U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Ključ, ove godine bit će obilježena 33. godišnjica zločina počinjenog nad Bošnjacima Biljana, u kojem je 10. jula 1992. godine, na jednom mjestu i u jednom danu, ubijeno 258 muškaraca, žena i djece.

Ubijali sve redom

Tog 10. jula, prije 33 godine pripadnici 17. lake pješadijske brigade srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima upali su u ranim jutarnjim satima u Biljane, i ubijali sve redom. 

Posljedica tog napada je pokolj 258 civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili mještani Biljana što je dovelo do gotovo potpunog nestanka tog mjesta u Bosanskoj Krajini.

Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić. Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, prva otkrivena masovna grobnica naziva Crvena zemlja I pronađena je u novembru 1995. iz koje je ekshumirano šesnaest žrtava.

Iz grobnice jama Lanište ekshumirano 188 žrtava

Najveća masovna grobnica je jama Lanište I iz koje je u periodu od 5. oktobra do 15. novembra 1996. ekshumirano 188 žrtava. Na području Biljana pronađene su 34 pojedinačne grobnice.

Sud Bosne i Hercegovine je u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade VRS-a naredio i učestvovao u masakru u Biljanima.

Autor Avdo Huseinović

O selu koje je ubijeno u jednom danu: Pogledajte film "Biljani - kuće s pogledom na genocid"

Prema optužnici, Samardžija je naredio ženama da se upute u pravcu osnovne škole u Biljanima, a muškarce starije od 18 i mlađe od 60 godina je u koloni sproveo u  pravcu te iste škole gdje su oni najprije bili zatvoreni u učionice i Dom kulture, a zatim u grupama od po pet do 10 ubijani.

Preostali muškarci su, kako se navodi u optužnici, najprije batinani a zatim smješteni u autobuse sa kojima je preostalo civilno stanovništvo odvezeno na lokalitet "Lanište" i likvidirano.

Publikacija Ratni zločin u Biljanima, Predmet: Marko Samardžija dokumentuje ovaj predmet Suda Bosne i Hercegovine koji je u novembru 2006. donio presudu i osudio Samardžiju na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.

Osuđen Marko Samardžija

Međutim, dvije godine kasnije, u drugostepenom postupku pred Sudom BiH, Samardžija je oglašen krivim za zatvaranje i teško oduzimanje fizičke slobode kao zločin protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Za ovaj zločin se sudilo i članovima kriznog štaba Marku Ademoviću i Bošku Lukiću, koji su osuđeni za zločin protiv čovječnosti u Ključu, ali su za napad na Biljane oslobođeni. Tužilaštvo BiH je za zločin u Biljanima teretilo i bivšeg komandanta 17. lake pješadijske brigade Dragu Samardžiju. Postupak protiv njega nikada nije počeo, a on je preminuo u Srbiji 2021. godine.

U aprilu ove godine pred Sudom BiH počelo je suđenje Jovanu Kevacu. Kevac je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona 17. lake pješadijske brigade, odnosno Saničkog bataljona naredio, organizovao i planirao provođenje akcije “čišćenja“ terena u selima Gornji i Donji Biljani. Prema optužnici, on je u tu svrhu 9. jula održao sastanak u komandi bataljona, a akcija je započela u jutarnjim satima 10. jula 1992. Kevac je negirao krivicu za zločine. Suđenje je u toku. 

Iako je većina tijela žrtava ovog masakra pronađena, objelodanjen je kontekst događaja svjedočenjima preživjelih, Marko Samardžija za sada ostaje kao jedini osuđeni. Većini ubijenih Samardžija je bio učitelj, učio ih prvim slovima, upravo u školi gdje su zatvarani.

Zločinci hodaju nekažnjeno

Ostali zločinci, lokalni Srbi i oni koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nisu osuđeni. Hodaju nekažnjeno i slobodno, i 33 godine nakon stravičnog zločina.

U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.

U masovnoj grobnici, jami Lanište,  četveromjesečna beba Amila Džaferagić, pronađena je u zagrljaju ubijene majke. Malena Amila umrla je stiščući ručicama flašicu za mlijeko. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir.

Zapisnik sa obdukcije: strana 70, leš br. 172.

Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29.2.1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.

Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra...

Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda...

U zapisniku piše dalje: Likvidirana pucnjem u glavu.

Zločine i zatočeništvo u Biljanima preživjela je i Munevera Zukanović sa svoje tada četiri maloljetne kćeri. Muža su joj ubili.

 - Bilo je strašno, ne može strašnije. Ličilo je na pakao. Ne znam da išta može biti gore. Ne daj Bože više ni jednoj generaciji da doživi. Uvijek to kažem. Bila sam sa četiri maloljetne kćerke. Bili smo pred trgovinom. Muža su mi odveli u školu, s ostalim komšijama. Sve je trajalo od šest ujutro do pola 12. Počeli su paliti. Ne mogu reći da su tu ubijali, ali su vodili ljude – prepričala je Munevera prije pet godina novinarima.

Tu, pred trgovinom, bili su do pola 12. Pred njima, su kaže, oštrili noževe i govorili "klat ćemo ih".

 - Neki su vikali, nemojte oštriti, bolje sa tupim. Svašta smo se nagledali. Donijeli su iz džamije zastavu, zapalili je. Takmičili su se ko će više zapaliti. Krištali su, smijali se. A, mi crkajemo. Nismo smatrali da ćemo preživjeti. Kada su nas pustili da idemo, rekli su nam nemojte stajati, pričati. Mi smo ušli ovdje u ulicu, vidjela sam puca se. Gledam kada će metak pred kuću i pobiti djecu. Bili smo u kući kod komšija do navečer. Rekli su nam, mi smo stoku pustili, nemojte izlaziti, sve je obezbjeđeno. Ali, bilo je drugačije – rekla je ona.

Program obilježavanja godišnjice počinje 4. jula

Program obilježavanja ove godišnjice započinje 4. jula, kada će muftija dr. Edhem ef. Čamdžić održati hutbu u džamiji u Biljanima. U danima koji slijede, planirane su promocije knjiga, posjete masovnim grobnicama, vjerski sadržaji i simbolični pohodi Šehidskim putevima.

U Vakufskoj zgradi MIZ Ključ 8. jula planirana je promocija knjige U Srebrenici ostavih srce svoje, autora Dževada Ponjevića, s početkom u 19.30 sati. Ovaj događaj ima za cilj povezivanje sjećanja na stradanja u Podrinju i Krajini – kao dva tragična simbola genocidne politike iz devedesetih.

Dana 9. jula učesnici će klanjati ikindiju-namaz u Biljanima, a zatim krenuti u autokoloni prema masovnim grobnicama Crvena zemlja i Lanište, gdje će biti upriličen vjerski program i učenje tevhida.

Na godišnjicu zločina, 10. jula, predviđen je pohod Šehidskim putevima – simbolična šetnja koja spaja mjesta stradanja u Botonjićima, Gradini i Jezerinama, s konačnim dolaskom u šehidski mezaristan u Biljanima, gdje će nakon ikindije uslijediti centralni komemorativni program.

Tom prilikom će biti pročitana imena svih ubijenih, a prisutnima će se obratiti predstavnici domaćina, zvanica i gostiju. Obilježavanje se završava 11. jula, kada će hutbu u Biljanima održati hafiz Muamer ef. Okanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka.

Islamska zajednica, kroz ovakve programe, nastavlja njegovati kulturu sjećanja, uz poruku da se "zaboravljanjem čini još veće zlo".