Iako je Bidenova administracija 19. novembra odbila komentirati eksplozivno otkriće da su SAD dale dopuštenje Ukrajini za upotrebu navodno teško oborivih američkih projektila ATAMACS za gađanje ciljeva unutar ruske teritorije, nakon ukrajinskog napada na rusku regiju Brijansk istoga dana, čini se da je dopuštenje ipak dano. Nije trebalo dugo čekati na ruski odgovor. Predsjednik Putin je potpisao izvršnu naredbu o ažuriranju nuklearne doktrine, što je i najavljivao.

Ažuriranje uključuje odredbu da se „napad na Rusiju iz bilo koje nenuklearne države, koji uključuje ili je podržan od neke nuklearne države, smatra njihovim zajedničkim napadom“. To u praksi znači da ovime Putin objavljuje kako je u ratu sa SAD i svakom državom koja Ukrajini dopusti upotrebu svoga oružja za gađanje ciljeva u Rusiji. Zasada su to Britanija, čije je projektile Storm Shadow Ukrajina koristila u napadu na Rusiju dan poslije, i Francuska, dakle NATO članice, čime se obistinjuje ruska propaganda kako je od početka ovo rat NATO protiv Rusije, a najave njegovog zamjenika predsjednika Savjeta za nacionalnu sigurnost, bivšeg predsjednika i premijera o ruskom nuklearnom odgovoru koje je Zapad odbacivao s podsmijehom, pokazuju se kao rana upozorenja.

Pokušaji i Bidenove administracije i britanske vlade da poreknu davanje dopuštenja Ukrajini navode na dva moguća scenarija – ili lažu ili Ukrajina igra opasnu igru „zločestog djeteta“, pritisnuta sve lošijom vojnom situacijom i napredovanjem rusijanske vojske u Kursku i Donbasu, te ne sluša svoje sponzore na Zapadu, što je manje vjerovatno. Ukrajinski predsjednik Zelenski je izjavio kako je dopuštenja dobio i da će gađati rusku vojsku gdje god se nalazila. Vjerovatnije je da se bizarna i opasna igra dvosmislenih prijetnji i eskalacija nastavlja, prepuštajući Rusiji da pogađa namjere Zapada i odgovori u suzdržanoj maniri. Šef ruske diplomacije, Sergej Lavrov je izjavio uoči napada 20. novembra da će se “ovo smatrati kvalitativno novom fazom rata Zapada protiv Rusije i mi ćemo reagirati sukladno tomu“. To je nagnalo turskog predsjednika Erdoğana da zatraži od NATO pakta ispravan odgovor na novu rusku nuklearnu doktrinu.

Bidenova administracija ili ko god u njeno ime donosi odluke ovakvog tipa, krenula je putem kockanja sa životima svih ljudi na Zemlji, pri tomu rušeći i vlastiti Ustav jer je odluka donesena mimo ustavne odredbe o izvještavanju Kongresa i kongresne odluke u tom smislu i to baš u vrijeme tranzicije na novu administraciju (po)novoizabranog predsjednika Trumpa. Neki su članovi Kongresa najavili pokretanje procedure smjene predsjednika radi ovog kršenja Ustava. Šta nas i svijet čeka tek stupanjem na dužnost Trumpa i njegovih izabranih ministara i šefova agencija, vodeći račun o njegovim profitu orijentiranim vrijednostima, posebno trgovanja tuđim teritorijama, tek treba vidjeti i sa zebnjom iščekivati. Nakon ovog razvoja situacije nemoguće je poreći da se nalazimo pred otvaranjem nuklearne faze Trećeg svjetskog rata. Faze koja se može zaustaviti samo vrlo preciznim i izuzetno diplomatskim aktivnostima lidera miroljubivog dijela svijeta koji treba voditi računa o principima međunarodnog prava i izbjegavanju globalnog i to nuklearnog sukoba.

Sa druge strane spektra iste stvarnosti u kojoj živimo je historijska transformacija globalnog Juga koja se širi i dalje. Samit G 20, održan u Rio de Janeiru koji je završio usvajanjem rezolucije istog 19. novembra, uz negodovanja bivših i wanna be kolonijalnih sila. Njemački, francuski i američki predstavnici požalili su se da je završni tekst rezolucije propustio dovoljno osuditi Rusiju i ispustio od njih predložen tekst o Ukrajini. Naime, brazilski predsjednik da Silva je, služeći se starim metodama zapadnih diplomata, dokument predstavio javnosti dok njihovi predstavnici nisu bili u kongresnoj dvorani. Bloomberg je objavio da “ako je samit u Riju išta pokazao, to je da Zapad više ne upravlja predstavom“. I to ne zato što je protiv Ukrajine ili poštivanja nepovredivosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine ili bilo koje države, već zato što je protiv podivljale neokolonijalne politike i ograničavanja prava na razvoj kao i protiv politike dvostrukih mjerila, tako bolno vidljivih u slučaju podrške izraelskom Genocidu nad Palestincima.

