Integracija Univerziteta u Sarajevu započeta je još dok je Elmedin Konaković bio premijer Kantona Sarajevo. Nakon što je ponovo došao na vlast, Konaković se vratio na stare staze – integraciju Univerziteta. No, integracija, kakve god rezultate dala u budućnosti, provodi se bahato i nasilu. Naime, sama činjenica da je šest fakulteta, organizacionih jedinica Univerziteta, podnijelo žalbe Općinskom i Kantonalnom sudu u Sarajevu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu o pripajanju fakulteta Univerzitetu dovoljno govori o tome kako se pristupa tom procesu.

Riječ je o Fakultetu za saobraćaj i komunikacije, Fakultetu političkih nauka, Elektrotehničkom, Ekonomskom, Medicinskom i Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu. Od tih fakulteta, njih pet (svi nabrojani osim Fakulteta političkih nauka) pokrenulo je i upravni postupak. Neslaganje s procesom integracije iskazalo je i devetnaest sindikalnih organizacija.

Podsjetimo, prije dvadesetak dana rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj je, objašnjavajući šta znači integracija u jedno pravno lice, kazao: “Uradit će se racionalizacija na nivou univerziteta kada je riječ o broju uposlenih, posebno kada je riječ o broju nenastavnog osoblja, u smislu da službenike rasporedimo na fakultete gdje ih nedostaje, te da ih primimo tamo gdje nedostaju. Nije logično da na jednom fakultetu imamo 10 ili 50 profesora matematike, a da na drugom fakultetu nema ko predavati matematiku. Nije logično da rektor ne može profesoru s Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) reći da će matematiku predavati na Elektrotehničkom ili Mašinskom fakultetu. To su prednosti pravne integracije.”

Dodao je da će to značiti i racionalnije korištenje prostora u smislu da onaj neiskorišteni prostor jednog fakulteta bude upotrebljiv za fakultet kojem nedostaje prostor te da u slučaju ponovne blokade nastave na nekom od fakulteta studenti ne bi bili uskraćeni za nastavu. Najavio je da će integracija značiti i to da se mora sklopiti novi ugovor sa svakim uposlenikom.

Koliko se traljavo vodi sam proces integracije, pokazuje upravo pitanje ugovora o radu. Prošle su sedmice svi zaposleni na fakultetima Univerziteta u Sarajevu prijavljeni na zdravstveno osiguranje preko Univerziteta, ali se ubrzo shvatilo da tu postoji jedan problem. Djeca zaposlenih na Univerzitetu, srednjoškolci i studenti, nisu mogli biti prijavljeni na zdravstveno osiguranje jer, pošto je sezona godišnjih odmora, nije bilo moguće donijeti potvrde o školovanju. Potvrde mogu dobiti tek u septembru, što bi značilo da će biti više od mjesec bez osiguranja. No nakon pritiska uposlenih i medija problem je riješen.

Problemi zbog kojih pojedini dekani ne žele ni čuti za integraciju, niti će svoj potpis staviti na ugovor, ogledaju se u tome da se sve, kako su nam neki od njih kazali, radi retroaktivno. Između ostalog, smatraju da Senat nema ovlasti da vodi proces integracije, da to može samo Upravni odbor Univerziteta.

Prije samog zahtjeva za integraciju, odnosno zahtjeva za pripajanje fakulteta Univerzitetu, trebalo je potpisati ugovore s fakultetima kao organizacionim jedinicama, ali ugovori nisu potpisani, nego je plan Univerziteta da se to učini kada proces pripajanja bude završen. No, kako tada fakulteti neće postojati kao pravna lica, a dekani više neće imati ovlasti da potpisuju bilo šta u ime pravnog lica koje ne postoji, s kime će onda Univerzitet potpisati ugovor. S nepostojećim pravnim licem?

Jedan od dekana s kojim smo razgovarali kratko objašnjava situaciju riječima: “Ovo je silovanje organizacionih jedinica.” Rektor i pojedini dekani imaju različita viđenja trenutne situacije, dok dekani smatraju da žalba odlaže rješenje, rektor smatra da ne odlaže.

Treba uzeti u obzir i činjenicu da su pojedini fakulteti mnogo stariji od samog Univerziteta, da su oni zapravo i osnivači Univerziteta. Međutim, sada se predloženim rješenjem o upisu kod Općinskog suda navodi da organizacione jedinice univerziteta, fakulteti i akademije, imaju imovinu koju sa sobom donose, ni manje ni više, nego 0 KM. Kako je to uopće moguće? Možda je to dobra polazna osnova za fakultete i akademije koji su do sada bili u minusu, koji su trošili šakom i kapom, ali za fakultete koji su u debelom plusu, koji su domaćinski upravljali svojom imovinom i poslovanjem, apsolutno je neprihvatljivo da njihova imovina bude 0 KM. I zašto bi oni dopustili da se njihov novac, koji su godinama zarađivali i akumulirali, sada dijeli na sve fakultete.

