Obećanje nema nijansi: najveća deportacija u historiji. Donald Trump ponavlja tu frazu u gotovo svakodnevno, od stranačkih skupova ili konferencija za novinare, do prijateljskog razgovora s Elonom Muskom. Ali obećanje ostaje, tim riječima, nema ni naznake objašnjenja kako će se postići operacija koja na prvi pogled uključuje logističke, administrativne i pravne prepreke.

U intervjuu za ABC prije nekoliko dana, dok je republikanski potpredsjednički kandidat, JD Vance, govorio upravo o osiguranju granice i „najvećoj deportaciji u historiji“, novinarka se zauzela:

— Hoće li kucati na vrata i tražiti od ljudi papire? Šta će da urade?

— Mislim da je to pogrešan stav. Ovdje ilegalno ima 20 miliona ljudi (najnoviji podaci, iz 2022. godine, govore da ih ima nešto više od 11 miliona), moramo početi od onoga što se može postići... Zanimljivo mi je da se ljudi fokusiraju na to kako 18 miliona su ljudi koji trebaju biti deportovani, hajde da počnemo sa milion, to je mjesto gde je Kamala Haris propala, i odatle možemo da idemo.

Odgovor nije razjasnio sumnje. U najboljem slučaju to je rezultiralo jednim pitanjem: koliko ljudi uopće namjeravaju deportovati? Ali s obzirom na nedostatak sigurnosti kandidata, ostaje samo da se ispitaju dokumenti. Zvanični izborni program čita se kao svaki govor u Trumpovoj kampanji i nudi 20 obećanja koja više liče na slogane nego na koncept. Prva dva, velikim slovima: „Zapečatiti granicu i zaustavite invaziju migranata“ i „Izvršiti najveću operaciju deportacije u historiji Sjedinjenih Država“. Ništa drugo.

Ono što tada ostaje je Projekat 2025, scenario za hipotetičko drugo Trumpovo predsjedništvo koji su napisali ideolozi, kongresmeni, bivši visoki zvaničnici iz prvog Trumpovog mandata i oni koji žele. Nešto više od 900 stranica koje čine detaljan dokument objavila je ultrakonzervativna Heritage Foundation uz sponzorstvo kampanje Donalda Trumpa, prema različitim izvještajima. Međutim, nakon brojnih kontroverzi oko rizika koji predstavljaju mnogi od najekstremnijih prijedloga – masovno otpuštanje javnih službenika i njihovo zamjenjivanje “lojalnim” ljudima ili čak ukidanje Federalnih rezervi, kao minimalni primjer – Trump je pokušao da se javno ogradi od projekta. Čak i tako, za sada ostaje najbolji izvor naznaka o tome kako se obećanja iz kampanje namjeravaju izvršiti.

Odjeljak o imigraciji od 34 stranice napisao je Ken Cuccinelli, direktor imigracione službe (USCIS) i pomoćnik sekretara Odjela za domovinsku sigurnost (DHS) za vrijeme Trumpovog predsjedništva, sve dok nije odlučeno da je njegovo imenovanje prekršilo zakon, jer trebao ga je ratificirati Senat. Kao glavni promoter politike „nulte tolerancije“ koja se sprovodila posljednjih godina dok je Tramp bio u Bijeloj kući, njegovi prijedlozi usvajaju naučene lekcije kako bi, kako se navodi u tekstu, zaštitili imigracionu politiku od onih koji bi željeli da je oslabe.

Prvo, predlaže spajanje svih federalnih agencija koje se bave migracijama, kako bi se stvorilo treće po veličini odjeljenje administracije, sa više od 100.000 zaposlenih, zajedničkim bazama podataka i punim mogućnostima za brzu obradu i deportaciju. Za to bi bilo potrebno modifikovati, poništiti ili eliminisati sve važeće propise koji ometaju brze deportacije. Isto tako, preporučuje se da ovo novo Ministarstvo domovinske sigurnosti, koje je prvobitno nastalo kao odgovor na napade od 11. septembra 2001., ima za jedini cilj deportaciju imigranata bez dokumenata i ograničavanje imigracije.

