Kad god čovjek pomisli da ta grupa građana, okupljena pod nazivom Naša stranka, ne može napraviti više štete ili ne može iskazati više političke imbecilnosti, oni se potrude da svima pokažu da nije tako. Da mogu još dalje, i sve pocupkujući kao Irma Baralija svakim novim saopćenjem pokažu besmisao svog postojanja na političkoj sceni.
“Uzimajući u obzir političku i sigurnosnu krizu u kojoj se Bosna i Hercegovina već neko vrijeme nalazi, te potrebu poduzimanja konkretnih, Ustavom omogućenih poteza s ciljem efikasnog odgovora na tu krizu, Naša stranka poziva Predsjedništvo Bosne i Hercegovine da bez odlaganja raspusti Dom naroda državnog parlamenta kako bi se stvorili uslovi za deblokadu tog tijela”, napisali su, vjerovali ili ne, početkom ove sedmice u svom saopćenju adresiranom na Željka Komšića i Šefika Džaferovića.
Opet, kada se sjetimo slučaja Falatar ili glasanja za gradonačelnika Mostara, možda to što rade u Našoj stranci i nije slučajno. Jer svaki je njihov potez voda na mlin, Radobolja, štaviše, politici Dragana Čovića i njegovog HDZ-a, najbližih saradnika secesioniste Milorada Dodika.
Jer jasno je da bi raspuštanje Doma naroda značilo legaliziranje Dodikove blokade državnih institucija, legaliziranje blokade budžeta, legaliziranje blokade svih drugih državnih institucija. Konačno, to bi značilo aboliciju Dodikove politike, skidanje krivice za blokadu države i njenih najvažnijih institucija s Dodikovih pleća i raspoređivanje krivice na sve druge stranke. Prije svega na SDA, a onda i na DF, što je omiljena mantra navodnih opozicionara okupljenih pod narandžastom zastavom stranke koja je, kako je to davno vrlo tačno opisano, NVO na budžetu, a ne politička partija.
