Nakon prve sjednice Komisije za saradnju s NATO paktom, tek prvog koraka u realizaciji Programa reformi Predsjedništva BiH, koje je usvojilo još u decembru pretprošle godine, nediplomatski i zabrinjavajuće se oglasila već dobrano kompromitirana Ruska ambasada u Sarajevu. U saopćenju koje su izdali 18. marta kazuje se, između ostalog, čak i diplomatski neuvijeno da će, “u slučaju praktičnog zbližavanja Bosne i Hercegovine i NATO-a, naša zemlja morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”, a saopćenje je, kako kažu, izdano kao reakcija na brojne publikacije koje hvale prednosti članstva BiH u NATO.
U saopćenju nije pojašnjeno na koje se publikacije misli. Ako se uopće i misli.
Bosna i Hercegovina je 5. decembra 2018. godine primljena u Akcioni program za članstvo u NATO -u (MAP). Godinu nakon toga, Predsjedništvo BiH (koje, podsjećanja Ruskoj ambasadi radi, čine predstavnici sva tri “konstitutivna” naroda u BiH) donijelo je odluku o prihvatu dokumenta Program reformi, koji je trebao značiti i nastavak puta zemlje prema čvršćoj integraciji u Sjevernoatlantski savez (NATO). Program reformi ne razlikuje se od Godišnjeg nacionalnog plana (ANP), koji priprema svaka država koja želi da postane članica NATO saveza. Radi se o planu postignuća i planirane reforme u više oblasti, između ostalog, političkih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih reformi.
Nakon najave rata, ambasada ipak malo stišava nediplomatski, skandalozan ton i poziva “BiH prijatelje da dobro razmisle, da izvagaju sve ‘za’ i ‘protiv’, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju”. Naravno, uslijedile su reakcije iz BiH, NATO i SAD. Sve na istom tragu.
Zanimljivo je da se Ruska ambasada, koja politiku pružanja podrške Miloradu Dodiku nastavlja i u mandatu novog ambasadora, osjetila prozvanom od SDA i, ponovo, nediplomatski, loše i amaterski krenula u pojašnjavanje onoga što je u prvom saopćenju htjela reći. I „promašila ceo fudbal“ jer je samo potvrdila ono što su, pravilno iz tog skandaloznog i prijetećeg dokumenta, svi iščitali. Pa i prozvana SDA.
Prvo i osnovno jeste da se Rusija potpuno otvoreno miješa u unutrašnje stvari suverene države, što je samo po sebi neprihvatljivo i odbojno. Samo povlačenje nakon reakcija iz zemlje i svijeta formulacijom da se Rusija, ako se iščita cjelina saopćenja, nema namjeru miješati u unutarnje stvari BiH, naprosto, gospodine ambasadore, nije dovoljno, a još manje uvjerljivo.
Drugo, Ambasada iznosi neistine i proizvoljne konstrukcije. Mišljenje svih stanovnika zemlje oko NATO integracija davno je ispoštovano, prihvatom, u demokratskoj proceduri Zakona o odbrani iz 2006. i odlukom Predsjedništva države (opet podsjećanja Ruskoj ambasadi radi, onog u kojem sjede predstavnici sva tri naroda) iz 2009. o pristupanju MAP-u. Ergo, nije istina da su svi stanovnici zemlje daleko od konsenzusa po ovom pitanju, kako to pretenciozno tvrdi Ruska ambasada iole bitan za put zemlje u NATO-u, onda ona ne razumije ili zanemaruje ustavno uređenje države u kojoj vanjsku politiku određuje Predsjedništvo, a provodi Vijeće ministara (u kojima, Ruskoj ambasadi podsjećanja radi, sjede predstavnici sva tri “konstitutivna” naroda).
No, zašto Ruska ambasada nije reagirala na reakcije NATO pakta ili Američke ambasade u Sarajevu, pa čak niti članova Predsjedništva, šefice diplomatije BiH ili manjih stranaka, ostaje tajnom. Kao što tajnom ostaje i izostanak reakcije uvijek, kada je NATO u pitanju, glasnog Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva i darlinga Ruske ambasade u Sarajevu
Osjeća li se to strah? Čiji? Dodikov nakon par šamara koje su on i Čović u posljednje vrijeme primili? Ili same ambasade koja se možda i zatrčala pa bez dovoljno konsultacija s Moskvom objavila ovo sablasno saopćenje? Naravno, nije prijetnja BiH neki novitet kada je riječ o približavanju zemalja regije NATO paktu. Podsjetimo se samo malo uvijenijih prijetnji Crnoj Gori.
