Pet godina najpoznatiji satni toranj u Britaniji bio je skrivena iza ružne tvrđave od skela, a njegov “bong”, koji se duže od stoljeće i po javljao svakog sata, ostajao je nijem.
Radovi na restauraciji su završeni, ovog ljeta će britanskom prijestolnicom ponovo odjeknuti zvuk tako poznat Londončanima – Big Ben se vratio.
Satni toranj – zvanično nazvana Elizabetin toranj 2012. godine, kada je preimenovan u čast kraljičinog dijamantskog jubileja – nalazi se visoko iznad Westminsterske palače, u kojoj je britanski parlament i jedna je od najprepoznatljivijih građevina svijeta.
Sat, koji ima četiri brojčanika, rastavljen je i servisiran prvi put otkako je počeo da otkucava 1859. godine. Više od 3.500 dijelova uklonjeno je s tornja visokog 96 metara. Restauracije tornja koštala je 80 miliona funti, približno 180 miliona maraka.
Sama veličina Big Bena – težak nešto više od 15 tona – ostaje impresivna, kao i zamršenost mehanizma sata zasnovanog na najnaprednijoj tehnologiji dostupnoj njegovim kreatorima iz 19. stoljeća. Tako je napravljen da ni danas ne gubi više od sekunde u preciznosti sedmično.
Elizabetin toranj nije prvi toranj sa satom koji bdi nad Parlamentom – smatra se da prvi datira iz 1290. godine. Požar je 1834. godine uništio Westminstersku palaču, što je dovelo do izgradnje moderne zgrade, koja je jedna od najpoznatiji primjeri neogotičke arhitekture u svijetu.
U maju 1859. godine gomile su se nizale na ulicama kako bi pozdravile Big Benov dolazak. Ogromno zvono dovuklo je šesnaest konja do Westminstera, odakle je trebalo osamnaest sati da se dovuče do zvonika prije nego što je moglo zazvoniti.
Tada je ovaj satni toranj bila najnaprednija i najambicioznija javna građevina svog doba, ali do 2017. godine kamena oplata je propadala, voda je curila u zvonik, a stepenice, željezo i oluke trebalo je popraviti. Čak je bilo oštećenja koji su ostali od 1941. godine, kada je Parlament bombardiran tokom Drugog svjetskog rata.
“Kao i kod svih drugih historijskih građevina, ne znate dok ne skinete kožu šta ćete pronaći ispod”, kazao je Adam Watrobski, glavni arhitekt ove restauracije. “Postojala je znatna šteta na livenom željezu i na kamenoj konstrukciji.”
Radovi na restauraciji uveliko su pomogli modernizaciji Elizabetine kule, koja će ove godine ponovo biti otvorena za turiste. A poboljšanja će podjednako koristiti posjetiteljima i osoblju za održavanje.
Instaliran je lift, kao i toalet na vrhu – čiji je nedostatak ranije značio da su se radnici održavanja Big Bena morali spuštati niz 334 stepenice kad god im je nešto zatrebalo.
Iako je Big Benu potrebno stalno održavanje, sat nikada nije bio u potpunosti servisiran do ove restauracije. Nakon što je demontiran, odnesen je krišom na lokaciju udaljenu više od 400 kilometara od Londona, u radionicu Cumbria Clock Company u sjeverozapadnoj Engleskoj.
S obzirom na njegov simbolički značaj, nikada nije otkriveno gdje se nalazio dok je bio na servisu.
Mjesto gdje je sat tajno servisiran
Kako bi pomogla da se rad zadrži u tajnosti, Cumbria Clock Company uklonila je znakove sa svoje zgrade kako bi nepozvanim posjetiteljima otežala pronalaženje. Kada je grupa šetača jednom provirila kroz prozor i pitala da li gledaju u čuveni sat, rečeno im je da gledaju jedan sat iz gradske vijećnice Manchestera.
“Bilo je veoma važno da ono što radimo bude držano u tajnosti”, rekao je direktor kompanije Keith Scobie-Youngs, koji je bio zabrinut da bi to moglo privući lopove ili vandale, kao i znatiželjne turiste.
Scobie-Youngs rekao je kako je sat bio u izuzetno dobrom stanju i da je bio zadivljen vještinom sahadžija iz 19. stoljeća. “Niko nikada nije pokušao napraviti sat te veličine s takvom tačnošću. Ja ga nazivam pametnim telefonom iz 1850-ih”, kazao je Scobie-Youngs.
(Izvor: The New York Times)