Globalizacija je uzela maha u NBA, najboljoj košarkaškoj ligi svijeta, u kojoj će se ove sezone govoriti više jezika nego ikada. Iako snagu prvenstva i dalje održava ogromna baza američkih igrača, postotak stranaca raste i ove će godine iznositi 22,5%. Sedam dana pred početak lige od 568 registrovanih igrača njih 128 nije bilo iz Sjedinjenih Država, što je najveći broj u historiji takmičenja. Oni su podijeljeni u 42 različite nacionalnosti, što je također rekord.
Ova situacija odgovara strategiji promoviranoj prije 30 godina, kada je NBA imala samo 23 strana igrača u sezoni 1991.-92. godine. Tada je NBA dopustila svojim profesionalcima da po prvi put zaigraju za reprezentaciju.
Tako je rođen Dream Team koji je pomeo Olimpijske igre u Barceloni s Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom ili Larryjem Birdom. Ta je legendarna ekipa vratila povrijeđeni nacionalni ponos nakon poraza u polufinalu Igara 1988. od SSSR-a i na Svjetskom prvenstvu 1990. od Jugoslavije. No osim podizanja američke zastave na vrh, NBA je nastojala proširiti svoje poslovanje, popularizirajući košarku diljem svijeta i prodirući u sve više zemalja. “Mislimo da imamo izvrstan američki proizvod. Želimo ga promovirati u cijelom svijetu sa što više klase i što više uspjeha”, priznao je David Stern, NBA povjerenik između 1984. i 2014., tokom Igara u Barceloni.
Od tada su brojke vrtoglavo porasle. Do 1991. godine 68 stranih igrača bilo je odabrano na draftu, procesu odabira igrača NBA lige, a samo trojica u prva tri: Nigerijac Hakeem Olajuwon, Jamajčanin Patrick Ewing (koji je također imao američki pasoš i bio dio Dream Teama) i Nizozemac Rik Smits. No, od 1992. na draftu je izabrano 438 stranaca, 20 među prvim pozicijama, uključujući Paua Gasola, Luku Dončića ili Tima Duncana.
Ove godine će sve ekipe imati barem dva stranca. Tim koji ih ima najviše su Toronto Raptorsi. Najzastupljenija neamerička nacionalnost u NBA je ponovno Kanadska. Kanada ima 23 igrača u konkurenciji. Ove sezone Evropljani će predstavljati polovinu stranaca (63 od 128, 49,2%). To predstavlja 11% od ukupnog broja igrača, što je najveća brojka u historiji. Od različitih nacionalnosti, najviše predstavnika imaju Francuska (11) i Njemačka (7).
Iza njih su Španija i Srbija, svaka s pet igrača.
Globalizacija košarke, za koju dio odgovornosti snosi i NBA, te sposobnost privlačenja perspektivnih igrača sa svih strana planeta danas su ključni. Skauti prate moguće talente od Argentine do Japana kako bi ih odveli u univerzitetsku ligu ili neku od akademija, kao što je Overtime, koju su osnovale NBA zvijezde.
Godine 2007. Nijemac Dirk Nowitzki postao je prvi evropski igrač proglašen MVP-jem. Posljednjih godina to je postalo običaj. Grk Giannis Antetokounmpo i Srbin Nikola Jokić krenuli su stopama legendarnog Mavericksa.
Od 2014. svaka ekipa koja je postala prvak imala je barem jednog Evropljanina u timu. U 21. stoljeću samo je pet puta pobijedila franšiza u kojoj su samo igrači iz Sjeverne Amerike: Los Angeles Lakersi 2000. i 2001., Miami Heat 2006. i 2013. i Boston Celticsi 2008. godine.