Kada to nije dalo rezultata u odvraćanju tamošnjih vlasti od pristupanja NATO, vlast je promijenjena, litijama Srpske pravoslavne crkve, djelovanjem obavještajnih struktura Srbije i Rusije u objedinjavanju “opozicije” čiji vijek trajanja nije dug. Uostalom, sve prihvaćene dokumente o pristupanju NATO-u ni nova vlast u Crnoj Gori nije dovela u pitanje. Stoga, misle valjda u Ambasadi Rusije, treba u ovoj fazi sasjeći mogućnost “crnogorskog scenarija” u BiH. U BiH će to biti malo teže, jedino se može dodatno komplicirati situacija, instrumentalizacijom entitetskih blokada iz RS-a.
Dodikov strah osjetan je i opravdan, pa je izostanak njegovog, inače gromoglasnog iskazivanja lojalnosti Moskvi shvatljiv. No, možda je i on svjestan da ovo možebitno soliranje Ruske ambasade u Sarajevu nije baš koordiniramo s Moskvom, pa uglavnom šuti. Razumljiv je i strah Ruske ambasade ako se “zaletila” saopćenjem, i to nakon konstituirajuće sjednice Komisije za saradnju s NATO-om. Naziv Komisije ionako je eufemistički, kompromis koji bi trebao dati iluziju Dodiku i malom entitetu da će zaustaviti put integracije u NATO koja je u ovoj fazi saradnje ionako manja od one koju ima, recimo, Srbija, na što Ruska ambasada u Sarajevu, a bogme niti ona u Beogradu nemaju nikakvih primjedbi. Zanimljivo.
Međutim, ako je Ambasada Rusije u Sarajevu saopćenje izdala u punoj saglasnosti s Moskvom, onda se treba zabrinuti i promatrati ga u kontekstu sintagme o “neprijateljskom koraku”, što se neuvijeno kaže. Ne treba zaboraviti ni rusko iznenađenje odbijanjem članova Predsjedništva Šefika Džaferovića i Željka Komšića da se susretnu s ruskim šefom diplomatije prilikom njegovog posjeta BiH koji se skoro pretvorio u posjetu malom entitetu, garniranom Dodikovim poklonom ukradene ikone. Nakon reakcija, možda se i Moskva zapitala je li napravila štetu pa je dat nalog Ruskoj ambasadi u Sarajevu da reagira na stranačku reakciju i da se, barem zasada, ne oglašava oko reakcija državnih dužnosnika, NATO-a ili Američke ambasade. To se zove damage control.
Dakle, šteta je učinjena, pokušajmo je smanjiti. Ili barem smanjiti njezinu percepciju. Tome svjedoči, ali opet nespretno sročeno uvjeravanje da “upravo Rusija pokušava dati maksimalni doprinos jačanju realnog suvereniteta Bosne i Hercegovine, insistirajući na zatvaranju u što moguće kraćem roku Ureda visokog predstavnika, koji je postao instrument vanjske kontrole i međunarodnog protektorata nad BiH”, i to “kako bi organi vlasti BiH, koji odražavaju interese svih građana zemlje, imali mogućnost da zaista slobodno, a ne po nalogu izvana, donose bilo kakvu odluku o svojoj budućnosti”.
Kakav niz nelogičnosti, odnosno papagajskog ponavljanja tvrdnji iz malog entiteta. Neaktivnost visokog predstavnika posljednjeg desetljeća upravo pokazuje kako nije bilo nikakve vanjske kontrole, a kamoli protektorata (posebno iz onih dijelova svijeta na koje aludira ovo pojašnjenje opasnog saopćenja Ruske ambasade Sarajevu) i da su organi vlasti u BiH (posebno oni iz malog entiteta) slobodno blokirali skoro svaku odluku države.
Pa se postavlja pitanje ko je stvarno imao protektorat nad BiH, doduše onaj proxy naravi, preko opstrukcija iz RS. Odnosno, koji nivo vlasti je po nalogu izvana donosio odluke ne za budućnost već protiv nje? Izjava Bakira Izetbegovića da je jezik saopćenja takav zbog pojačane nervoze uzrokovane doista skandaloznim odgovorom američkog predsjednika Bidena na novinarsko pitanje o predsjedniku Putinu sročena je diplomatski da bi se smanjile tenzije i pomoglo Ruskoj ambasadi u Sarajevu da se, pod uvjetom daljnje šutnje, izvuče iz kaše u koju se uvalila.
