U utorak, 6. jula, u prostorijama Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu upriličen je historijski događaj za Bosnu i Hercegovinu. Naša država tog je dana dobila prvu magistricu konzervacije i restauracije, čiji je studij sublimirao iskustva i znanja s ove Akademije, ali i s Prirodno-matematičkog te Arhitektonskog fakulteta. Naši muzeji, arhivi, instituti, biblioteke, ali i kolekcije vjerskih ustanova te privatne zbirke sve ove godine trebale su stručnjake koji će znati spriječiti propadanje bitne historijske građe te stvoriti preduvjete za njeno daljnje očuvanje. Iako su u BiH postojali pojedinci školovani u ovim oblastima, koji su diplome uglavnom stjecali na stranim univerzitetima, bilo je potrebno radi praktičnosti omogućiti formalno obrazovanje i u našoj zemlji. U toj smo nakani i uspjeli – u prošli utorak dobili smo prvog na domaćem tlu odškolovanog stručnjaka iz ove dvije grane u Azri Hasković.
Ona nam priča da se i prije konačne odluke o kretanju u smjeru izučavanja svih tajni konzervacije i restauracije uvijek zanimala za problem očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa. Govori da su se na ovom području u prošlosti smjenjivala mnoga carstva koja su sa sobom donosila vlastitu kulturu i tradiciju, tj. podsjeća da je u BiH došlo do preplitanja triju monoteističkih religija, do sudara Orijenta i Okcidenta, do miješanja različitih sistema življenja, tako da su ta sudbinska zbivanja neminovno dovela i do obogaćivanja historije ovih prostora. Kako bi spriječila nestanak ovog vrijednog naslijeđa, Azra Hasković najprije je planirala otići na studij u Tursku, ali pošto se u trenutku pakovanja kofera otvorio interdisciplinarni studij na Univerzitetu u Sarajevu iz domena koji su je zanimali, odlučila je ostati.
Mnogo je onih koji smatraju da su konzervacija i restauracija termini koji imaju jednako značenje. No Azra Hasković objašnjava kako ipak postoji razlika iako se i danas među stručnjacima vode polemike o tome kako što tačnije definirati konzervaciju, a kako restauraciju. Također, objašnjava nam i koje je korake nužno poduzeti kako bi ova dva procesa bila potpuna.
“Teško je razdvojiti ova dva pojma, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da se sami stručnjaci razilaze u njihovom definiranju i pojmovnom razgraničavanju. U najkraćim crtama objašnjeno, konzerviranje podrazumijeva određenu praksu koja se primjenjuje radi usporavanja procesa propadanja i produžavanja trajnosti građe, dok se može kazati za restauraciju da ona objedinjuje procese koji se koriste u svrhu produženja trajnosti oštećene građe približavajući je originalnom stanju, a koji će u određenim uvjetima omogućiti i njenu daljnju upotrebu. Konzervacija obuhvata pažljivo čišćenje, nadzor, odgovarajuće pakiranje te odlaganje pod preciziranim mikroklimatskim uvjetima, kao i mjere zaštite pri upotrebi. S druge strane, restauracijom se uspostavlja, odnosno približava prvobitnom stanju djelo i u posebnim uvjetima omogućava se njegovo korištenje te daljnje očuvanje. Restauracija se odnosi na direktan rad na artefaktu, kao što je retuširanje, stabilizacija, dodavanje nedostajućih dijelova i slično”, istakla je Hasković uz napomenu da su ovi postupci uglavnom propraćeni naučno-istraživačkim radom o predmetu koji se tretira.
RADILA NA OČUVANJU DŽUZEVA MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA
Ova 26-godišnja djevojka je prije nekoliko dana postala prva magistrica u našoj zemlji iz oblasti konzervacije i restauracije, a teza njenog magistarskog rada bila je Konzervacija i restauracija orijentalnog rukopisa iz 1738. godine. Riječ je o Mushafu pisanom rukom kaligrafa hafiza Sulejmana. Ovaj se rukopis, kako nam nastoji približiti, po kaligrafskom ispisu, iluminaciji i umjetničkoj opremljenosti pojavljuje kao jedan od karakterističnih dokumenata osmanskog vremena.
“Navedenu temu sam obradila kroz teorijski i praktični dio, koji je podrazumijevao primjenu različitih hemijskih analiza te konzervatorsko-restauratorske procese. Hemijske analize obuhvatile su identifikaciju većine materijala od kojih je ovaj rukopis sačinjen, te su zajedno s teorijskim dijelom rada, koji se bavi tradicionalnom praksom osmanskog naroda u očuvanju rukopisa, pridonijele zaštiti, očuvanju i boljem razumijevanju navedenog primjerka. Konzervatorsko-restauratorski radovi na ovom rukopisu predstavljaju izuzetno zahtjevan i dugotrajan proces, posebno ako uzmemo u obzir zatečeno stanje i veoma osjetljive materijale od kojih je izrađen”, rekla nam je.
Pošto je studirati paralelno na Akademiji likovnih umjetnosti, Prirodno-matematičkom fakultetu i Arhitektonskom fakultetu bilo izuzetno naporno i psihički i fizički, ističe da je za nju još veća čast odbraniti mastersku tezu. Uprkos činjenici da je potrebno uložiti dosta truda i konstantno raditi, govori da se studenti ne trebaju plašiti upisati interdisciplinarni studij konzervacije i restauracije.
