Nastavlja se saga o sarajevskom parku Hastahana, a posebno o ondje postavljenoj bizarnoj instalaciji njemačkog umjetnika Helmuta Lutza, glomaznoj konstrukciji nazvanoj “zvjezdani put”. Za nastavak se pobrinula redakcija portala Raskrinkavanje.ba, “zaduženog” za subjektivni pregled objava u nekim domaćim medijima – ne svim – navodno radi provjere i ocjene tačnosti napisanog. Poznato je od ranije ko su i čime se bave, kao i njihove kolege iz Faktografa i raznih “fact-checkera” iz drugih okolnih zemalja.

Ovdje je zanimljiv njihov osvrt na Lutzovu kontroverznu umjetničku instalaciju. Naime, izvjesno vrijeme kružio je internetom snimak na kojem je analizirana ova skulptura i gdje se spominju navodni satanistički elementi, najprije u vezi s detaljima u izgledu same skulpture, a onda i u vezi s neobičnim performansima nekih od samoproglašenih “čuvara” ove instalacije. Na snimku ima očiglednih nedorečenih ili nejasnih insinuacija, uz pomalo proizvoljno tumačenje cijele priče o navodnom satanizmu koji prati ovu skulpturu. Međutim, snimak nepoznatog autora istovremeno nudi i razloge o tome zašto treba preispitati kontroverzu koja prati ovu instalaciju, način njenog nastanka, njen morbidni izgled te burne javne reakcije o najavljenom pa otkazanom premještanju.

Neznanom autoru kratkog snimka, ali i svima drugima, koji tek odnedavno primjećuju neprijatne bizarnosti instalacije u Hastahani, može se postaviti pitanje zašto tek sada reagiraju, a skulptura na istom mjestu stoji više od dvadeset godina. Taj dio priče zasad je nejasan. Ali ono što je možda i manje jasno jeste fanatizam onih koji tako burno brane ovu instalaciju, usput i njenog autora. Neki od fanatika djeluju kao opsjednuti i jednim i drugim.

AROGANTNI NASLOV

Posvetivši joj veliki tekst, sa sugestivnom analizom, redakcija Raskrinkavanja pokazala je da nije ravnodušna prema “sudbini” ove kreacije. Inače, analizirani snimak privukao je pažnju većeg broja internetskih korisnika, pa je možda zato Raskrinkavanje reagiralo, iako nije riječ o klasičnom mediju, čiji pregled ide u uobičajeni opis posla redakcije ovog “fact-checkera”. Dakle, obični, kraći snimak, dugačak svega nekoliko minuta, moguće privatno napravljen, kakvih ima bezbroj – nije ga napravila ni televizija, ni web-portal, niti neki magazin ili novina – privukao je toliku pažnju i analizu.

Pregledom teksta postavljenog na stranici Raskrinkavanja da se primijetiti kako je ovoj redakciji u svemu najviše smetao spomen satanizma, zbog čega su uglavnom i reagirali. Već naslov njihovog teksta ističe baš taj detalj, a glasi: “Povratak nebuloznih tvrdnji o ‘satanističkom spomeniku’ u Hastahani”.

Dakle, redakcija Raskrinkavanja potrudila se negirati moguću povezanost skulpture i pratećih obreda, koji se događaju oko nje, sa satanističkim aktivnostima ili simbolima, posebno naglašavajući da se, po njihovom mišljenju, ne radi o posveti drevnom feničanskom kultu božanstva Moloh, kome su prinošene ljudske žrtve, uglavnom djeca. Analizirani snimak sadržavao je informacije kako je riječ baš o Molohu, jer ga se, navodno, među raznim drugim nakaznim pojavama, može prepoznati u sklopu instalacije. U samom naslovu redakcija Raskrinkavanja koristila je žargonizam nebuloza, otkrivajući time i određenu dozu nadmenosti, što im nije prvi put – imali su već sličnih tekstova.

Subjektivno tvrdeći da kontroverzni “zvjezdani put” nema veze sa satanizmom, redakcija Raskrinkavanja nije ponudila preciznu potvrdu o tome u svome osvrtu. Nije dala o tome čvrste dokaze, ništa osim nejasnog citiranja izjava samog autora Helmuta Lutza, kojima se, kao, definira značenje instalacije. Istovremeno, treba to naglasiti, nedostaju i čvršći dokazi da instalacija jeste satanistička, tako da se, zasad, ne može precizno tvrditi ni jedno ni drugo. Ali se ne može tek tako negirati da u vezi s njom ima nekih elemenata okultnog, što i nije teško primijetiti. Recimo, nakazne figure i oblici svuda po skulpturi, blaži prikaz orgija, istaknuti unutrašnji ljudski organi, poluskriveni simbolizam posuđen iz antike, što je naveo i sam Lutz. Uz ostalo, autor je spomenuo i svoj interes za hebrejsku mistiku poznatu pod nazivom kabala, a to bi već mogla biti potvrda neke mračnjačke simbolike u svemu, jer mnogi moderni umjetnici nadahnuće crpe iz kabale te raznih ezoteričnih kultova.