No, Izetbegović je bio jasan. “U vezi izjave ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, nas je sve začudilo to direktno miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. To je čak neskrivena prijetnja za Bosnu i Hercegovinu. Naređuje se Bosni i Hercegovini šta smije, šta ne smije da radi. Mislim da je izazvana nervoza nakon izjave predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i da će se takve reakcije smiriti. I Bosna i Hercegovina će sasvim sigurno nastaviti putem koji je trasirala kroz strategije, kroz Zakon o odbrani, kroz odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine 2009. i 2019. godine bez obzira na mišljenje Rusije”, rekao je Izetbegović.
Svidjelo se to nekome ili ne, kako je naglasio Šefik Džaferović.
Ne treba zaboraviti dvije stvari. Jedno je da sam ruski predsjednik više ne uživa enormnu popularnost u svojoj zemlji i da mu je opozicija sve jača i organiziranija, a da gubitak vlasti u Rusiji nikada nije lagan i bez posljedica, posebno ako je vlast dugotrajna, pa time i opterećena mogućim krimenima veće specifične težine (pogledati slučaj Milana Bandića). Drugo, i za nas važnije; u vrlo složenim odnosima zapadnih zemalja (posebno EU, ali i SAD) s Rusijom, BiH put u NATO samo je jedna manja kockica u mozaiku koji čine strateške balističke rakete, nuklearno oružje i njegov balans, energetika, posebno plinski putovi iz Rusije u EU te skuplja alternativa ukapljenog gasa iz SAD, odnosi sviju s Kinom, arktički resursi i svemirska istraživanja, realna stanja ekonomija tih država te još niz geostrateški važnijih pitanja od BiH članstva u NATO paktu.
To znači da ovdje, bez obzira na reakcije iz NATO-a ili Američke ambasade u Sarajevu, ne treba očekivati trenutna olakšanja ili dizanje prepreka u evroatlantskim integracijama. Možda čak i suprotno. To zapravo znači da se sami moramo potruditi znatno više da provedemo, koliko god možemo, više reformi koje su nama od koristi u izgradnji modernog društva i efikasne države, bez obzira na realnu udaljenost od obiju asocijacija.
Kako je izjavio analitičar Nedžad Ahatović, potrebno je nastaviti aktivno raditi na ostvarenju tog najznačajnijeg vanjskopolitičkog cilja za BiH, što je uostalom i zakonska obaveza sadržana u Zakonu o odbrani BiH. Sve drugo je već domen hibridnog rata kojem je BiH izložena duže vrijeme, kako od strane Ruske Federacije, tako i od stra[1]ne svojih susjeda. No, to ne treba da bude prepreka da naši državni organi predano rade na našem članstvu u NATO-u do kojeg još ima jako puno posla i reformi koje treba ostvariti na tom putu, zaključio je.
No, nije li razumski postaviti i pitanje straha Rusije od NATO pakta, što se da iščitati iz saopćenja, a posebno pojašnjenja Ruske ambasade koje se udostojila uputiti SDA? Kaže Ruska ambasada Stranci demokratske akcije: “Kad izražavamo naše mišljenje, ne govorimo o ‘apstraktnoj Rusiji’, već o konkretnim, živim ljudima u našoj zemlji — pravoslavnim hrišćanima, muslimanima, budistima, svima protiv koga je usmjerena naoružana armada NATO-a.”
Teško da je armada NATO usmjerena protiv stanovnika Rusije, pa i Rusije kao države, što se navodi u saopćenju. Prije će biti da se naoružavanje vrši radi odbrane od historijski zapamćenih ruskih posizanja, pod carskom ili sovjetskom egidom. Međutim, strah se odnosi na niz, ogrlicu “obojanih revolucija” u Ruskoj Federaciji susjednim državama od kojih je svaka za glavni cilj postavila priključenje NATO paktu.
Ipak, kada već Ruska ambasada u Sarajevu dijeli savjete BiH, možda bi i sama mogla prihvatiti jedan, da se naoružana Ruska Federacija priupita zašto, osim američkih interesa slabljenja konkurencije, sve male države u okruženju teže ka NATO paktu? Zato što patološki ne podnose Ruse? Ili, znatno realnije, zato što se boje ruskih prisizanja, direktno (aneksija Krima, Sjeverne Osetije, Abhazije) ili posredno?