Istovremeno, neizvodivo je da sve javne nabavke idu preko Univerziteta. Osim što je to ogromna koncentracija moći i pogodan teren za razna mešetarenja s javnim nabavkama, fakulteti se pitaju kako će to u stvarnosti funkcionirati. Lahko je izvršiti javnu nabavku kada nabavljate deset računara, ali kada ih nabavljate 5.000, onda očekujete i mnogo zainteresiranih i mnogo žalbi.

“Kako će kolega s veterine reći miševima da danas nema hrane, neko se žalio i ne možemo provesti javnu nabavku”, slikovito nam opisuje jedan od dekana s kojima smo razgovarali i zaključuje: “Sve je preko koljena. Nasilu. Nismo mi protiv integracije, ali ona mora biti u okvirima zakona. Ja neću da potpišem nešto što nije u skladu sa zakonom.”

U žalbi jednog od fakulteta koja je u posjedu Stava, između ostalog, stoji: “Rješenje o pripajanju doneseno je protivno odredbama čl. 40. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH. Podnosilac žalbe ukazuje da, uz Prijavu, na osnovu koje je doneseno Rješenje o pripajanju, nije dostavljen niti jedan prilog koji je obavezan prema odredbama stava 1. člana 40. Zakona. Uz Prijavu, nije priložen ugovor o pripajanju, što po Zakonu predstavlja obavezan prilog. Odredbama čl. 7. Odluke o pripajanju fakulteta, akademija i naučno-istraživačkih instituta Javne ustanove Univerzitet u Sarajevu, utvrđena je obaveza Rektora Univerziteta u Sarajevu da zaključi pojedinačne ugovore sa dekanima fakulteta, kojima će se precizno utvrditi i evidentirati imovina, prava i obaveze koje Univerzitet preuzima, te njihova međusobna prava i obaveze. Navedeni ugovor ne samo da nije priložen uz Prijavu, nego nije ni zaključen, pa sljedstveno tome Prijava nije mogla biti ni podnesena. Neupitno je da je ugovor o pripajanju morao biti zaključen prije izvršenog pripajanja.

Bila bi pravno neodrživa konstrukcija da se takav ugovor zaključuje nakon pripajanja, jer bi u tom slučaju Univerzitet ugovorom regulirao odnose sa sopstvenim organizacionim jedinicama koje su pripajanjem već izgubile pravni subjektivitet, pa bi proizlazilo da Univerzitet kao pravni slijednik organizacionih jedinica zaključujući ugovor sa svojom organizacionom jedinicom u stvari zaključuje ugovor sam sa sobom. Uz Prijavu za upis pripajanja nije priložen ni nalaz ovlaštenog sudskog vještaka o vrijednosti imovine koja sudjeluje u pripajanju s obrazloženjem. Očigledno je da se pripajanjem u vlasništvo Univerziteta prenosi imovina koja je do pripajanja vlasništvo fakulteta i sasvim je razumljivo da nalaz ovlaštenog sudskog vještaka bude sastavni dio prijave za upis pripajanja poslovnog subjekta.

Također je evidentno da uz Prijavu za upis pripajanja nije priložena saglasnost mjerodavnog tijela na ugovor o pripajanju, iako je takva obaveza izričito utvrđena odredbama čl. 40. st. 2. tač. 1. Zakona, koja se shodno primjenjuje, s obzirom da su učesnici u pripajanju javne ustanove. Bez obzira na pitanje koje se tijelo u konkretnom slučaju smatra mjerodavnim, potpuno je jasno da takva saglasnost nije mogla biti ni pribavljena ni priložena, obzirom da ugovor o pripajanju nije ni zaključen. Pored toga, uz Prijavu, nije priložen ni dokaz o objavi obavijesti o pokretanju postupka pripajanja. Taj propust predstavlja očiglednu nezakonitost, jer onemogućava povjerioce i druga zainteresirana lica da ostvare i zaštite svoja prava koja im pripadaju u slučaju pripajanja odnosno brisanja poslovnog subjekta. Posljedica takvog postupanja je da čak ni fakultet koji je učesnik u postupku pripajanja nije bio obaviješten o vođenju postupka, pa mu Sud čak nije ni dostavio Rješenje o pripajanju.”

Na osnovu svega navedenog, fakulteti traže da sud izmijeni rješenje tako da prijavu za spajanje fakulteta i univerziteta odbaci kao neurednu ili neosnovanu.