Kada roditelj sazna za tešku bolest djeteta, prvo ga preplavi strah, a zatim se počnu nizati pitanja na koja rijetko ko ima odgovor, ali zbog dobrobiti djeteta, roditelji trebaju ostati jaki i pribrani te optimistično razmišljati. Kroz ovakvo iskustvo trenutno prolazi i porodica Kenjić iz Brčkog, čiji je petogodišnji član obolio od akutne limfoblastične leukemije. Dječak se dobro osjeća, a liječenje se privodi kraju u Tuzli, gdje je prošle sedmice započeta izgradnja “Roditeljske kuće”.

“Sedam smo mjeseci bili u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla zbog aktivnog liječenja i sin je sada na terapijama održavanja. Bio je to težak period za sve nas. Osjećate se kao da ste sami. Odjednom smo nas dvoje bili sami u bolnici, a otežavajuća okolnost je bila i to što su zbog COVID-a posjete bile zabranjene, mada, i inače, djeci s takvim imunitetom posjete nisu dozvoljene. Radim kao medicinska sestra i već sam pretpostavila šta je mom djetetu, ali kada sam došla u Tuzlu i vidjela nalaze, moje su se pretpostavke potvrdile. Kada mislite da ne možete dalje, vi tada i ne znate da ne možete, nego samo gurate naprijed. Bilo je trenutaka kada terapije odrade svoje i on nije mogao da hoda. U takvim trenucima gledala sam da mu pružim svu neophodnu pomoć i ljubav. Kada sve to krene, roditelji ne smiju razmišljati o ružnom, nego samo o pozitivnim stvarima. Sve ide svojim tokom”, kazala je Dajana Kenjić, majka oboljelog dječaka.

Kenjić je obradovana činjenicom da je i u Tuzli počela izgradnja “Roditeljske kuće”, utočišta u kojem će u porodičnoj atmosferi, dok traje liječenje, boraviti djeca s roditeljima, braćom i sestrama. Ovo je druga “Roditeljska kuća” na području Federacije Bosne i Hercegovine, a prva, ona u Sarajevu, tokom petogodišnjeg funkcioniranja prihvatila je preko 200 porodica. 

Korisnica prve “Roditeljske kuće”, zajedno s tada petogodišnjom kćerkom Nadjom, koja je oboljela od maligne bolesti i liječila se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, bila je i Atifa Buldić-Bešić, glasnogovornica Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”.

“Vrlo malo ljudi zna koliko je teško podnijeti put od saopćavanja dijagnoze do izlječenja, koliko je teško podnositi procese hemoterapija, liječenja, rizika i mogućih komplikacija. Kada imate drugo dijete koje je zdravo, prirodno se podesite da napravite prioritetnim bolesno dijete, jer ono sada zahtijeva više brige i pažnje. Međutim, i drugo dijete volite pa se srce nekako podijeli napola. Teško je, pogotovo kada drugo, zdravo dijete, nije uz vas, a vi ga želite poljubiti i vidjeti u njemu nadu i radost. Razdvojenost je bila teška, ali u 'Roditeljskoj kući' smo imali priliku da sin dosta vremena provodi s nama, a često je i muž dolazio. Cijeli život smo bili prebacili u Sarajevo i pokušavali smo raditi uobičajene stvari koje svaka porodica radi. Porodična atmosfera je važan psihološki moment jer smo zajedno doručkovali, kuhali, zajedno smo se odmarali i to mi je davalo snagu za nastavak dalje, a kod kćerke je stvaralo osjećaj normalnosti. Brat nju i nije gledao drugačije jer je bolesna, bez obzira na to što je izgubila kosu. Oni su se igrali i zabavljali kao i prije bolesti.”

Buldić-Bešić ističe da je na vlastitoj koži osjetila koliko je u cijelom procesu neophodna pomoć stručne osobe na polju mentalnog zdravlja. Pet godina nakon dijagnoze situacija je, kaže, i dalje teška i ozbiljna jer je prisutan strah od povratka bolesti i bojazan se da će se morati prolaziti ponovo kroz sve. Naravno, ne smije se dopustiti da strah preuzme primat, ali to su, smatra Buldić-Bešić, realne emocije s kojima se susreću svi roditelji.

Fikret Kubat, direktor Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, pojasnio je da će se “Roditeljska kuća”, koja se nalazi u neposrednoj blizini Klinike za dječije bolesti UKC-a Tuzla, prostirati na 400 kvadrata i u njoj će u pet apartmana istovremeno moći boraviti pet porodica iz Tuzlanskog kantona, Brčko distrikta i iz nekih dijelova entiteta Republike srpske. Objekt, čiji je projekt radio arhitekta Emir Salkić, sadržavat će još i dnevni boravak, kuhinju, vešeraj i druge zajedničke prostorije.

U pogledu finansijske održivosti, predloženo je da svi gradovi i općine iz Tuzlanskog kantona izdvajaju određena sredstva.

“Iz primjera u Sarajevu možemo vidjeti koliko ovakav objekt znači. Kao roditelj dječaka koji je dugi niz godina koristio 'Roditeljsku kuću', ali u Austriji, sretan sam da možemo krenuti s jednim ovakvim projektom i u Tuzli. Hvala Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, kao partnerskoj ustanovi, Vladi i Skupštini TK, a posebnu zahvalnost upućujemo narodu Kuvajta i institucijama ove države koji su osigurali 800.000 KM, kao i Vakufskoj direkciji Islamske zajednice, koja je posredovala i dala punu podršku da se ova sredstva osiguraju. Vlada TK s 50.000 KM i Muftijstvo tuzlansko s 30.000 KM učestvovali su u pripremnim radovima i izradi administracije za realizaciju projekta”, naveo je Kubat.

Inače, na Odjeljenju hematologije i onkologije Klinike za dječije bolesti UKC-a Tuzla trenutno se liječi 11 djece, a godišnji prosjek obolijevanja za Tuzlanski kanton jeste 15 djece. Riječ je, navodi prim. dr. Amila  Latifagić, šefica Odjeljenja za hematologiju i onkologiju, o uzorku koji ne odudara od medicinske literature i prosjeka obolijevanja u Bosni i Hercegovini.

“Od 2016. godine imamo 50 djece koja su prošla liječenje u našoj klinici i liječenje je vrlo kompleksno i zahtjevno, a tu podrazumijevamo hemoterapiju, radioterapiju, upućivanje na transplantaciju, hirurške operacije. Postotak izlječenja i statistika zavise od vrste bolesti. Naprimjer, akutne leukemije kod djece su od 85 do 90 posto izlječive, dok su tumori i u svijetu bolesti se teže liječe i izlječenje je oko 50 posto. Moramo se pohvaliti da za vrijeme pandemije ni jedno dijete nije bilo bez terapije ili da mu je terapija prolongirana”, navela je prim. dr. Latifagić.

Izgradnja “Roditeljske kuće” u Tuzli trebala bi biti završena do kraja ove godine.