Eliminirajte strah, i to ne saopćenjima ove vrste, kod drugih i dobit ćete saradnike i prijatelje. No, u jednom je Ruska ambasada u Sarajevu u pravu. U nedostatku kvalitativno novog sistema kolektivne sigurnosti na kontinentu, koji upravo zahtijeva ujedinjenje napora u borbi protiv novih prijetnji i rizika, onima koji se osjećaju ugroženima ostaje samo NATO pakt. Konačno, valjda bi i Ruskoj ambasadi u Sarajevu trebalo biti jasno da Bošnjaci kao apsolutna većina u BiH ne mogu više riskirati novi genocid i da im je potrebna i kolektivna zaštita, znatno efikasnija od one koju samo formalno pruža Povelja UN.
Kako je ta zaštita funkcionirala tokom Agresije na BiH i zločina genocida koje su načinile razne srpske paravojne organizacije, uključivši i tzv. Vojsku RS, a kako kada se NATO uključio u vojno rješenje, Bošnjaci vrlo dobro znaju. I neće zaboraviti. To je odgovor na “logično”, a zapravo retoričko pitanje iz saopćenja: Od koga bi saveznici u NATO-u trebali zaštititi BiH? Da je ovo saopćenje zapravo autogol ruskim interesima u BiH, svjedoči i reakcija Naše stranke koja traži reviziju odnosa BiH s Rusijom i donošenje mjera za ograničavanje ruskog utjecaja u zemlji, pozivajući se da Rusija ovakvim saopćenjem čini upravo ono za šta optužuje NATO.
Naravno, opozicija si može dozvoliti ovakve reakcije, vladajuća SDA i njezin predsjednik reagirali su odmjerenije, ali odlučno, kao i članovi Predsjedništva koji su Rusiju samo podsjetili na hronologiju demokratski prihvaćenog NATO puta o kojem će kao i o svim drugim pitanjima sudbine i budućnosti BiH odlučivati njezine institucije i građani i niko drugi, kako se kaže u kratkom saopćenju SDA.
Taj stav da će BiH sam odlučivati, u okviru međunarodnog prava, o svome NATO putu koji, ionako nije usmjeren protiv daleke Rusije, niti protiv bilo koga drugog, već samo u svrhu vlastite sigurnosti kako ju BiH vidi, s punim pravom, potvrdili su i šefica diplomatije Turković i predsjednik SDA Izetbegović te članovi Predsjedništva Džaferović i Komšić. Upravo je tako i reagirao NATO pakt, naglasiviš da “svaka država ima suvereno pravo da bira svoj vlastiti sigurnosni aranžman”.
Hoće li se države odlučiti za saradnju s NATO-om, bilo putem partnerstva ili kao punopravne članice Alijanse, ovisi o svakom pojedinačnom podnosiocu zahtjeva i 30 saveznika, odgovoreno je za Faktor iz sjedišta NATO-a te istaknuto da niti jedna treća strana nema pravo intervenirati ili staviti veto na takav postupak.
Kao i NATO, Američka ambasada u Sarajevu naglasila je da je “fokus NATO saveza u BiH na jakom partnerstvu, a vrata za članstvo ostaju otvorena” te da “bi svaka buduća odluka o pozivu Bosni i Hercegovini da se priključi NATO savezu bila donesena na osnovu konsenzusa svih članica i konsenzusa unutar vlasti BiH”, odnosno da “pristup NATO saveza pokazuje njegovo potpuno uvažavanje činjenice da važan napredak u BiH zahtijeva konsenzus”.
Američka ambasada ukazala je na još jednu važnu činjenicu. “Saopćenje Ambasade Ruske Federacije još je jedan jasan kontrast između pomoći koju Bosni i Hercegovini nude NATO saveznici i naši EU partneri i onoga što nudi Rusija. Odnos NATO saveza s BiH usmjeren je na reforme od kojih korist imaju svi građani i koje su komplementarne s putem BiH ka EU. Proces Programa reformi koji vodi BiH prilika je za BiH da identificira vlastite reformske prioritete i način na koji vidi pomoć saveza u njihovom ostvarenju. Kao savez, NATO se vodi konceptom kolektivne sigurnosti. Sigurnost, stabilnost i prosperitet se najbolje postižu kroz svrsishodnu saradnju”, stoji u reakciji Američke ambasade.
Diplomatski je dobro da se ovaj eksces zasada stavi u karantin. No, ne smije se zaboraviti. Prijetnje BiH nisu stizale još od Karadžića i njegove genocidne, do zuba naoružane armade. Stoga i Ruska ambasada u Sarajevu, a i njezini nadređeni u Moskvi moraju shvatiti našu nervozu kao što mi shvatamo njihovu.
