Još se ne stišava bura nastala u javnosti nakon što je takozvani Bh. blok isporučio mjesto gradonačelnika Mostara u ruke Čovićevog HDZ-a. Iako je javnost, posebno mostarska, s punim pravom i dalje krajnje uznemirena ovakvom izdajom navodno probosanskog stranačkog bloka, tenzije su još visoke uglavnom zbog suludih pokušaja “Četvorke” i njenih medija da nekako amortiziraju otvorenu izdaju te je prikažu kao pozitivan pa čak i progresivan politički potez.
Najupornije i najpriležnije na ovome radi Naša stranka, koja i jeste najodgovornija za izdaju Mostara, a zbog čega ovih dana i trpi veliku političku štetu. U pokušaju da provedu “kontrolu” štete, uspaničeni kadrovi Naše stranke nastoje svoj svima vidljivi oportunizam i dvostruka mjerila prikazati kao principijelnost, čime samo dodatno razdražuju ionako revoltiranu javnost. Pritom se u Našoj stranci principijelno drže jedino zlobne, ali providne namjere da teret vlastite izdaje svale na leđa SDA, a kako bi se zaštitili od legitimnih kritika medija i građana, koriste staru dobru viktimološku taktiku izigravanja nemoćne i ugrožene žrtve.
MEDIJSKA AMNESTIJA
Najdalje u ovome otišla je Irma Baralija, nastupajući na turneji po sebi naklonjenim medijima, s kojih uvjerava svekoliku javnost da vjeruje njoj, a ne vlastitim očima i ušima. Osim uobičajenih izlizanih floskula i zamjena teza, koje više nemaju težinu ni kod onih slabo informiranih, glavni Baralijin argument ogleda se u pokušaju da izazove simpatije javnosti tako što će se predstaviti ni manje ni više već kao ugrožena i nemoćna žrtva političkog progona Stranke demokratske akcije i Bakira Izetbegovića lično!
Da bismo shvatili o kakvoj je nevjerovatnoj drskosti riječ, treba još jednom naglasiti da političarka koja je zdrave pameti glasala onako kako jeste, potpuno svjesna političkih implikacija, nedavne historije kao i dominantnog i oprečnog stava javnosti, danas od te iste javnosti patetično traži sažaljenje istovremeno punih usta braneći i hvaleći takav vlastiti politički potez! Baralija neuvijeno traži da bude abolirana i zaštićena od bilo kakvih javnih kritika, štaviše, od bilo kakvih tumačenja koje njenu političku odluku predstavljaju onim što jeste – izdajom Mostara. U suštini, Baralija zahtijeva cenzuru i samocenzuru kako ostalih političkih aktera, tako i medija, ali i javnosti, koja bi valjda trebalo ili da šuti ili da joj aplaudira.
No, kao i obično, kada su u pitanju kadrovi “Četvorke”, skandaloznim izjavama sklona Baralija uspjela je kroz silna medijska gostovanja više kompromitirati, a manje amnestirati i sebe i Našu stranku. Posebno je zanimljivo bilo njeno gostovanje na N1, u emisiji Dan uživo, gdje joj je pošlo za jezikom da do kraja razgoliti svu problematičnost partikularne političke ideologije i prakse koju baštini Naša stranka te da javno potvrdi sve sumnje koje su u vezi s ovom političkom organizacijom opasnih namjera iznosili njeni najuporniji kritičari.
Tako je Baralija potvrdila danas već staru primjedbu da Naša stranka ima dvostruka mjerila kada je u pitanju politički nastup, tačnije da Naša stranka drugačije nastupa u većinski bošnjačkim, a drugačije u mješovitim sredinama (u većinski nebošnjačkim sredinama Naša stranka jedva da i pokušava djelovati). Komentirajući odluku vijećnika stranaka s hrvatskim i srpskim predznakom da za gradonačelnika podrže isključivo hrvatskog kandidata, praktično je legitimizirala njihova stajališta izjavom kako se u Mostaru pitanje gradonačelnika “mora i treba rješavati konsenzusom, a ne prostom većinom”. Time je Baralija poručila da bi bilo nepravedno “preglasati” Hrvate te kako je u vezi s izborom gradonačelnika Mostara potrebno imati konsenzus s HDZ-om kao njihovim legitimnim političkim predstavnikom. Kakva razlika u odnosu na Kanton Sarajevo! U Sarajevu Naša stranka ne da nema nikakvih problema s prostom većinom, već tu većinu koristi kao glavni argument u svom otvorenom pokušaju izbacivanja SDA iz svih procesa odlučivanja, iako je upravo SDA osvojila uvjerljivo najveći broj bošnjačkih glasova u Kantonu Sarajevo. U Sarajevu Našoj stranci ne pada napamet da se suzdržava od preglasavanja ili traži konsenzus s legitimnim bošnjačkim političkim predstavnicima, već im je njihova marginalizacija suština političke platforme. No to je već dobro dokumentirani modus operandi ove stranke.
ŠAMAR ŽRTVAMA AGRESIJE
Baralija je konačno otklonila i sve dileme, ako su i postojale kod nekih, u vezi s krajnje problematičnim odnosom Naše stranke spram pitanja Agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na konstataciju voditeljice kako se suzdržanost Irme Baralije i Boške Ćavar prilikom izbora gradonačelnika Mostara može tumačiti kao pomoć Naše stranke HDZ-ovom kandidatu te na pitanje nije li izbor između SDA i HDZ ipak izbor između “manjeg i većeg zla” jer u HDZ-u štuju i baštine UZP, Baralija je odgovorila da je “odnos prema onome što se dešavalo u ratu različit pa tako SDA ima svoj stav, a HDZ svoj, ali Naša stranka ne kreira politike i ne donosi odluke na osnovu toga šta neko misli o ratu”. Nevjerovatno! Neko bi trebao podsjetiti Irmu Baraliju da ne postoje nikakvi različiti, a podjednako legitimni “stranački stavovi” u vezi s Agresijom na Bosnu i Hercegovinu, već postoje presude Haškog tribunala dokumentirane tonama dokaznog materijala! Udruženi zločinački poduhvat, u sklopu kojeg je provedena i barbarska opsada Mostara, nije “stav SDA” već dokazana historijska činjenica! Zlonamjernom moralnom relativizacijom te svođenjem Agresije na Bosnu i Hercegovinu na “stav SDA” Baralija je samo dokazala da je Naša stranka retrogradna, revizionistička i duboko antipatriotska politička organizacija koja je, radi političkih poena i izvitoperene ideologije, spremna svjesno žrtvovati pravdu i istinu.
Zato i nije čuditi da stranka koja izjednačava istinu s lažima i koja, odbijajući da “kreira politike i donosi odluke” na osnovu presuda Haškog tribunala, direktno politički i društveno legitimizira velikohrvatske separatističke teze i stajališta, isto radi i kada tvrdi da su SDA i HDZ “podjednako zlo”, tačnije kada ne dopušta “binarnu postavku jer se ideološki ne može prikloniti niti jednim niti drugim radi etnonacionalističkog koncepta” itd. Sama tvrdnja da je SDA nekakvo “zlo” jeste primjer političkog radikalizma koji vlada u Našoj stranci, ali pokušati ustvrditi da su politički nosioci borbe protiv Agresije i odbrane suvereniteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine isti, pa čak i slični, političkim baštinicima udruženog zločinačkog poduhvata jeste monstruozna neprijateljska kleveta, podvala i uvreda prije svega kompletnom bošnjačkom kolektivu!
