemenjujući ga korisnim zelenim površinama i čistim izletištima.
Da dobijemo statut grada koji će dugoročno eliminirati strahove od dominacije bilo koga nad bilo kim, stvarajući međunacionalno povjerenje i potičući otvoreni dijalog.
Vijećnici trebaju raditi u interesu onih koji su im dali povjerenje na izborima.