“Nadam se da ću pored ove titule, koja je, kako moji mentori vole reći, historijska, obilježiti tu historiju svojim radom i trudom, koji će koristiti generacijama poslije mene. Pored ljubavi prema ovoj struci, kao što je to slučaj na svakom studiju, potrebno je mnogo truda i rada, posebno ako se uzme u obzir da je ovo interdisciplinarni studij i da je zaista opsežan. Smatram da su izuzetno bitne vannastavne aktivnosti, bazirane na razmjeni iskustava i posebno praksi. Napomenula bih također da budući studenti ne trebaju odustati od fakulteta koji vole zbog bojazni od nekih predmeta. Često se sjetim sebe na početku studija, osobe koja nije voljela hemiju i koja je plakala kada je shvatila koliko različitih hemija ima na fakultetu. Uz mnogo truda i rada sam ih položila, i to s dobrim ocjenama, te sam zajedno s mentoricom objavila naučni rad koji se bavi hemijskim analizama. Ovo govorim s ciljem ohrabrenja budućih studenata. Iskreno vjerujem da se sve može kada se hoće. Ukoliko zaista volite neku struku i spremni ste na trud i rad, ne gledajte na složenost fakulteta i ne slušajte tuđe priče, jer svako to individualno doživljava. Smatram da je svaki fakultet težak, manje ili više, pa barem trebate završiti ono što volite. Studentski period prođe i brže nego što mislimo. Na kraju, nadam se da će budući studenti konzervacije i restauracije biti svjesni koliko smo potrebni našem kulturno-historijskom naslijeđu, te da ćemo zajedno pridonijeti njegovom očuvanju”, govori ona.
Konzervatorska laboratorija Gazi Husrev-begove biblioteke najveća je i najopremljenija laboratorija za konzervaciju papira i bibliotečke građe u BiH, a mlada Sarajka još tokom studija imala je priliku raditi na projektu preventivne i kurativne konzervacije rukopisa ove sadržajno bogate institucije. U novoj zgradi Biblioteke navedena laboratorija prostire se na površini od 300 kvadratnih metara i čine je četiri glavne prostorije, tri ostave i jedna kancelarija, što dovoljno govori o kakvom se objektu radi.
“Tokom rada u Gazi Husrev-begovoj biblioteci došla sam u dodir s veoma vrijednim i zanimljivim rukopisnim djelima, tako da je to za mene jedno nezaboravno iskustvo, posebno ako uzmemo u obzir i zaista dobru opremljenost ove biblioteke. Tada sam direktno radila na džuzevima Mehmed-paše Sokolovića, na kojeg je atentat izvršen davne 1579. godine, koji se pored datacije izdvajaju i kaligrafijom, povezom, ukrasima te zlatom utisnutim u kožu. Časni Kur'an Mehmed-paše Sokolovića, tačnije 22 džuza, od ukupno 30 sačuvanih, u potpunosti se baziraju na iskustvima osmanske kaligrafije i ornamentike te odišu nekom posebnom ljepotom”, priča nam o svom profesionalnom iskustvu.
VEOMA OSJETLJIVI POSLOVI
Hasković kaže da su njene kolege i nju tokom studija profesori upozoravali da je njihov budući posao veoma osjetljiv te da trenutak nepažnje može dovesti do potpunog uništenja nekog prastarog materijala. Ova novopečena magistrica sjetila se i primjera.
“Odmah sam se sjetila dva primjerka slika iz Španije, Svete Marije i Isusa, čiji je retuš doveo do neprepoznatljivosti originala. Napomenut ću da je ovo izuzetno osjetljiva struka i u praksi su moguće različite greške koje se trebaju svesti na što manju mjeru. Postoji još primjera kako nesavjestan rad može dovesti do katastrofalnih posljedica, ali ne bih o njima, da ne privučem sebi neki peh”, kazala nam je kroz smijeh.
Kod nas je uvriježeno mišljenje da su interdisciplinarni poslovi zapravo oni poslovi “bez kojih se može”. Azra Hasković istakla je kako je svjesna ovog dominantnog razmišljanja iako podvlači da je ono potpuno pogrešno. Tačnije, na samom kraju govori kako naša država naprosto vapi za visokostručnim kadrom iz dvije oblasti koje je magistrirala, ali dodaje i to kako ima još mnogo prostora za napredak.
“U našoj zemlji postoji nasušna potreba za mojom strukom iako moram priznati da ona nije cijenjena kao što je to slučaj u svijetu. Hrabri me što u posljednje vrijeme dobijam dojam da je na boljem putu nego što je to bilo ranije. Iskreno se nadam da će se stanje popraviti. Trenutno radim na jednom veoma zanimljivom i vrijednom projektu vezanom za moju struku, a nakon okončanja tog projekta, planiram dati svoj doprinos kulturi i uvezati se s različitim kulturnim institucijama s kojima ću kroz implementaciju brojnih ideja, nadam se, pridonijeti zaštiti našeg naslijeđa i osvještavanju o njegovom značaju”, kazala je za kraj našeg razgovora prva magistrica konzervacije i restauracije u našoj zemlji kojoj želimo sreću u budućem radu.
