Žalbeni sud u Parizu potvrdio je raniju presudu protiv Marine Le Pen zbog pronevjere sredstava Evropske unije. Le Pen je predsjednica zastupničkog kluba Nacionalnog okupljanja (RN) u francuskoj Nacionalnoj skupštini.
Njena se stranka smatra desno-populističkom do krajnje desnom. Prema ovoj presudi ona teoretski može se kandidovati na predsjedničkim izborima u proljeće 2027. godine.
No, budući da je također osuđena na elektronički nadzor kućnog pritvora (nošenje nanogice), njena je kandidatura upitna. Ona je ranije sama isključila mogućnost vođenja izborne kampanje s nanogicom.
Time se pažnja usmjerava na Jordana Bardellu, 30-godišnjeg predsjednika stranke RN i političkog štićenika Marine Le Pen. Aktuelni predsjednik Emmanuel Macron ne može se ponovno kandidirati nakon dva mandata, piše Deutsche Welle.
Bez obzira na to ko od njih dvoje bude kandidat, ankete za stranku su povoljne. Prema njima, i Le Pen i Bardella mogli bi s velikom prednošću pobijediti u prvom izbornom krugu u aprilu, s rezultatima između 32 i 38 posto.
Kao najjači izazivač smatra se bivši premijer Edouard Philippe iz stranke desnog centra Horizons. Ako se u drugom krugu suprotstavi Bardellu ili Le Pen, njegov će uspjeh ovisiti o tome može li okupiti i građanske i lijeve birače iza sebe kako bi spriječio pobjedu RN-a.
Tako je bilo na više predsjedničkih i parlamentarnih izbora, slično kao što se u Njemačkoj druge stranke često udružuju protiv djelomično krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD).
- Ali ta je dinamika posljednjih godina sve slabija - kaže za DW Jacob Ross, stručnjak za Francusku u Njemačkom društvu za vanjsku politiku.
On procjenjuje da "vjerovatnost (da RN pobijedi i u drugom krugu) veća je nego ikad prije, to je sigurno."
Uspon Nacionalnog okupljanja postao je moguć zahvaljujući dugoročnoj strategiji koju je Marine Le Pen nazvala "detabuizacija" – udaljavanje od antisemitizma i otvorenog rasizma iz vremena njenog oca Jean -Marie Le Pena prema umjerenijem, vladajućem kursu koji prihvaćaju građanski birači.
Što se više pobjeda na izborima 2027. čini mogućom, to se RN više distancira od krajnje desnih stranaka u inostranstvu i umjesto toga tamo traži kontakte sa strankama desnog centra.
Tu na scenu stupa Njemačka . I Le Pen i Bardella jasno su se distancirali od AfD-a jer je, kako kažu, previše ekstreman, pa su AfD čak isključili iz zajedničke frakcije u Evropskom parlamentu. Pritom obje stranke imaju sličan program, posebno borbu protiv migracije i skepticizam prema EU-u.
U međuvremenu se Jordan Bardella početkom godine sastao s njemačkim ambasadorom u Parizu Stephanom Steinleinom. A u maju je u intervjuu za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung izričito pohvalio saveznog kancelara Friedricha Merza iz konzervativnog CDU-a i govorio o "ideološkim podudarnostima" s njim.
U to je Bardella ubrojio kritiku EU-ovog klimatskog programa Green Deal i način postupanja s "migracijskim tokovima" te pozdravio ponovno uvođenje kontrola na njemačkim granicama.
Svojom izjavom Bardella želi signalizirati strankama Unije CDU i CSU:
- Mi uopće nismo takvi. Ako jednom budemo na vlasti, odmaknut ćemo se od te izborne retorike i biti pragmatični partneri.
To je bilo novo. U prošlosti su političari RN-a, kao i krajnja ljevica u Francuskoj, više puta iznosili kritičke pa i neprijateljske tonove prema Njemačkoj.
- Vrlo često se na oba kraja političkog spektra stvara slika previše dominantne Njemačke koja u Briselu i preko Evropske komisije vuče konce te putem zakonodavstva i upravnih akata slabi francusku poziciju - kaže Jacob Ross.
Ured njemačkog kancelara nije komentirao Bardelline pokušaje približavanja. Merz, koji ističe pripadnost političkom centru i vrijednosti evropske integracije, očito ne pridaje važnost pohvali jednog francuskog političara krajnje desnice.
Ipak, kancelar će se, htio ne htio, morati zapitati kako će postupati s mogućim budućim predsjednikom Jordanom Bardellom ili predsjednicom Marine Le Pen.
Jacob Ross u tom slučaju očekuje sporove, kako bilateralno tako i na nivou EU-a.
- Bit će mnogo potencijala za sukobe u političkim pitanjima. Recimo, u energetskoj politici, ako bi Francuska, koja za razliku od Njemačke u potpunosti računa na nuklearnu energiju, napustila evropsko tržište električne energije.
Isto tako ako bi Francuska, kako su najavili Bardella i Le Pen, doista znatno smanjila svoje doprinose EU-u. Tada bi se postavilo pitanje. Da li bi Njemačka morala plaćati tim više - ističe Ross.
Ipak, francuski stručnjak ne vidi kraj njemačko-francuske saradnje. Moglo bi biti kao s italijanskom desno orijentiranom premijerkom Giorgiom Meloni.
- I prije njene izborne pobjede 2021. u evropskoj štampi pisalo se da fašizam kuca na vrata u Italiji, a Meloni je zatim relativno brzo postala partnerica na evropskom i bilateralnom nivou, koju Friedrich Merz naziva strateškom partnericom.
Naravno da će doći do određenog gubitka povjerenja i mnogo trenja, ali neće biti tako da će se sve raspasti ako kandidat RN-a zaista pobijedi - zaključuje Ross,