Nakon sumita u Riju sastali su se kineski i brazilski predsjednik, Xi Jinping i Inacio da Silva te razgovarali o zajedničkom planu za mir u Ukrajini u šest tačaka. Da Silva je izjavio kako Kina i Brazil na prvo mjesto stavljaju mir, diplomaciju i dijalog u svijetu koji je rastrgan oružanim sukobima i geopolitičkim napetostima. Ako se uzme u obzir da Kina investirala u razvoj velike peruanske luke Chancay koja bi trebala poslužiti za opuštanje neokolonijalnog okova južnoameričkim državama i gotovo simultan, peti po redu američki veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN o prekidu vatre u Gazi koju su sponzorirale sve nestalne članice i za koju su glasale sve četiri ostale stalne članice Vijeća, uključivši Francusku i Britaniju, jasno je da ovi događaji pokazuju transformaciju odnosa u svijetu.

I upravo ta igra dvostrukih standarda je pogonsko gorivo za ovo što se globalno geopolitički dešava. Strašno, jer u oba slučaja, agresije Rusije na Ukrajinu i izraelskog Genocida nad Palestincima, prekršen je čitav niz odredbi međunarodnog prava, da se postavlja pitanje je li od njega išta ostalo i šta nam slijedi. Hoće li nova američka administracija korespondirati s ovim historijskim procesom globalne naravi i hoće li zapadne zemlje odvesti svijet u propast da bi spriječile rast drugih, ostaje za vidjeti.

Dan poslije ukrajinskih napada zapadnim projektilima na Brijansk i u kurskoj regiji, Vladimir Putin je dao stratešku procjenu u video poruci vojnom osoblju, građanima i prijateljima širom svijeta kao i onima koji ustrajavaju u iluziji da se Rusiji može nanijeti strateški poraz. Nekoliko sati prije Putinovog obraćanja Rusija je izvela napad na ukrajinski grad Dnipro, na dio ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa u kojem se proizvode projektili, novim domaćim projektilima Orešnik.

Putin je u obraćanju spomenuo da će ruska odluka o daljnjem razvoju srednje i kratkometnih projektila „zavisiti o djelovanju SAD i njihovih satelita“, odnosno da će, suočena sa zapadnom eskalacijom agresivnih djelovanja, Rusija odgovoriti odlučno i potpuno razmjerno. Ove prijetnje i zveckanje najrazornijim oružjem možda neće dovesti do nuklearne dimenzije svjetskog rata, ali zasigurno hoće do mirovnog sporazuma koji priznaje status quo ruske aneksije, bez obzira kakvim se eufemizmima Zapad koristio. Spominju se čak i dvije Ukrajine s perspektivom ujedinjenja, po uzoru na dvije Njemačke poslije 2. svjetskog rata. Razmišlja li naša politička elita, ona na vlasti i ona u opoziciji, o posljedicama ovakvog razvoja događaja?

Istovremeno, nova rezolucija američkog Senata za zaustavljanje slanja oružja Izraelu nije prošla, kao niti prošla, ranije ove godine, uz nešto veću podršku Demokrata. Dakle, nije samo Bidenova administracija, kao što u Izraelu nije samo Netanyahuova vlada odgovorna za toleriranje agresije i genocida, već se radi o političkoj kasti, u vlasti i opoziciji. Iako ohrabrujuć, zvaničan nalog Međunarodnog suda pravde za Netanyahuom i njegovim smijenjenim ministrom odbrane Gallantom, kako je upozorio iranski lider Ali Hamenei, ostaje mrtvo slovo na papiru bez međunarodnog mehanizma provedbe ove sudske odluke.

Da je tomu tako svjedoče i riječi mađarskog premijera Orbana koji je izjavio da neće poštovati odluku Suda i italijanske postfašističke premijerke Meloni kako će na samitu G 7 biti raspravljano o odluci suda. Javili su se i ovdašnji politički patuljci, pa je premijer Hrvatske izjavio da se ne mogu u isti koš stavljati „demokratski izabran izraelski premijer“ i teroristi Hamasa, pri tomu, bojažljivo izrazivši nadu da Hrvatska neće biti u situaciji da o hapšenju odlučuje. Jer je potpisnica Statuta Međunarodnog krivičnog suda, a ne bi se zamjerala cionistima i njihovim klijentima u SAD i Evropi. Dakle, bilo je dovoljno da Netanyahu izjavi kako je ICC antisemitski da se počnu tresti gaće regionalnim i evropskim „liderima“, posebno nakon što je Biden izjavio da će SAD uvijek stajati uz Izrael, dakle i kada čini masovne ratne i zločine genocida koji se nastavlja.