Verbalni ispadi predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića sve ozbiljnije narušavaju ne samo međunarodni imidž već i vanjskopolitičke interese Hrvatske, naročito u okruženju i među prvim susjedima. Primitivne uvrede na račun susjednih naroda i država, nebulozne i nepromišljene izjave, otvorena proruska stajališta, ničim potkrijepljena demonstracija supremacizma, radikalan nastup, sve su to neke od manifestacija krajnje neobične Milanovićeve transformacije iz dojučerašnjeg jugonostalgičnog pekinezera u hrvatsku verziju desničarskog mittleevropskog jastreba kokošara.
Da je Milanović postao ozbiljna štetočina svjesni su mnogi na hrvatskoj političkoj sceni, pogotovo oni koji se možda ne razliku mnogo od Milanovića u kontekstu stvarnih agendi i apetita, naročito spram Bosne i Hercegovine, ali vide svu štetnost Milanovićevog političkog nastupa po hrvatske interese.
Milanovićev talenat za antidiplomatiju je danas komentirao i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković. Tokom zasjedanja hrvatskog Sabora Plenković je, odgovarajući na pitanje Nine Raspudića u vezi reforme Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, izjavio da je "Karijes sa Pantovčaka" (što je inače nadimak koji Plenković koristi za Milanovića) nanio mnogo štete interesima Hrvatske po ovom pitanju, prije svega jer je uvrijedio bošnjački narod komentarom: "Prvo sapun, pa onda parfem."
"Milanovićevu izjavu neće isprati ni mostarske kiše, ni Nijagarini vodopadi" rekao je Plenković te dodao "Vi znate dinarski kod, ja ga imam isto kao i vi, da vam neko to kaže, vi sa tim ljudima ne biste pričali deset generacija, djeca bi se tukla na stanici".
"Milanović zagovara treći entitet, a Hrvate u BiH dovodi u položaj krivca i odgovornog za blokade institucija. To je agenda i ja sam ju vidio i razotkrio", tvrdi Plenković koji očito misli da Milanovićeva netaktičnost šteti tihoj, postepenoj, ali zato uspješnoj sprovedbi hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini.
Plenković se dotakao i otvorene Milanovićeve rusofilije te kazao kako "Hrvatska trpi štetočinu koja zastupa proruske stavove već mjesecima te ukrajinski narod naziva korumpiranim".
Iz bosanskohercegovačke perspektive teško je odlučiti za koga navijati u sukobu hrvatskog predsjednika i premijera. Obojica očito imaju ista gledišta i tumačenja hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini no dijametralan pristup. Dok je Milanovićeva ćuranska nadutost svakako iritantna, šovinističke uvrede da i ne spominjemo, može li biti da Milanović govori ono što hrvatske političke elite zaista misle u vezi Bosne i Hercegovine i Bošnjaka?
Da li je Plenkovićeva iritacija Milanovićevim lutpetanjima rezultat njegove želje da održi dobre hrvatsko-bošnjačke odnose ili je prije rezultat svijesti da svaka Milanovićeva riječ dodatno cementira bošnjačke pregovaračke pozicije? I na tragu ovog pitanja da li svojom budalastom laprdavošću Milanović ustvari čini daleko veću uslugu Bosni i Hercegovini i bošnjačkom narodu od diplomatski taktičnog Plenkovića, prije svega jer drži bošnjačku javnost budnom i svjesnom istinskih svjetonazora i agendi političkih elita Republike Hrvatske?
Milanović možda jeste "karijes sa Pantovčaka", kako ga Plenković duhovito naziva, no karijes je uglavnom prvi simptom većeg i dubljeg problema te često sugerira truhlost čitavog zuba ili u Milanovićevom slučaju truhlost "Pantovčaka" i uopšte čitave hrvatske političke kulture, naročito po pitanju odnosa spram Bosne i Hercegovine.
