Tri džamije u glavnom gradu Crne Gore Podgorici upečatljiv su primjer kako se komunistička vlast odnosila uopće prema islamskom kulturnom naslijeđu u periodu od Drugog svjetskog rata, kao i ova sadašnja, tzv. demokratska, sve do današnjih dana. Glavatovića džamija te džamije Osmanagića i Hadrovića svjedočanstvo su nastojanja Islamske zajednice u Crnoj Gori koja još uvijek traju: da se muslimanima u Podgorici vrati njihova vjerska i kulturna baština. U ovom tekstu donosimo pregled uništavanja džamija i njihove ponovne izgradnje te vraćanja dijela uništenih mezarja u posjed Islamske zajednice u Crnoj Gori.

 Jedna od njih je i vakifa Husein-age, koja je sagrađena 1593. godine, a nešto više od stoljeća kasnije dobit će ime Glavatovića džamija. Jusuf-aga Glavat bio je porijeklom iz Golubovaca i 1714. godine proširio je džamiju, a u to vrijeme bio običaj da se džamija naziva po osobi ili bratstvu koje je održavalo.

Prvo arheološka istraživanja pa dozvola za obnovu

U svojem haremu imala je i medresu, osnovni sud (mehkemu) te šerijatski sud i kancelariju muftijstva. Pred njom je 12. maja 1939. godine dočekan reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho, a zanimljivo je da su se u njoj za vrijeme rata održavale sjednice grada Podgorice na kojima su donesene važne odluke u borbi protiv fašizma.  Petog maja 1944. u bombardiranju savezničkih snaga bila je oštećena tokom džuma-namaza, munara oštećena u temelju, ali i dalje je postojala sve do 1957. godine, dakle 12 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Munara je srušena tako što je sajlama vezana za kamione. Rušilac je poznat, ali njegovo ime nije izneseno u javnost.

U zgradu medrese uselila je medicinska škola, a zidine džamije s munarom su porušene. U haremu džamije je kasnije izgrađena stambena zgrada Drvoimpexa. Kako su se, već uobičajeno, širili moderni mitovi o izgradnji islamskih bogomolja na temeljima crkava, pa tako i za Glavatovića džamiju, Islamska zajednica je od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražila izdavanje dozvole za arheološka istraživanja lokacije na kojoj je bila džamija. I Medžlis Islamske zajednice CG je 2022. tražio istu dozvolu radi utvrđivanja tačnih granica i dimenzija džamije da bi mogla biti ponovo izgrađena i vraćena u vlasništvo IZ.

Godine 2024. podgorička gradska uprava imala je namjeru da u neposrednoj blizini porušene džamije izgradi podzemnu garažu, a Trg Božane Vučinić (komunistička revolucionarka i borkinja za ženska prava), koji je nastao nakon rušenja džamije na trokutu ulica Redžovića - sadašnje Trgovačke, Mandića – sadašnje Luke Boljevića i Plavničke - koja više ne postoji, pretvori u pješačku zonu. „Sve ovo potvrđuje namjere da se muslimanska kultura i baština zabetonira i na taj način uskrati ustavno pravo koje garantuje očuvanje vjere, kulture i tradicije“, navodi u svom tekstu o ovoj džamiji glavni imam iZ u Crnoj Gori Džemo Redžematović.

Zahtjev je odbijen.

Spomenik kulture u čijoj obnovi država ne učestvuje

Druga, Osmanagića džamija, izgrađena u 18. stoljeću, oštećena je prilikom bombardiranja Podgorice u 2. svjetskom ratu. Njen vakif bio je Mehmed-paša Osmanagić, koji je za života u haremu džamije sebi sagradio i turbe. Prvi put je od države zatražena njena sanacija 1959. godine, a odobrenje je dato „samo“ 20 godina kasnije. Radovi su počeli, ali su ubrzo i stali jer su Starješinstvu IZ Crne Gore blokirana devizna sredstva.  Odbor za sanaciju džamije, osnovan 1997, završio je njenu rekonstrukciju 2003.  Oktobra 2004.  u Osmanagića džamiji klanjan je prvi džuma-namaz nakon 60 godina pauze. Osim što je vlast razvlačila odobravanje njene obnove, nije se pobrinula ni za bilo kakvo učešće u tom obimnom poslu iako je bila obavezna jer je Osmanagića džamija pod državnom zaštitom spomenika kulture. Godine 2010. džamija je stradala u požaru čiji uzrok nikada nije razjašnjen. TIKA (Turska agencija za koordinaciju i saradnju)  2011. godine je finansirala obnovu uništenog enterijera.

Treća je Hadrovića džamija. Za vrijeme gradonačelnika Podgorice Periše Vujoševića 1956. godine, srušena je do temelja, a mezarje oko nje uništeno. I pored živih svjedoka da je bila u funkciji sve do te godine, da su bila vidljiva dva kraka temelja džamije te da je titular bila Islamska zajednica u Crnoj Gori – zahtijevani su arheološki nalazi da bi se uopće mogla zatražiti dozvola za njenu rekonstrukciju. Taj proces je trajao deset godina. Džamija je svečano otvorena za vjernike oktobra 2024. godine. Dio oduzetog mezarja, Osnovni sud u Podgorici je vrati Medžlisu islamske zajednice nakon procesa koji je trajao više od 15 godina.

To je prva džamija u Podgorici koja je iz temelja sagrađena nakon gotovo tri stoljeća.