Masovne deportacije počele bi, navodi se u tekstu, racijama ne samo u domovima i radnim mjestima, već i na mjestima gdje je do sada imigracijskim agentima bio zabranjen pristup, takozvana “osjetljiva područja”: škole, bolnice, crkve i sudovi… Nadalje, na listu „nedopuštenih“ bi se uvrstili ne samo ljudi bez papira, već i svaki stranac koji počini običnu administrativnu grešku, pa čak i ostavi prazan prostor na obrascu imigracione službe.

Propisni proces, pravni osnov koji štiti bilo koju osobu u zemlji, bio bi eliminisan kako bi se omogućilo da imigranti budu deportovani bez izlaska pred sudiju, kroz nacionalno proširenje ubrzanog procesa protjerivanja. Sada se ovo može implementirati samo unutar 100 milja (160 km) od granice. Osim toga, planirano je proširenje do 100.000 kreveta u imigracionim pritvorskim centrima uz ekspresnu izgradnju privremenih objekata na granici.

Zacrtani plan također nastoji mnoge ljude koji imaju posebne dozvole pretvoriti u ilegalne migrante. U tu svrhu uključuje ukidanje viza kao što su U i T, dizajniranih za žrtve trgovine ljudima, uz tvrdnju da „viktimizacija ne bi trebala biti osnova za beneficije za imigraciju“. S tim u vezi, to bi takođe eliminisalo zaštitu TPS-a, privremeni imigracioni status za ljude iz 16 određenih zemalja za koje se smatra da su previše opasni za povratak, bilo zbog prirodnih katastrofa ili oružanih sukoba; prestao bi smatrati nasilje u porodici ili nasilje bandi legitimnim razlozima za traženje azila; Program DACA za maloljetnike bez dokumenata bio bi okončan i bio bi uspostavljen veto za dobijanje stalnog boravka za one koji su bili korisnici javne pomoći.

U dokumentu se otvoreno priznaje da bi mnoge od ovih mjera morale imati podršku Kongresa, ponekad i do trećine Senata, što je i u najoptimističnijim projekcijama nemoguće. Planovi se stoga oslanjaju na izvršne naloge, privremena imenovanja i druge manevre kako bi se zaobišli ustavni zakonski zahtjevi. “Sljedeća uprava bi svoje kandidate za ključne pozicije trebala postaviti na pozicije slične onima 'vršitelja dužnosti' (...) Ovakav pristup bi osigurao provedbu dnevnog reda od prvog dana i opremio odjel (DHS) za moguće vanredne situacije bez potrebe za potvrdu u zakonodavnim organima”, ističe on.

Pozivajući se na prepreke koje je nametnuo Zakon o upravnom postupku tokom predsjedavanja Donalda Trumpa, zaustavljajući njegovo ukidanje TPS-a za zemlje Centralne Amerike i DACA programa, plan savjetuje korištenje „izuzetih“ ruta iz tog zakona. Među njima se navodi mogućnost da se iz DHS-a proglase da su masovne migracije hitno pitanje, da se putem izvršne naredbe odobri propise koji zabranjuju ulazak ljudi iz određenih zemalja i brzu deportaciju, između ostalih mjera.

Trump je obožavatelj superlativa – po njemu, njegovo predsjedništvo je bilo najbolje u historiji, njegova inauguracija je bila najprometnija u historiji, ekonomija tokom njegovog mandata bila je najjača u historiji, itd. – ali ovo dodaje nekoliko detalja. Iako je to vrlo teško potvrditi, najveća deportacija dogodila se 1954. godine, nazvana Operacija Wetback, i uključivala je protjerivanje između 350.000 i dva miliona Meksikanaca iz Sjedinjenih Država u Meksiko, iako se procjenjuje da su između 40 i 60% bili američki državljani. Toliko godina kasnije, ta epizoda ne služi ni kao referenca za naslutiti kako će izgledati Trumpovo obećanje, ali u dokumentu postoje tragovi koji upućuju na implementaciju policijske države i eliminaciju osnovnih prava.