Jasno je, također, da je ova nezgrapna i glomazna konstrukcija morbidna. Istovremeno, ona predstavlja i vizualno ruglo u ovom dijelu grada. Njeni “branitelji” na ovo mogu reći kako je subjektivno tvrditi za neke predmete da su lijepi ili ružni, ali da “uvažavaju” osobne primjedbe. Ipak, oslanjajući se na neke općedruštvene i pojedinačne estetske norme, i objektivno i subjektivno može se tvrditi da ona jeste ružna. Njenu neprijatnu vizualnu pojavu opazili su i neki inozemni turisti u Sarajevu. Bilo ih je koji su pitali lokalnog vodiča kakva je skalamerija u pitanju, šta predstavlja i zašto se tu nalazi. Zabilježeno je i nekoliko zbunjenih pogleda stranih posjetitelja prema “zvjezdanom putu”, te poneki blagi podsmijeh na objašnjenje da je riječ o poklonu gradu.

O pitanju okultnih asocijacija Raskrinkavanje nije ponudilo analizu bizarnog plesa neke polugole djevojke po cijevima skulpture. Desilo se to prošle godine, kada je došlo do prvog i neuspjelog pokušaja demontiranja ovoga umjetničkog rugla u centru grada. Navodno je ta djevojka poslije priznala da je riječ o nekom obrednom plesu, posvećenom umjetniku Helmutu Lutzu. Performanse su imali i neki aktivisti – koji bi da sačuvaju instalaciju – noseći na rukama repliku mrtvačkog sanduka. Ponuđeno, a nesuvislo objašnjenje performansa bilo je to da su time simbolično sahranili svoje “povjerenje”. Nebuloza od objašnjenja, da se poslužimo terminologijom Raskrinkavanja.

Ono što je i dalje, donekle, nejasno jeste sav taj fanatizam u “obožavanju” ili ove skulpture ili Helmuta Lutza ili oboga. Jedan sarajevski pozorišni radnik svojevremeno je tvrdio kako je pokušaj razmontiranja Lutzove umjetnine, radi njenog izmještanja iz Hastahane, vandalizam uz dosta iznesenih sugestivnih, pretjeranih i patetičnih ocjena u vezi s ovim slučajem. Helmut Lutz nije ničim značajnim zadužio Sarajevo, ali se samoproglašeni branitelji savremene “umjetnosti” ponašaju kao je on spasio cijeli grad, kao da ga je obnovio, kao da ga je prehranio, izliječio, uljepšao. Inače, Lutz je imao morbidnu umjetničku postavku i u centru Istanbula.

No da se vratimo priči o satanizmu. I raskrinkavači i mnogi lokalni moderni umjetnici znaju se rugati onima koji u iole ozbiljnijem tonu javno spomenu izraz “satanizam”, a ponekad i izraz “okultizam”. Arogancija im nije strana i tada s visine gledaju na one koji koriste ove izraze. Baš se takvi nerijetko pozivaju na slobode u izražavanju kakve su na Zapadu, s naglaskom na Sjevernu Ameriku. Mnogi od njih smatraju da satanizam zapravo i ne postoji, ali im demanti stižu baš iz tog dijela svijeta.

RASKRINKAVANJE AMERIČKIH “SATANISTA”

U mnogim američkim školama i studentskim kampusima već izvjesno vrijeme traju pravne i verbalne borbe oko dopuštanja satanističkim pokretima, kultovima, crkvama i pojedincima da imaju svoje školske časove i da javno propovijedaju u školama. Odavno imaju i svoje brošure, udžbenike, školske rasporede, samo što u nekim prosvjetnim ustanovama imaju dopuštenje za rad, a u nekim im to nije dopušteno. Popularne američke novine USA Today svojevremeno su objavile članak naslova “Should the Boston City Council Have to Let Satanists Lead an Opening Prayer?”

U njemu se, pored ostalog, govori o tome kako se predstavnici satanističkih pokreta u Bostonu žale na diskriminaciju u odnosu na ostale crkvene denominacije koje ondje djeluju. Naravno, pritom se pozivaju na sekularne zakone, a i na drugim je mjestima zabilježeno kako satanisti podržavaju sekularizam, barem u Americi.

Ali moguće najzanimljiviji detalj iz ovog članka u USA Todayu glasi ovako: “Sljedbenici Satanističkog hrama (njihov službeni naziv), koji ima ogranke u 17 gradova, jesu ateisti i ne pristaju na natprirodna vjerovanja. Principi grupe uključuju poticanje dobronamjernosti i empatije među svim ljudima.”

Ako ovo nekome u Bosni i Hercegovini zvuči djelimično poznato, neka samo obrati pažnju na razne izjave i pojave oko sebe viđene posljednjih nekoliko godina, onda će možda znati zašto mu je to poznato. Uglavnom, ovdje dolazi do kolizije pri isticanju da su mnogi samozvani američki satanisti zapravo ateisti i kažu da u isto vrijeme “ne pristaju na natprirodna vjerovanja”, što bi možda značilo da ono po čemu im je kult nazvan istovremeno ne postoji, ili makar ne spada u natprirodno. Izjava je donekle nejasna, ali istovremeno simptomatična.

Kako god, ali bi vjerovatno zanimljivo bilo čuti izjave kakve američke verzije Raskrinkavanja o svemu ovome... bez korištenja riječi nebuloza.